Zoran Predin i Amira Medunjanin u Lisinskom održali glazbeni omaž Arsenu 
Zoran pjeva Arsena, foto: Mirna Marić
Istaknuto Izvještaji Koncerti

Zoran Predin i Amira Medunjanin u Lisinskom održali glazbeni omaž Arsenu 

Zoran pjeva Arsena, foto: Mirna Marić

Zoran Predin odavno je prerastao okvire novovalnog rock kantautora. Posljednjih godina sve se više okreće šansonijerskom izričaju i reinterpretaciji klasika domaće glazbe, a među autorima čiji mu je opus posebno blizak ističe se Arsen Dedić. Njih dvojicu povezivalo je dugogodišnje prijateljstvo, ali i srodna poetska duša: Predin je Arsena smatrao svojevrsnim mentorom, a 1989. snimili su i zajednički album Svjedoci priče. Nakon uspješnih šansonijerskih izleta s Matijom Dedićem na albumima Tragovi u sjeti, nastao je i projekt Zoran pjeva Arsena, Predinovo osobno čitanje pjesama velikog kantautora.

U četvrtak, 15. listopada, Predin je u KD Vatroslava Lisinskog zagrebačkoj publici predstavio presjek tog projekta, uz niz drugih pjesama i posebnu gošću Amiru Medunjanin. Večer je otvorio blokom Arsenovih pjesama, među kojima se posebno istaknula izvedba „Završit ću kao Howard Hughes” – zavodljiva melodija i intrigantan tekst u Predinovoj interpretaciji dobivaju osobitu boju, toliko „njegovu“ da bi se moglo reći da ju je od svih Arsenovih pjesama najviše ”prisvojio”.

Zoran pjeva Arsena, foto: Mirna Marić
Zoran pjeva Arsena, foto: Mirna Marić

Predin se Arsenovu opusu ne približava kao čuvar nedodirljivih klasika, nego kao glazbenik koji istodobno želi sačuvati njihovu bit i dati vlastiti pečat, kroz susret dvaju kantautorskih senzibiliteta. No koncert nije bio zamišljen kao strogo zaokružena posveta Arsenu. Predin je posegnuo i za drugim poznatim pjesmama, pa je publika, među ostalim, čula „La vie en rose”, Dance Me to the End of Love, „Loše vino”, jednu od najpoznatijih balada u povijesti jugoslavenske pop-rock glazbe – doduše to jest Arsenova pjesma u smislu da je Arsen napisao tekst, dok ju je Goran Bregović komponirao, a prvi ju je izveo Zdravko Čolić. Čuli smo i „Zagrli me oko vrata”, koju je Predin najavio u svom prepoznatljivom, pomalo bezobraznom humorističnom stilu, kao pjesmu „sarajevskog skupljača tangica i grudnjaka koji sad živi u Beogradu” –misleći na Zdravka Čolića.

Inače humor je jedan od neizostavnih elemenata Predinovih koncerata. Između pjesama nizale su se dosjetke, vicmaherstvo i anegdote, pogotovo one iz vremena njegova poznanstva s Arsenom. U tom je duhu predstavio „Zagreb i ja volimo se tajno”, našalivši se u svom stilu i na račun Ljubljane: kao Mariborčan, priznao je da nije u stanju napisati pjesmu o Ljubljani. Druga simpatična fora ticala se Arsenovih pjesama i svadbi: kako je Predin primijetio, na svadbama ih se baš i nije izvodilo, ali zato je Arsen imao vrhunski hit za razvode – „Otkako te više ne volim”. Uz duhoviti (ali životno skroz realni) komentar da bi i razvode trebalo slaviti kao nove početke, Predin je podsjetio na ono što Arsenovu pjesmu čini posebnom: sposobnost da o ljubavi govori i izvan uobičajenih popkulturnih obrazaca, progovarajući o jednoj od onih vrlo životnih tema koje se u pop glazbi rijetko obrađuju s toliko dubine.

Zoran pjeva Arsena, foto: Mirna Marić
Zoran pjeva Arsena, foto: Mirna Marić

Posebnu dimenziju večeri donijela je Amira Medunjanin, koju je Predin najavio kao „crnu kraljicu sevdaha”. Prepustio joj je pozornicu za samostalnu izvedbu pjesme „Ne plači”, a zatim se karakteristično našalio  na svoj račun kako će on u međuvremenu otići u backstage vježbati „Nessun dorma”, koju će zajedno izvesti na kraju koncerta.Po povratku na pozornicu, zajedno su izveli dirljivi sevdah „Žute dunje”, spojivši Predinovu pripovjedačku, pomalo hrapavu interpretaciju s Amirinim moćnim, emotivnim glasom. Uslijedio je još jedan blok Predinovih solo izvedbi, a Amira se vratila na pozornicu za bis, kada su u duetu izveli kultne „Pamtim samo sretne dane” i „Adio“.

Koncert Zoran pjeva Arsena tako je bio više od još jedne posvete velikom kantautoru. Bio je to susret prijateljstva, glazbenih srodnosti i različitih kantautorskih svjetova, uz Predinov prepoznatljivi humor i Amirinu emotivnu snagu. Arsen je bio u središtu večeri, ali ne kao nedodirljivi bard nego kao autor čije skladbe i dalje žive, mijenjaju se i pronalaze nove glasove.