Dva bisa, nasmijan bend i publika koja je disala s njima do posljednjeg akorda – Zoster u Boogaloou
Subotnja večer u zagrebačkom Boogaloou donijela je upravo ono što se od Zostera i očekivalo – iskrenost, dobru vibru i koncert koji se pretvorio u dvosatno slavlje glazbe i zajedništva. Rasprodani klub bio je ispunjen publikom svih generacija, od onih koji su ih pratili od prvih albuma do mlađih obožavatelja koji tek otkrivaju zašto ovaj bend već godinama ostaje toliko voljen.

Koncert je otvoren s “Samo reci ne”, pjesmom koja je odmah probila led i pokrenula publiku. Nije trebalo ni pola minute da se Boogaloo pretvori u more osmijeha i ritma. Zoster su od samog početka djelovali potpuno prisno – bez distance, s iskrenim entuzijazmom i zahvalnošću. Njihova komunikacija s publikom bila je spontana i topla, upravo onakva kakva se ne može naučiti ni uvježbati. U jednom trenutku, djevojka iz prvog reda zapjevala je s bendom, a taj kratki trenutak zajedničkog pjevanja savršeno je sažeo duh cijele večeri – bliskost, zajedništvo i čista radost.
Setlista je bila pažljivo posložena, obuhvaćajući ključne pjesme iz različitih faza njihove karijere. “Mozak na pašnjak”, “Sve u svoje vrijeme”, “Policija” i “Banana” razigrale su publiku, dok su “Ne okrećem se tata” i “Volio sam te” donijele emotivnu mekoću i tišinu kakva se rijetko događa na koncertima. Zvuk je bio iznimno dobar – čist, jasan i balansiran, a produkcijski dojam upotpunio je veliki video wall iza benda na kojem su se izmjenjivali logo Zostera i svjetlosni efekti koji su diskretno pojačavali atmosferu.

Poseban trenutak večeri bio je izlazak gošće Lidije, koja se pridružila bendu na dvije pjesme. Njezin vokal lijepo se stopio s glazbom, donoseći dodatnu emociju i toplinu. Publika ju je dočekala s pljeskom, a bend s iskrenim osmijehom – bez pompe, ali s vidljivim poštovanjem.
Zoster su koncert završili s dva bisa. Prvi je donio “Gavrila” i “Bezbolnim palicama”, dok je završni, emotivni klimaks bio uz “Budi svoj”. Publika je pjevala svaki stih, a bend je s pozornice odlazio s osmijehom – onim istim s kojim su došli. No, nisu mogli samo tako otići pa su se morali vratiti i još jednom odsvirati “Samo reci Ne” .Kad su se svjetla upalila, nitko još nije bio spreman otići.

Nakon koncerta, članovi benda zadržali su se u dvorani, potpisivali vinile, pozdravljali publiku i fotografirali se s fanovima. Prodajni štand s merchom bio je okružen ljudima koji su tražili uspomenu na večer koja je zračila jednostavnošću i iskrenošću.
Zoster su još jednom dokazali da su bend bez artificijelnosti, ali s punim srcem. Njihovi koncerti nisu samo svirke – to su okupljanja ljudi koji žele vjerovati da glazba još uvijek može biti poštena, topla i bliska. Jedan toliko jednostavan, a ujedno tehnički odličan i savršen bend, koji na pozornici ne glumi ništa – samo živi ono što svira.


