Za one kojima ime nije poznato, Zlatko Brodarić bio je član kultne splitske grupe Metak u koju je došao nakon odlaska Ranka Bobana. Poznati je studijski glazbenik, gitarist fluidnih solaža, mekanog ritma, izoštrenog osjećaja za dinamiku i melodiju.
Jaka strana njegovog fingerpicked sviranja očituje se kroz originalne kombinacije senzitivnog i energičnog sviranja rocka, bluesa i fusion jazza. Za američko tržište objavio je tri instrumentalna albuma: „Between Perperndiculars“, „Going West, Looking East“ i „It’s Chemical. Sa sinovima Goranom (bubnjevi) i Lukom (bas gitara, inače člana benda Jelusick) pokrenuo je projekt Trio Brodarić, a s Vladimirom Kragićem -Patkom (bubnjar benda Otprilike Ovako) i Zvonimirom Matićem (bas gitara) svirao je u još jednom splitskom bendu Trio Trabacool.
Ovo je njegovih 7 albuma koji su obilježili njegovu karijeru:
The Betales – “Sgt Pepper’s Lonely Club Band” (1967.)
Ovaj album volim zbog pjesama, vokala, općenito zbog upečatljive glazbe.
Santana – “Abraxas” (1970.)
Fenomenalni spoj rocka i latino glazbe. Fantastična, prepoznatljiva svirka Carlosa Santane, antologijske pjesme.
Yes – “Tales From Topographic Ocean” (1973.)
Puno mi se sviđao kad sam imao 18 godina, odličan simfo rock naročito pristup Yesovaca i gitariste Stevea Howea.
Brian Auger’s Oblivion Express – “Second Wind” (1972.)
Izvrsna svirka s elementima rocka, jazza, meni osobno drag pristup komponiranja i improvizacija.
Jimi Hendrix – “Are You Experienced” (1967.)
R&B, psihodelija, blues, rock – HA.
Led Zeppelin – “Led Zeppelin II” (1969.)
Najbolji rock album
Indexi – “Modra rijeka” (1978.)
Ozbiljni djelo. Zaljubio sam se u gitaru gledajući uživo Bodu na terasi Vinalka (poznata splitska ljetna terasa na kojoj su Indexi imali stalnu gažu).