Phuu…moja blues priča večeras ima opaki nastavak.
Jutro kiša, grmljavina ….pljuska …pa sunce i onda tračak nade i evo vrijeme bez kiše, koje nažalost nije dugo potrajalo. Večeras je triljska blues fešta pokazala sljedeće: bez obzira kakvo je vrijeme, publika će biti tu…oboružana kabanicama i kišobranima spremna za još jedan apsolutno jedinstven glazbeni doživljaj. Ljudi koji su ovdje iz godine u godinu kažu, svjedoče kako je evoluirala ova festivalska priča, koja je unazad 2-3 godine poprimila konotacije glazbenog događanja, koje je priznato u europskim i svjetskim razmjerima …što je pak za ove naše konotacije doista snažna priča koja usprkos svemu … drži vodu. Različiti sadržaji, različite sfere zanimanja, kao i taj stalan rad s mladima, kao i njihovo poticanje i aktivno uključivanje u sam festivalski program je upravo ono što je jedna od glavnih odrednica The Blues Fundation krovne svjetske blues institucije.
A sve su započeli… dBLUZ koji su ponovno pokazali da njihova priča drži vodu i ono što je zanimljivo je činjenica da sve to još uvijek pali…. a gdje ima dima… ima i vatre. To je moj komentar, a potom je uslijedio Youth Stage Time koji su sinoć svojom svirkom upriličili The International Crossroads Project, koji čini francusko-američka kombinacija mladih glazbenika i glazbenice, doista lijep spoj, koji već sada funkcionira na zavidnoj razini. Doista je lijepo i čuti i vidjeti kako mladi ljudi bez straha i bilo kakvog ustezanja izvode svoje autorske pjesme, ali i poznate blues standarde u možda malo drugačijim aranžmanskim rješenjima. Svakako ću uvijek jednako pozdravljati i ”stare” i mlade snage ako u njima osjetim makar i malu dozu, malu iskru koja će zapaliti moje unutarnje glazbeno biće, sinoć sam svako malo osjetio da ću izgoriti ako se ne ”skuliram”. Kako stalno naglašavam mlade snage tako ću i ovog puta učiniti isto… The International Crossroads Project za ovu festivalsku prigodu pokazao je sljedeće: davnu spoznaju da je glazba univerzalni jezik …koji će ljude uvijek povezati i dati im mogućnost da se kroz glazbu druže, razgovaraju, da potiču jedni druge, da se priča širi. Danas u ovoj informatičkoj eri ta ekipa je daleko ispred nas, daleko su im veće i jače i pristupačnije sve mogućnosti komunikacije a svi znamo oni to obilato koriste. A ako pored toga još i poštuju i vole glazbu koju i sam volim onda ta priča ide na n-tu potenciju. Sjajno, priča koja njihovom stilu života daje jednu sasvim novu i apsolutno drugačiju kvalitetu.
Vrijeme odmiče, a ovo drugo vrijeme se polako mijenja i ponovno se vraćamo na foru Woodstocka u kojem kiša nije prestala, a na stageu već se nalazi D.K. & The First Timers, koji su svi odreda vrsni glazbenici koji u svakom trenutku znaju gdje, kako, zašto i što treba. D. K. iza sebe ima svoj studijski album ”Above The Clouds”, kojeg je i promovirao na festivalu uz pratnju The First Timersa : Ivica Premelč (sax), Drago Lokas (akustična gitara,usnjak ), Ante Puharić (gitara) Jurica Leikauff (klavijature), odlična ritam sekcija Alen Svetopetrić na basu i Matko Gaće na bubnjevima vrlo impresivno su odsvirali izbor stvari sa zadnjeg albuma, kojeg je po reakcijama publika izvrsno prihvatila i pozdravila. Nema nikakve dvojbe, D.K. ima asa u rukavu, ali i poker kraljeva u rukama…samo naprijed i nema odustajanja …band je mrak, D.K. je toliko izbalansiran i prizemljen glazbenik da uopće ne sumnjam da će u nastupajućem razdoblju igrati itekako bitnu i važnu ulogu na glazbenoj sceni.
Sunnysidersi koje pratim možda čak i malo više nego ”Click” od vremena njihove solo-duo priče od njihove IBC-priče, od prvog albuma …pa sve do njihove akustične svirke uživo u studiju u emisijama ”Blues za vas”, ”Rock – Oko”, pa čak i u emisiji novijeg datuma prigorskog radija ”JAZZnijeBAUK”…gdje su slušatelji zahvaljujući Hrepi i njegovim arhiviranim tonskim zapisima imali rijetku priliku čuti … pazite sad… kako Daleka obala ”praši” swing -jazz. No, ok, vratimo se na sinoćnju večer gdje su Sunnysidersi odsvirali po velikom pljusku svoj set i ono što je meni osobno vrlo bitno da smo imali prigode čuti i novi materijal s njihovog novog studijskog albuma, koji će tek izaći… tamo na jesen. Ova postava banda definitivno je postava koja drži vodu i koja u svom stilu u svojoj međusobnoj interakciji funkcionira rekli bi ovdje ”ludilo”. Istinski se veselim da cijeli album čujem uživo na stageu, jer tu su Sunnysidersi doma. Kiša i dalje neumorno pada, ali publika je tu ne odlazi, publika svakim trenutkom sve više i više pozitivno vraća na stage taj toliko važan ”feedback”, koji opet glazbenicima na bini daje dodatni impuls da nam svima pruže još više.
Ova kišna, druga festivalska priča ide dalje je na stage nam dolazi Sharrie Williams s pratećim bandom i više nikome nije bitno pada li ili ne pada kiša, više nitko ne gleda u nebo već prema glavnoj pozornici koja se odjednom pretvara u veliku dvoranu crkve bez ikakve posebne tehnologije. Bilo je dovoljno da Sharrie Williams uzme mikrofon i čarolija fuzioniranog r&b, soula, gospela i dakako bluesa počinje djelovati. Kroz kišne kapi pojavljivale su se sve veće i veće plavičaste iskrice, zvjezdice, koje su nekom čudnom energijom počele stvarati nepromočivu koprenu, ispod koje se odigravala… istinska glazbena propovijed.
Kako to već biva Sharrie je pjevačica koja svojim vokalom doslovno para i ubija sve oko sebe, snažan scenski nastup, bliski kontakt s publikom, komentari, šale, pjevanje, plesanje i pljeskanje u spomenutim ritmovima i sva ta silna pozitivna energija zaustavila je kišu, koja je prestala, koja je IPAK ustuknula pred silnom pozitivom vibrom ljudi, koji su došli slaviti glazbu. Nevjerojatno, ali istinito. Ima tu još nevjerojatnih stvari koje su se dogodile u backstageu, gdje smo se susreli mi …ljudi, koji znamo, koji volimo slične stvari i kako se ta priča razvijala postajalo je jasno da sve ovo nije bilo bez veze. Samo ću još napisati veliki pozdrav Nick Soric i Jerko Jakšić! A onda Sharrie Williams i njen band nažalost, završavaju svoj nastup jer na stage uskoro dolazi Robben Ford. Kiša je prestala i tek je pala tu i tamo koja kap, ali ova večer još nije gotova jer glavni headliner festivala tek treba nastupiti i publika je vrlo burno i toplo pozdravila Robben Forda i njegove prateće glazbenike i priča je krenula …. a onda na stageu im se pridružuje Yogi Lonich odličan gitarist i producent, koji je odsvirao par stvari s Robbenom. Vidjelo se da je publika tu prvenstveno da čuje Robbena Forda uživo i on je bio tu. Čuo sam svakakvih komentara, ali u globalu Robben Ford je definitvno ovu svirku odradio baš kako i priliči njegovoj reputaciji. Nastup je prošao u vrlo izniveliranom tonu i gotovo da nije bilo nikakvih odskakanja, ali samo za one koji nisu baš pažljivo slušali što zapravo Robben radi. Malo mi je pofalilo što nije bilo nikakvih posebnih reakcija od samog Robbena, čak nije bilo ni bisa barem još SAMO jedna pjesma…pa je tako to …bilo to. Prateći glazbenici bubnjar i orguljaš vrlo profesionalno su odradili svoj dio posla. Da li je u konačnici bilo loše? Nije! Da li je moglo biti bolje, prisnije i jednako profesionalno? Da, moglo je! Gdje je zapelo ha…samo Robben Ford zna pravi i jedini …točan odgovor.
Za kraj sinoćnje festivalske priče na stage dolaze The Wacky Jugs koji su ”amerima” ispred nosa odnijeli pobjedu na IBCu 2022. godine. Nevjerojatno prvi europski izvođač kojima je to uspjelo. Ono što je uslijedilo pokazalo je zašto je tome tako! Jer ovdje je opet riječ o odavanju počasti bluesu prije izuma električne gitare, rijetkim biserima koji se moraju tražiti i iskopavati provjerenih arheologa, ali i trgovaca antikvitetima. Vrijedne artefakte, provjerene bisere s posebnim naglaskom na Memphis Jug Band i Sleepy Johna Estesa, ali i Skip Jamesa, Tommyja Johnsona ili pak Washboard Sama. A The Wacky Jugs su tu zbog publike, zbog toga jer s njima žele podijeliti svoju viziju bluesa kroz glazbu groovea jugbanda u zvučnoj kombinaciji i inovaciji s harmonikom i električnom mandolinom, te izuzetno odvažnim aranžmanima, koji sve nas podsjećaju da blues nije samo swing ili shuffle Chicaga sa Zapadne obale, već i plesna glazba poput Jive New Orleans ili Zydeco iz Louisiane. Hvala im na tome oduševili su me, a nadam se i vas!
Ostaje nam još današnji dan u kojem očekujem kulminaciju i efektno zatvaranje 6. Thrill Blues Festa uz ”One & only ….Bosak & Second Hand Band”.
Čitamo se uskoro!
Yours bluesy,
Mladen Lončar – Mike
{gallery}6tbf2{/gallery}