Zagrebački garage-rock bend Erotic Biljan & His Heretics objavio je novi album Practical Sinners, izdanje koje dodatno širi njihov prepoznatljiv spoj garažnog rocka, punka i bluesa, ali i uvodi neke nove elemente u zvuk benda. Album donosi pjesme raspoređene u nekoliko različitih zvučnih smjerova – od sirovih i pankerskih do potpuno “nafuziranih”, ali i poneko iznenađenje koje bend do sada nije koristio u studiju.
Uoči koncertne promocije albuma, koja će se održati 18. ožujka u Vintage Industrial Baru u Zagrebu, razgovarali smo s članom benda Zvonimirom Biljanom o nastanku albuma, utjecajima bendova poput The Stooges i MC5, odnosu garažnog rocka i bluesa u njihovoj glazbi te o tome kako koncertna energija oblikuje njihov zvuk.
U nastavku donosimo razgovor o novom albumu, inspiracijama, improvizaciji i o tome zašto su Practical Sinners zapravo metafora života jednog benda na cesti.
Zvonimire, „Practical Sinners“ je vaš novi album – što bi publika trebala prvo osjetiti ili primijetiti kada ga posluša?
Bazirali smo pjesme u tri grupe: one lakše i čišće, one prljavije pankerske i garažne, te na kraju najprljavije, totalno nafuzirane i nabrijane. Uveli smo neke nove elemente, ali i dalje su u našim okvirima. Najveća promjena u odnosu na starije albume je to što imamo jednu navodno sporiju pjesmu, mi kažemo laganicu koja to zapravo nije. Također, ne manje bitno, po prvi puta imamo piano i hammond u pjesmama koje je odsvirao Toni Starešinić i hvala mu na tome. Baš je dobro digao te pjesme, dobile su neku novu dimenziju.
Kad pogledaš unatrag, kako vidiš razvoj zvuka Erotic Biljan & His Heretics od prvih nastupa do ovog albuma?
Počeli smo kao klinci, s jednostavnim rifovima i tekstovima, a sada su to već kompleksniji elementi.
U nedavnom popisu svojih “7 presudnih” albuma spomenuo si bendove poput The Stooges i MC5. Koje elemente njihovih ploča si posebno uspio pretočiti u svoj zvuk?
Ta dva benda inspiracija su za gomilu bendova koji su se pojavili nakon njih, pa tako i za nas. Njihova energija i ideje utjecale su na mene da uzmem gitaru u ruke i pokušam nešto sam napraviti. Isprva je to bila samo igra, sam sam naučio svirati i nisam ništa planirao, jednostavno se dogodilo. Najbolje od svega je što sam našao srodne duše i evo nas na četvrtom albumu.
Koliko je povijest garage i punk glazbe oblikovala tvoju interpretaciju bluesa i rocka na novom albumu?
Na samim počecima okupili smo bend kako bismo svirali obrade 60s garage punk rock klasika s kompilacija “Back from the Grave”, “Nuggets” i “The Best of Pebbles”. Bend se sastojao od dvije frakcije – jedna je potekla iz blues benda, a druga iz punk benda, pa smo sve te utjecaje zamiješali i tako stvorili heretike kakve danas imamo.
Ty Segall i The Raconteurs također su se našli na tvom popisu. S kakvim si osjećajem pristupio eksperimentima i fuzz efektima u vlastitim pjesmama?
Nisam previše razmišljao. Jednostavno mi se sviđala ta kombinacija nepredvidljivosti i žestine nabrijane fuzz pedale, koju je jako teško kontrolirati. Zapravo sam se samo upalio i pustio da me voda nosi. Ispalo je super, najzadovoljniji sam s tim nafuziranim pjesmama.
Monster Magnet i Black Lips poznati su po energičnim nastupima uživo. Koliko su koncertna iskustva utjecala na dinamiku pjesama na „Practical Sinners“?
Kad odeš na neki koncert i ako ti je dobro, napuniš baterije i dobro se osjećaš neko vrijeme. Isto je i s vlastitim koncertima, samo još jače napuniš baterije i zaboraviš na sranja koja te okružuju. Ne kaže se bezveze da je glazba lijek.
Ako bi mogao izdvojiti jednu pjesmu s albuma koja najbolje povezuje vašu povijest i zvuk ovog novog izdanja, koja bi to bila i zašto?
Pokušavamo se malo odmaknuti od naše povijesti, vrijeme je za nešto novo ili drugačije. Izdvojio bih zadnju pjesmu na albumu pod nazivom Hormonas, koja mi je baš sjela kako treba. Snimljena je uživo i veći dio pjesme je improvizacija. Samo su vokali nadosnimljeni naknadno. I sam sam iznenađen kako je ispalo.
Kako u procesu stvaranja balansiraš između direktne inspiracije klasicima i vlastite originalnosti?
Prvo što napravim jest da pitam ekipu: “Je li vama ovaj riff poznat?” Ako kažu da nije, onda smo na dobrom putu da napravimo pjesmu.
Album nosi naziv „Practical Sinners“ – koliko je taj naziv odraz osobnih ili glazbenih iskustava benda?
Moglo bi se reći da su to iskustva benda na turnejama i putovanjima, sa svim glupostima koje su nas hvatale po putu. Petero članova benda skučenih u kombiju voze se 1150 km u jednom danu – to nam je bio rekord. Prva pjesma na albumu, 2-300 (B-schwg), govori upravo o putu koji u dva smjera iznosi ukupno 2300 km, od Zagreba do Braunschweiga i nazad.
Na tom putu, koji se ponavljao kroz godine, svašta se događalo, a idemo opet i krajem ove godine. Mogli bismo napisati i knjigu koliko je tih događaja bilo. Practical Sinners je na neki način metafora svega što jedan bend mora proći da bi bio bend.
Za kraj, kad gledaš prema budućnosti Erotic Biljan & His Heretics, postoje li žanrovska ili zvučna područja koja još želiš istražiti na sljedećim projektima?
Uvijek postoji nešto, ali trenutno se bavimo novim albumom i pripremamo se za njegovu promociju i koncert 18.03.2026. u Vintage Industrial Baru. Ubrzo nakon toga imamo koncert u Ilirskoj Bistrici u MKNŽ s našim njemačkim prijateljima Giraffe Men feat. Marietta’s Sisters koji su nam gostovali na albumu.
U budućnosti se nadam koncertima i imamo ih već nekoliko bukiranih, među kojima je i ranije spomenuti Braunschweig krajem godine.
***
Erotic Biljan & His Heretics novim albumom Practical Sinners nastavljaju graditi svoj prepoznatljiv spoj garažnog rocka, punka i bluesa, ali i otvaraju prostor za nove zvučne ideje. Bend će zagrebačkoj publici album predstaviti 18. ožujka u Vintage Industrial Baru, gdje će se pjesme s novog izdanja moći čuti u njihovom najprirodnijem okruženju – glasno, sirovo i na pozornici. Bit će to prilika da publika iz prve ruke osjeti energiju o kojoj govori i Zvonimir Biljan: onu zbog koje se bendovi stvaraju, putuju i ostaju zajedno kroz godine.
