Nakon petka 13. dolazi subota 14., a nakon prvog, drugi dan Nova Rock festivala. Za razliku od prvog dana, kad su svi posjetitelji dobili ne baš ugodnu crvenu boju i cjelodnevno prženje na suncu, drugi dan smo imali i vjetar i sunce i kišu. Svega po malo. Ništa od toga nije spriječilo posjetitelje da napune ogroman koncertni prostor, odnosno veliki trodnevni rock grad.
Ovo je jedan veliki rock cirkus s mnoštvom ljudi u pretežno crnim majicama s različitim natpisima, supermenima, batmanima, snjeguljicama, princezama, bananama… Uz sve to, ovakvi koncerti su velika izložba najrazličitijih tetovaža.
Na Nova Rock festivalu sve satnice se poštuju, odnosno svi nastupi počinju točno u najavljeno vrijeme. Tako je bilo i s nizozemskim bendom Epica (nastup su započeli u 14:25). Možda bi bilo efektnije njihov koncert pogledati u mrklom mraku ipak, u dva popodne je to nešto sasvim drugačije. Epica zvuči jako dobro i sve ono što očekujete od njih uživo, to ćete i dobiti – posebnu vrstu symphonic metala (s primjesama gothica, melodičnog deatha…), dobru svirku i jako dobar vokal Simone Simons.
Nakon Epice, na plavu pozornicu izašao je švedski Ghost. To je dosta kontroverzan bend čiji bi koncert u Republici Hrvatskoj najvjerojatnije animirao molitvene skupove religijskih skupina. Molitvene skupine pritom bi bile usmjerene prema molitvama za otkazivanje koncerta. Ghostova glazba je neka mješavina hard rocka i heavy metala s tekstovima koje, kolokvijalno, možemo nazvati sotonističkima. Točnije, ovi su tekstovi uobičajeniji u black metalu.
Članovi benda su nepoznanica, u javnosti se ne predstavljaju bez svojih maski. Od 2005. godine vođa ovog benda je osoba koja se naziva Papa Emeritus II, a uz njega su tu još i The Nameless Ghouls. Ghostov nastup planiran je do najmanjeg detalja. The Nameless Ghouls odjeveni su u crne habite s maskama na licu, a na habitima su diskretno umetnuti simboli poput Ω, naopakog križa i sl.
Papa Emeritus Secundus bio bi opisan kao lik iz horora. Papa sa sotonističkim obilježjima kojem kožna maska prekriva lice, a na sebi ima odjeveno crno papinsko odijelo sa zelenim postavkama. Nakon zvukova srednjovjekovnog korala (koje bend sam snima) pojave se spomenute prikaze u crnom i tako započinje ovaj nastup u stilu horor filmova. Svirka im je sasvim ok. Papa Emeritus II je skroz uživljen u svoj lik, tako da je ovo prava mala horor-metal predstava.
Plavu pozornicu pohodili su i Trivium. Oni su odsvirali svoju dozu heavy metala bez puno kompromisa, a publika je za vrijeme njihova nastupa dodatno podigla, ionako sveprisutnu, prašinu. U svibnju ove godine bubnjar Nick Augusto napustio je bend, tako da su nastupili s tzv. bubnjarom za nastupe, Matom Madirom. Naravno, to nije ostavilo nikakva traga na njihovoj izvedbi.
Nakon njih su na pozornicu stupili švedski Vikinzi – Amon Amarth. Po mojoj osobnoj procjeni, oni su bili najdojmljiviji bend drugog dana festivala. Čvrsto, glasno, koncizno – baš onako kako ovaj vikinški metal bend može i mora. Svaki njihov nastup je sve bolji. Ovo je bend koji spada među one koji najviše mogu mahati glavama tijekom nastupa. Johan Hegg s rogom obješenim za pojasom i ostalom vikinškom ikonografijom na pozornici, precizna svirka lavi Mikkonena, Teda Lundströma i Johana Söderberga, te žestoko lupanje Fredrika Anderssona natjeralo je publiku da podigne nove i nove oblake prašine. Pursuit of vikings za kraj, bio je kao šlag na torti, a publika se u ekstazi oprostila od norveških metalaca.
Najveće iščekivanje dana bili su Iron Maideni. Oni su svoj nastup započeli nešto iza 21 sat. U malo više od sat i pol odsvirali su većinu svojih najprihvaćenijih pjesama (za metal ne bi upotrebljavao naziv hitovi). Publika je jednostavna uživala. Svi Maideni vole svoj posao tako da na nastupima daju sve od sebe. Bruce se nekoliko puta presvlačio, pa čak i mijenjao frizure. Odnos s publikom je bio vrlo dobar. Dickinson je, među ostalim, najavio nogometnu utakmicu između Engleske i Italije te pozvao publiku da gledaju istu nakon koncerta?!
Sve je bilo ok, ali moj osobni dojam je kako zvuk Maidena nije bio najbolji mogući. Bio je puno bolji nego na koncertu u zagrebačkoj Areni prošlog ljeta (ne računajući zvuk na parteru), ali nešto je nedostajalo. Čini mi se da ozvučenje Dickinsova glasa nije bilo najbolje i to je ono zašto ovaj nastup ne bi svrstao u sam vrh.
Za sam kraj koncertnog dana ostavljen je David Hasselhoff – specijalni kasno noćni show. Cijeli dan pored jednog od ulaza na koncertni prozor stajao je ‘legendarni’ Night rider. Većina posjetitelja, uključujući mene, nije znalo što će gospodin Mitch Buchannon (Baywatch) raditi na pozornici. Prije nego li je Hasselhoff započeo show, vatreni gajdaš (naravno na gajdama koje rigaju vatru) odsvirao je nekoliko rock i hard rock hitova.
Nakon toga imali smo priliku odgledati kratki film o Mitchevim uspjesima u glumi, pjevanju…Napokon se pojavio sam Hasselhoff (u pratnji nekoliko ‘ljepotica’) i započeo svoj nastup. Taj nastup je bio trash, ali nažalost ne trash metal, već samo trash.
Fotografije s koncerta očekujte uskoro!
