King Crimson – “In The Court Of Crimson King”

{mosthumbviewer: images/SGrecenzije/2011/01/17/kingi.jpg, images/SGrecenzije/2011/01/17/kingim.jpg, King Crimson – In The Court Of Crimson King, Left} Parafrazirajući stihove iz rock opere Tommy, šezdese i sedamdesete su zbilja bile dobre godine, možda i najbolje dekade u dugoj povijesti rock glazbe.

Potvrda toj tezi sadržana je u slijedećim antologijskim djelima: The Who: My generation, The Beatles: Sgt.Pepper’s Lonely Heart Club band, Jimi Hendrix: Are you experienced, Janis Joplin: Cheap Thrills, Led Zeppelin: Led Zeppelin I, MC 5: Kick Out the Jams, Santana: Santana, Black Sabbath: Black Sabbath, Deep Purple: In Rock, Jethro Tull: Aqualung, The Rolling Stones: Sticky Fingers, Lou Reed: Transformer, Genesis: Selling England By The pound, Mike Oldfield: Tubular Bells, Pink Floyd: The Dark Side of The Moon i tako u nedogled.

Za svrstati prvi uradak King Crimsona među ove velikane, Creme De La Creme svih vremena, zasigurno treba imati dozu subjektivnosti (o ukusima se ne raspravlja), ali istovremeno i objektivnost pozdržanu kroz istovjetne stavove mnogih rock analitičara i kritičara, koji su In The Court Of Crimson King ocijenili antologijskim, svojevrsnom inicijacijom za budućnost.

Grupa je osnovana 1967. u Bournemouthu, Engleska od strane Roberta Frippa gitariste jedinstvenog stila i vizija, te ujedno jedine konstante u dugogodišnjem djelovanju grupe. Snimili su oko 12 albuma (uključujući kompilacije). Fripp je kasnije surađivao sa poznatim imenima: Van Der Graaf Generator, Brian Eno, David Bowie, Peter Gabriel, dok se zvuk budućih postava gripe orijentirao prema free jazz formama.

{mosthumbviewer: images/SGrecenzije/2011/01/17/king.jpg, images/SGrecenzije/2011/01/17/kingm.jpg, King Crimson, Center}

Zasluženo su smatrani za pionire ART rocka, jedni su od velikana progresivne glazbene scene.
Originalnu postavu sačinjavali su osim Frippa:
Greg Lake – basista i pjevač kasnije osnivač Emerson,Lake i Palmer
Michael Giles – udaraljke
Peter Sinfield – tekstopisac
Ian McDonald – klavijature, drveni puhači instrumenti
I u toj postavi su snimili svoje prvo,ujedno i najbolje djelo.

Priča za sebe je zastrašujući omot albuma (najbolje dojmljiv na vinilnom izdanju), ujedno u funkciji teksta i ugođaja jedne od najboljih kompozicija sa albuma – uvodnoj skladbi 21st Century Schizoid Man, kompoziciji sa apokaliptičnom vizurom već tada realne budućnosti, koja je imala ogroman utjecaj na kasnije glazbene izričaje i možemo je smatrati alternativnom himnom budućih autora.

Sa hipnotičnim zvukom drvenih puhačih instrumenata, slušatelj se upoznaje već na slijedećoj potpuno jedinstveno atmosferskom skladbom I talk To The Vind, da bi se u nastavku suočio sa grandioznom Epitaph, prekrasno koncipiranom i aranžiranom baladom u kojoj do potpunog izražaja dolazi Lakeov pomalo sjetan vokal zaslužan za oblikovanje atmosfere zaokružene dobrim djelom i samom lirikom.

Nastavak slijedi kroz 12.15 minuta dugu Moonchild, čudnu kombinaciju pastoralne ljubavne pjesme protkane jazz strukturama. Da bi šlag po običaju ostao na kraju u naslovnoj skladbi samog albuma, nevjerojatno aranžiranoj i odsviranoj In The Court of Crimson King sa ugođajem folk arabeske, flautom (frulom) u cilju oblikovanja srednjovjekovne epske atmosfere začinjene sa dramatičnom ulogom udaraljki.

Osobna karta albuma

{youtube}zhuG2hCJtsk{/youtube}