Drugo izdanje Underwall festivala zakotrljao se jučer i trebao bi se kotrljati sve do nedjelje. Relativno uspješan prošlogodišnji Underwall, ove godine preselio se na nogometno igralište na Ravnicama, odnosno na Đilu. Na prvi pogled prostor igrališta izgleda malen za ovakav tip događaja, ali okolnosti su pokazale da je prostor sasvim dobar.
U vrijeme dok je navečer na pozornici prašila Sepultura na Facebook stranicama (https://www.facebook.com/UnderwallFestival) se oglasio organizator s objašnjenjima. Čini se kako je do jučer ujutro bilo prodano samo 237 ulaznica, što organizatora dovodi u nezgodan položaj. Ipak, za vrijeme Sepulture sakupilo se puno više od 237 ljudi (odokativno nekih 700ak). Zašto Underwall ne privlači više publike? Pitanje je o kojem mora razbijati glavu organizacijski tim. Možda premalo službene reklame u ostatku Hrvatske i regije? Možda datumi nisu baš prikladni? Pretpostavljam da je jedan od uzroka i mala podrška koju ovaj festival ima na razini grada Zadra, odnosno njegove vlasti. Svaka čast organizatoru na entuzijazmu i trudu koji ulaže da se ovako nešto događa u Zadru. Underwall ima potencijal da postane puno značajniji festival, nego to danas jest. Nadam se će ova tri preostala dana dobro proći i da ćemo svi zajedno sljedeće godine imati treći nastavak zadarskog festivala. Zadar je uvijek imao heavy metal publiku, možda ne u velikom broju, ali vjernu. Tako je Underwall postao i godišnje okupljalište starih, starijih i mlađih metalaca. Mislim kako bi cilj festivala da Underwall postane redovno godišnje okupljalište metalaca iz cijele regije.
Dakle, sve je počelo, kako je i bilo najavljeno oko 14:20, po velikoj vrućini, odnosno po onome što se u ovim krajevima zove „zvizdan“. Famozni „zvizdan“ i činjenica da je radni dan prouzrokovalo je da se oko pozornice i u cijelom koncertnom prostoru motalo nekih 40-50 ljudi, ali naši susjedi iz Slovenije – Within Destruction – su solidno isporučili svoju dozu death metala, malo je bilo problema sa zvukom, ali ništa što bi pokvarilo općeniti dojam. Talijanski The Doomsayer su korektno odradili svoju mješavini hardcore i metalcorea, iako su i oni imali problema sa zvukom i mali broj publike. Nakon njih došle su domaće snage Inceptor – ok svirka, odličan vokal, ali opet mali problemi s zvukom.
Švicarski progresivci Make Me A Donut pokušali su animirati publiku, ali gore navedeni „zvizdan“ im je to, berem djelomično onemogućio. Kako je vrućina spadala, tako je publike bilo sve više i više. Švicarski Hypocras, namazani blatom, sa svojim death metalom s neizostavnom frulom polagano su zagrijali publiku, oko koje su se dobrano trudili. Ona je došla ekipa iz Tromsøa, Norveške, koji su i naglasili kako su oni sa sjevernog pola! Iako je, pretpostavljam, njima vrućina puno više smetala, profesionalno, punokrvno i precizno su odradili svoj nastup. Nakon Norvežana, opet Norvežani, koji, barem tako tvrde dolaze iz norveške šume – Fuel Or Disaster. Oni su isporučili dobar set čvrstog heavy metala. Nakon njih se počelo šuškati kako su Sepultura i Vicious Rumors zamijenili redoslijed svirke. Tako je i bilo. Dosta dugo čekalo da se svr prebaci na Sepulturuk. Naravno najočekivaniji bend večeri bila je Sepultura. Odjednom se stvorilo mnoštvo ljudi i nastala je gužva.
U iščekivanju Andreasa Kissera i ekipe mogli su se čuti razni komentari. Dio publike još uvijek žali za Maxom Cavalererom i ‘zlatnim’ danima Sepulture, drugi su izražavali svoje oduševljenje što je Sepultura tu, u Zadru. Onda je počelo….skakutanje, skaknje, pjevanje, mahanje glavama….velik dio publike je bio u metal transu… malo su blaže bili prijemčivi prema novije pjesme, ali Sepulturini klasici su izazvali pravu eurforiju. Zvuk im nije bio baš savršen, između pjesama se lijepo čulo zujanje pojačala, ali to nije kvarilo ugođaj. Sepultura je odsvirala nekih sat i dvadeset, sat i pol. Kad je dobra svirka onda je vrijeme relativno. Nakon Sepulture je uslijedila duga, duga pauza. Nažalost i velik dio ljudi se razišao i tako propustio vrhunac večeri.
Možda Vicious Rumors nisu posebno popularni u našim krajevima (ne znam!), ali njihova svirka, njihov nastup je bio genijalan. Vicious Rumors postoje od 1979. godine (često su u komunikaciji s publikom uzvikivali – 35 godina metala!). U 2013. godini priključio im se pjevač Nick Holleman – koji ima, ali i iskorištava na najbolji način svoje glasovne mogućnosti. Ponekad podsjeti na Dickinsona, ali samo podsjeti. Jedini član u Vicious Rumors iz prvotne (1979.) postave je gitarist Geoff Thrope u čijoj svirci se vidi iskustvo, znanje i užitak. Cjelokupan bend je uživao svirajući, komunikacija sa publikom je bila izvrsna. U jednom trenutku je bilo problema sa ozvučenjem gitara, pa su Tilen Hudrap i Larry Howe odradili kratku bas i bubanj sesiju. Kako ni nakon njihove sesije tehnički problemi nisu bili uklonjeni, Howle je odradio solo dionicu na bubnjevima. Oprema je popravljena i Vicious Rumors su nastavili…sve do naslovne pjesme njihovog prvog albuma »Soldiers of the Night« (1985.). Njihov nastup je bio odličan, bili su pravo oduševljenje…vrijeme je za odlazak na drugi dan festivala.
{gallery}underwall_1{/gallery}
