Barbara Munjas je poput burnog mora. Trenutak, nagovještaj, mali poticaj dovoljni su da oslobode oluje emocija.No kako bi drukcije i bilo,s obzirom na to da se neprestano poigrava glazbom i slikom, a svaki njezin projekt je moderan i odiše vitalnošću.Barbara je jedinstvena,te se atribut”eklektik” meni čini kao najprikladnija definicija.
Zanimljiva i istinska, s antenama jasno uštimanim na svijet oko sebe te posebnim odnosom prema vlastitom glasu i tijelu evidentira svoj visoki profil ne samo kao umjetnice, vec i kao fine, izuzetne i inteligentne žene, pružajuci mi sliku koja je daleko od uobicajenih banalnih klišeja toliko raširenih u hrvatskoj glazbenoj sredini,autenticna ikona stila.
Talentirana je istarska umjetnica nakon suradnje s Gustafima i Barbarima samostalno napisala i pod etiketom Aquarius Recordsa objavila odličan album “Right Place & Right Time”,pregršt singlova i videa koji su prepoznati i nagrađivani te uz sve to našla vremena za plasman na Dori 2023., a kako sam friško doznao,s pjesmom “Nepobjediva” se u finalu Dore natječe za Eurosong contest 2024..
Pozdrav Barbara, u tvom samostalnom projektu, kojega čine album “Right Place Right Time” i niz izvrsnih singlova, spontano kombiniraš psihodeliju, world, jazz i pop glazbu, a prekrasan glas sve to drži na okupu. Album je nominiran u tri kategorije na Rock&Off nagradama te je dobio nominaciju za hrvatsku glazbenu nagradu “Porin” u kategoriji najboljeg albuma alternativne glazbe u 2022. godini. Fenomenalno “putovanje”, zar ne? Što tebi predstavlja glas? Kako radiš na njemu?
Zaista fenomenalno putovanje i nešto što jesam priželjkivala ali ne i očekivala. Sve se razvilo u super smjeru! Glas je moje glavno sredstvo izražavanja. Moj glas kao i svaki drugi ima svoje granice i mogućnosti no izazov je konstantno pomicanje vlastitih granica kojem težim i time razvijam svoj glas. Rekla bih da na vokalu radim na taj način da kroz vokal gradim neke nove karaktere pa ih komponiram u već postojeće. S godinama jednostavno čovjek nađe neki svoj izričaj, shvatiš na koji način najčešće pjevaš, u kakvom glasu najviše uživaš. Obično potenciramo ono u čemu uživamo pa tako i ja,ja volim “gurati” onaj vokalni karakter koji mi najviše u određenoj fazi paše. Pjevam jer to volim i jer u tome uživam. Sve što mi ne predstavlja zadovoljstvo izlazi iz mog fokusa.
U glazbi si tako rekuć otkad znaš za sebe. Kako je to sve počelo, imaš li i formalno glazbeno obrazovanje?
Tako je, već sam u svom ranom djetinjstvu detektirala taj neki dobar osjećaj koji mi pružaju glazba i pjevanje. Glazba je uvijek bila dio mog života. Moj tata je taj koji uvijek svira i pjeva u društvu tako da je to sigurno utjecalo na mene. Mislim da sam imala četiri godine kada sam se sama prijavila na natjecanje u pjevanju u Kristalnoj dvorani na nekom dječjem maskenbalu. Mama i teta su ostale blago šokirane kada su me čule i vidjele na pozornici, nisu mogle vjerovati da sam se sama prijavila i otišla pjevati. Tada sam otkrila da je pjevanje na pozornici super i da uživam u tome, a moji su spoznali da imam sluha i smisla za glazbu i pozornicu. U osnovnoj sam uvijek bila uključena u zborski i glazbeni program… Nemam formalno glazbeno obrazovanje. Iako sam se u životu našla u situacijama kada sam ga poželjela imati svemir me je nekako micao od formalnog obrazovanja, a kao mala se nisam baš osjećala privučeno notama i solfeggiom. S 19 godina sam odlučila naučiti svirati gitaru kako bih mogla stvarati glazbu i svoje pjesme.
Originalna si autorica i pjevačica velike karizme,imaš koncept,ponekad me(ono baš ugodno) podsjetiš na legendarnu Grace Slick iz Jefferson Airplanea i Tame Impala,no imaš li još izvora inspiracije;koji su ti uzori?
Wow, hvala na ovako lijepom komplimentu! Izvori inspiracije se s vremenom mijenjaju. Svako malo otkrijem nekog novog tko me fascinira svojom pojavnošću, glazbom i karizmom. Mislim da sve ono što konzumiramo i upijamo na kraju izlazi iz nas kroz osobni filter te iz toga što smo već čuli i vidjeli napravimo nešto novo i svoje, nešto što nosi našu energiju. Moj vječni uzor i inspiracija je PJ Harvey koja je poput kameleona, koja se mijenja kako god poželi. To je žena koja zaista može utjeloviti sve i svašta.
Idemo na tekstove: oni su neke imaginarne priče ili su pak direktno vezani za tvoja životna iskustva? Kako dolaziš do konačne forme?
Uglavnom sam sve na neki način doživjela osobno, ako nisam ja onda je netko od mojih bližnjih, a ja sam u tim trenutcima bila uz njih ili u njihovoj blizini. Ponekad iz svog iskustva povučem neki paralelni, imaginarni ishod pa na temelju njega napravim priču, no ono čemu težim je to da uvijek u svojim tekstovima, ako je tema neka teška priča, iznesem riješenje i pozitivan ishod jer vjerujem da se sve u životu može riješiti i da svaka situacija od nas iziskuje da budemo kreativni i da promjenimo nešto u viđenju i pristupu problemu. Volim poticati takva razmišljanja kod ljudi. Dakle, treba postojati priča i neka poruka koja se uklapa u atmosferu i osjećaj glazbe, trebaju rezonirati jedno s drugime i naravno treba sve biti ritmički posloženo, svaki slog na svom mjestu, sve mora biti razumljivo i pjevno.
U tvom osebujnom opusu si surađivala s brojnim glazbenicima, kao performer i autor, ali i kao producent. Pričaj mi o tome kako je stvarati zajedno, a opet ostati svoj?
Stvarati i surađivati s ljudima je ravno upuštanju u ljubavni ili prijateljski odnos, barem ja to vidim na takav način. Kada biram ljude s kojima želim surađivati vrlo mi je, osim glazbene pozadine, bitno i to da s tim ljudima “kliknem”, da se super slažemo i da se dobro zabavljamo. Isto tako, bitno je da jedni iz drugih izvlačimo sve ono najbolje. Treba znati što želiš, znati što ti suradnik otprilike može ponuditi te što želite zajedno stvoriti, imati zajednički cilj te biti otvoreni za nenadane izazove. Meni je bitno da nema pretjeranog analiziranja. Trenutačno snimam novi album na hrvatskom jeziku, a glavni mi je suradnik Zoran Majstorović. Sviđa mi se njegova filozofija i način rada te jedva čekam da predstavimo sve što spremamo. Prvo što ćete čuti iz te moje nove faze je pjesma “Nepobjediva” s kojom se natječemo na Dori.
Ima li ikakvu ulogu improvizacija u tvom osobnom izražajnom svijetu?
Mislim da se iz improvizacije rađaju najbolje ideje. Treba biti otvoren i konstantno imati našiljene antene jer ideje dolaze u svakom trenutku. Volim improvizirati u trenutku i volim kada se otvori tok! To su trenutci glazbenog blagoslova! Ne tiče se to samo glazbe, ponekad me jedna misao odvede u kompletno novi svijet i ideju ka pristupu nečemu. Volim takve trenutke, to me ushićuje!
Električna gitara je integralni dio tvog sounda, a vidim da najviše voliš Fender Jaguara, fantastičnu gitaru toploga zvuka. Imaš li još koju skrivenu “gitarsku ljubav”, neslužbeno doznajem da su i “Gibson SG” i “National Dobro” u điru? Što se tiče efekata vidim u tvom set-upu vintage overdrive “Electro-Harmonix Hot Tubes”, analog delay i Cry Baby Wah, ima li još nešto s čime eksperimentiraš ?
Trenutačno sam u fazi da ne koristim nikakve efekte na gitari. Osim nabrojenih gitara imam na korištenju i jednog “domaćeg” telecastera divnog sounda, te akustičnu Yamahu koju uglavnom koristim kući, a među “kućnim” gitarama imam i squire mustanga kojeg sam dobila kao nagradu za najbolji indie video na Adria Muzzik Awardsu. U zadnje vrijeme težim čišćem soundu tako da sve pedale skupljaju prašinu i čekaju da se ponovo nabrijem na njih. Jaguar mi je definitivno najdraža gitara, ona nekako najviše rezonira s mojim bićem. Pred godinu i pol sam eksperimentirala s looperom, no nekako se uvijek vratim organskom zvuku…
Neizostavno je pak poglavlje tvoj visual. U radnji videa Laž na Laž (vrsne redateljice Ire Tomić) pojavljuje se dio tebe, onaj iracionalni snimljen “naglavačke”, a kao kontrapunkt onaj sređeniji racionalniji dio, isto vrijedi i za kadrove iza i ispred ogledala. Među meni značajnijima je vertikalna, iz zraka snimana scena, u kojoj se valjaš na golemoj plahti ili jedru, u kojoj kao da se fizički suočavaju racionalno i iracionalno. Imam dojam da su tijelo i tjelesnost ključni u tvom izražaju, kao da na neki način daju tjelesnost i formu mislima. Šta misliš o tome te konkretno – koja je poruka?
Lijepo si analizirao video! Nisam neki plesač ali volim se izražavati kroz pokret i taj vizualni dio smatram vrlo bitnim faktorom čitave priče koju pričam. Osjećam da me nešto vodi u tom smjeru pa slušam intuiciju i vodim se njome. Glazba u meni budi neku energiju i tjera me na pokret, ja samo slušam što glazba od mene traži i tu sam da ispunjavam ono što osjećam, kroz tijelo i glas ide najlakše. Moda i modni izričaj su isto nešto što me prati u svemu tome i što mi služi kao još jedan kanal izbacivanja te energije koju osjećam.
Prije nego što si ušla u solo vode jedan period si pjevala na projektima koji te, zaključujem, nisu u potpunosti predstavljali. Izbor diktiran ljubavlju prema glazbi? Što misliš o globalnoj glazbenoj sceni ovoga trećeg desetljeća milenija?
Mislim da u životu sve dođe u svoje vrijeme pa su tako i meni dolazili razni angažmani i periodi. Svaki izbor koji sam u životu činila je bio zbog toga što sam na neki način bila privučena time i to je bilo točno ono što mi je u tom periodu trebalo da bih napredovala i razvijala se u pravom smjeru. Svaka situacija je prilika za učenje i rast. Možda me pojedini projekti nisu u potpunosti predstavljali ali su mi svakako pomogli da otkrijem neku novu sebe. Ne stignem se previše baviti globalnom glazbenom scenom, nekako mi se sve prebrzo odvija, a ja se volim fokusirati na glazbu i posvetiti joj vremena. Mada sada ispada da sam totalno van svega – nisam! Pratim ono što volim i ono što mi uzima pažnju, no ipak jako volim vrijeme provoditi u tišini. Potrebno mi je puno tišine da bih mogla stvarati.
Imala si mnogo suradnji na glazbenom putovanju, no imaš li neke tajne snove? S kim bi voljela nastupiti u duetu i/ili možda svirati?
Nemam nekih tajnih želja glede dueta i suradnji. Obično ako mi na pamet padne neka ideja o kakvoj suradnji se odmah i bacim na realizaciju iste. To su stvari koje se dogode u trenutku, spontano. S druge strane, ako sam u prilici, ako mi se prijedlog sviđa i ako imam vremena tada volim odraditi suradnju ako je ponuđena s druge strane.
Pišeš prekrasne pjesme koje zvuče jednako dobro na hrvatskom i engleskom jeziku. Što za tebe znači sudjelovati kao finalist na Dori, koja je tehnički gledano last-step prije nastupa na Euroviziji? Ispravi me ako griješim, ovo ti je treća Dora. Misliš li da bi ovaj put moglo značiti kao prekretnica za tvoju karijeru?
Treća Dora, tako je. Svakako imponira biti među 20ak odabranih pjesama od preko dvijesto prijavljenih, već je to velik uspjeh sam po sebi. Nikad ne znaš šta ti život sprema… osim dobrog plana i ideje čovjek treba u životu i zrno sreće tako da ćemo vidjeti kako će se kolo sreće okrenuti ovog puta. Prošle me godine opeklina dosta poremetila no sve je ispalo super i srećom uspjela sam nastupiti! Ove godine je neka druga vibra u điru, zrak je čist i pjesma je poletna i odražava moje trenutno stanje, stanje sreće i zadovoljstva. Zahvalna sam što imam još jednu priliku predstaviti se na Dori pred širokom publikom u odličnom društvu! A prekretnice su uvijek moguće.
Hvala ti najljepša, Barbara.
Hvala tebi! Sretna nova godina svima!
