Već idući dan nakon općeg death metal masakra ušiju u Močvari koji su nam priredili Defeated Sanity i ostale 4 tone death metala, Vintage Industrial bar nam je priredio sasvim drugi zvuk u metal žanru; nu metal, iliti crna ovca ovoga žanra, kako bi mnogi rekli. Bendovi koji su nam te večeri prezentirali moderniju stranu metala su Cold Snap i Graysoul.
Više-manje glavni nositelji ovoga tipa zvuka u Hrvatskoj i usudio bih se reći i šire. Nije puno sastava ostalo koji sviraju ovaj tip žanra tako da za fanove ovoga zvuka ova večer drži posebno značenje.
Ja nisam jedan od njih.
Daleko od toga da se zatvaram na jedan žanr i ignoriram sve ostalo, ali ovaj tip metala nikad mi nije izazvao emociju ili dojam da se moram jače investirati. DJ koji je puštao glazbu dok smo čekali prvi bend Graysoul, nije pomogao u mom mišljenju.
Zvučalo je kao AI je skladao pjesme kroz Made in China tvorničku traku s predvidljivim pjesmama i edgy vokalnim melodijama obloženo u prozirnom celofanu distorzije što može zvučati napeto samo srednjoškolcima koji piju previše energetskih napitaka. Doslovno sam čekao među prvim redovima kluba i čekao da me Graysoul spase od tumora koji mi klicao u ušima.
Moji spasitelj su došli oko pola 9 pred već napola popunjenim Vintageom s dosta zanimljivim uvodom. Daleko od tipičnog šamara koji slijedi odmah nakon što se bend popne na binu, uvodna pjesma si je uzela vremena zanimljivim radnjama na bassu i gitari, iako smo ju na nekim dijelovima jedva čuli prije nego se njihov vokal, Dario Breg, pojavio na bini.
Glazba Graysoula, iako je debelo u vodama nu metala, koristi dosta progresivnih elemenata čije je popraćeno čestim promjenama tempa koje vokal prati izmjenama u načinu pjevanja. Dario na mikrofonu vokalno sječe s growla na čisto pjevanje bez problema i može izvuči jeben vrisak kad pjesma to nalaže. Pjesme im imaju konstruktivnog smisla i rijetko kad ima mjesta predvidljivosti u tome gdje stvar ide. Imaju jako malo ponavljanja. Svaki instrument ima svoju ulogu u pjesmi iako je na početku bass bio preglasan i doslovno zakopao gitaru u prvih desetak minuta nastupa.
Nakon nekoliko pjesama, Davor poziva Leu iz Greynoisea da im gostuje na idućoj pjesmi pod nazivom Beneath the Lies za koju su nedavno i spot u 10. mjesecu prošle godine. Pjesma kao pjesma je ok, ali vrlo je očito da je tu glavni adut dodatni Lein talent na vokalu koja daje novu dimenziju pjesme. Koliko god to bilo cringe u nekim trenucima. Svakako je 10 puta bolje od onoga što je DJ puštao prije nastupa benda te vrlo je očito da Graysoul znaju svoj zanat vrlo dobro.
Oko pola 11, krenuo je intro za bend večeri; Cold Snap. Prvi redovi su se popunili i Vintage je mogao sa apsolutnom sigurnošću reći da je veliku većinu prostora bili puni. Bend već ima preko 20 godina iskustva i vjernu publiku koja se zgurala u prve redove dok je uvod još trajao. Imaju dosta kilometraže (više od 450 koncerata prema njihovoj službenoj stranici) tako da im je ovo another day at the office kako se kaže.
No ovo je svirka pred domaćom publikom, tako da su dosta ostavili prostora za ležerniji pristup i dobru zajebanciju s publikom između pjesama među kojima je bilo da je vokalist Jan Kerekeš zgrabio dim mašinu i počeo dimiti cijeli prostor da još dignu vibru za nadolazeće pjesme. Lightshow je također za oba benda bio impresivan, iako jebali vas oni jaki stojeći reflektori, na nekoliko navrata sam mislio da su drotovi došli tražiti osobne.
Cold Snap je agresivniji od Graysoula i dosta se oslanjaju na pamtljivim riffovima i groovy tempovima. Sa kritičke strane može se navesti da uzimaju dosta faktora iz različitih utjecaja da zvuče svjetski, dovoljno da im tabani uđu u mainstream vode bez da žrtvuju agresivnost koja leži unutar ovoga žanra.
Ponašanje na bini je bilo također odlično i vidi se doza uvježbanosti do te mjere da mislim da mogu ovih 80 minuta nastupa ponoviti i u snu. Ponavljam, premoderno za mene no prema jakim reakcijama publike kroz cijelu večeri u Vintageu sam spadao u manjinu.
