Adrenalica, prekaljeni hrvatski rock band, čiji su članovi krajem 80-ih i početkom 90-ih sačinjavali okosnicu autorskog rock banda Deveti krug, spreman je za novu etapu. Godinama je Adrenalica nastupala kao cover band svirajući strane i domaće hitove, ali želja za odmakom od etikete reproduktivnog banda, rezultirala je stvaranjem autorskih pjesama i kompletiranjem albuma “Svijet od plastike” koji 31. siječnja izlazi pod etiketom Dancing Bear. Tih 11 pjesama rezultat je ideja nastalih u periodu od 2022. do 2024. godine, predstavljajući DNK svih članova benda, uz suradnju prijatelja koji su svojim viđenjem i iskustvom obogatili i oplemenili finalni zvuk. Tom prigodom napravili smo intervju s njima, a više o svemu provjerite u nastavku.
Možete li nam se, molim vas predstaviti
Pozdrav, mi smo Iva, Bernard, Ferdo, a kad nam se pridruže i Mata i Reno, mi smo Adrenalica!
Za one koji vas ne znaju kad ste točno osnovani?
Bernard: Pitanje je jednostavno, ali je odgovor kompleksan, haha… Naime, sadašnje je ime bend dobio 2011. godine, a jedan period prije toga nastupali smo pod imenom „Tri i pol“. To ime je bilo interna zezancija nauštrb tadašnjeg pjevača koji je bio veliki pjevač, ali mali rastom.
Kad je od benda Deveti krug nastala Adrenalica i kako je došlo do toga?
Bernard: Nije spontano nastala, ali je s vremenom došlo sve na svoje. Sadašnji gitaristi Ferdo i Reno su bili obojica članovi Devetog kruga, ali ne u isto vrijeme, bubnjar Mata je bio originalni član i Devetog kruga i Adrenalice, ali istovremeno nije bio jedini bubnjar ni u jednom od ta dva benda. Jedini član od osnivanja oba sastava sam ja, a vrijeme, i možda sudbina, je očito izabrala najbolju, dobitnu kombinaciju za ostatak sviračke ekipe.
Igor: Adrenalica nije direktno nastala od Devetog kruga. Nakon raspada benda svi mi svirali smo po drugim bendovima, osnivali obitelji, bavili se i nekim drugim poslovima, i tek nedavno smo postali svjesni da su u trenutnoj postavi Adrenalice čak četiri bivša člana Devetog kruga.
Fora podatak (fun fact) je da je na pjesmi “Moja soba”, koja je izvorno bila pjesma Devetog kruga, ali sada s novim tekstom i aranžmanom na snimanju sve zajedno sudjelovalo čak 6 bivših članova benda, koji su snimali i originalnu verziju.
Pod oba naziva djelovali ste kao cover bendovi?
Igor: Deveti krug je bio isključivo autorski bend, iako smo tu i tamo za svoj gušt ubacili i pokoji cover.
Bernard: Bend Deveti krug je odmah krenuo s namjerom stvaranja autorskih pjesama (imali smo cca 16 godina), a sviranje covera je bio samo način da se „ufuramo“ u problematiku i da možemo javno nastupati dok ne snimimo vlastite pjesme. Adrenalica je krenula suprotnim smjerom tj. htjeli smo svirati tuđe pjesme koje volimo, ali s time da se što više približimo originalima. Autorski je rad došao kao način da se svojim pjesmama izdvojimo iz mase reproduktivnih bendova i želje da radije na nastupima odsviramo jedan vlastiti set autorskih pjesama nego tri seta serviranja već viđenog tj. općepoznatih tuđih uspješnica.
Čije ste stvari najradije svirali?
Bernard: Deveti krug je svirao najviše pjesme bendova s našeg govornog područja, a Adrenalica je u prvoj fazi svirala samo za vlastiti gušt tj. glazbu zahtjevnijih bendova kao npr. Iron Maiden, Black Sabbath, Metallica i sl. Kasnije smo u jednoj fazi odali počast bendovima kao što su EKV i Riblja čorba, a početkom rada s ženskim vokalom, repertoar smo senzibilizirali i prilagodili se pjesmama koje više odgovaraju ženskom glasu.
Je li istina da je Deveti krug prvi bend na ovim prostorima koji je izdao album na CD?
Igor: Istina je. To je tada i nas malo iznenadilo, a tu informaciju iskopali smo iz jednog izdanja Rock enciklopedije iz devedesetih…
Bernard: U to vrijeme, ja sam kao mladi momak započeo raditi u „Jugotonu“, preteči „Croatie Records“ i ne moram napomenuti da sam bio na izvoru informacija i tehnologija. U ovim krajevima se Compact Disc tek rađao i mi smo iskorisitili priliku te zajedno s bendom „Patareni“, na svoju ruku i pomalo ilegalno, izdali nosače zvuka za koje su sve svi ostali još pitali hoće li zaživjeti.
Je li se postava mijenjala proteklih desetljeća?
Bernard: Kao što smo već spomenuli, postave su se mijenjale na svim instrumentima osim na basu. No bitno je da su svi nekadašnji i sadašnji članovi i danas prijatelji i znamo ponekad zajedno muzicirati u raznim kombinacijama. Na taj način je nastala i današnja Adrenalica i zato nismo morali gubiti vrijeme na upoznavanje u današnjoj postavi, hahaha!
Također, jeste li imali pauzu u djelovanju?
Bernard: Adrenalica je imala samo jednu omanju, nesviračku krizu od 4-5 mjeseci kada smo se razišli s originalnim gitaristom Kruškom, ali Igora smo objeručke prihvatili kao dostojnu staro-novu zamjenu.
Iva: Godinu dana nakon što sam došla u bend sam nakratko otišla na pauzu, točnije na porodiljni dopust. ☺ Kada sam se vratila, počeli smo intenzivno raditi na autorskim pjesmama i dovršavati album.
Što je utjecalo da nakon toliko desetljeća djelovanja kao cover bend izdate samostalni album?
Igor: Odluka o autorskim stvarima nekako se nametnula sama od sebe. Često bi na probama netko odsvirao nekakvu frazu, riff ili ritam na koji bi se ostali “nakačili” i onda fraza po fraza i kostur pjesme je tu. I tako 11 puta 🙂
Bernard: Činjenica da cover, da ne kažem gažerski bendovi, sviraju po 3 seta u zagušljivim birtijama gdje ih nitko ne sluša pozorno, a autorski bendovi sviraju jedan set, svi im plješću i časte ih, ha,ha, ha!
Autorski materijal ste predstavili na prošlogodišnjem Ljetu na Velesajmu? Kakav je bio prijem publike?
Bernard: Ljeto na Velesajmu je vrlo mladi festival koji se tek razvija u ozbiljan projekt i mi smo se zapravo željeli okušati po prvi put s autorskim pjesmama uz primjenu nekih modernijih tehnologija i globalno smo zadovojni s odgovorom publike na naš zvuk i naše pjesme.
Tko je autor tekstova? Možda djelatnica Knjižnice Vladimira Nazora?
Bernard: Autor većine tekstova je Krešimir Martin Butković jer su pjesme napisane prije nego što je Iva ušla u bend. No, mijenjali smo tekstove na pjesmama „Glas“ i „Moja soba“ i tu je Iva iskazala svoje pjesničke afinitete. Jedan je tekst napisala Margareta Mihalić.
Iva, ispričaš nam anegdotu kako su te izbacili iz dječjeg zbora jer „pjevaš kao frajer“?
Iva: To je bilo kad sam bila baš mala, još u osnovnoj školi, ali i tada sam imala vrlo dubok glas, gotovo nespojivo s malom, plavom djevojčicom kakva sam bila. ☺ U tim mi zborovima nikako nisu mogli naći mjesto, nisam baš zvučala „dječje“ pa im je vjerojatno bilo jednostavnije da više ne dolazim. Dugo mi je trebalo da prihvatim svoj glas, dubinu, boju, različitost i odskakanje koju nosi sa sobom. U srednjoj su me školi zvali The Voice. ☺
Stvar Svemirski je doprinos osvještavanju uvijek aktualne problematike nasilja nad ženama, kao i nasilja uopće?
Iva: To je svakako jedan od aspekata na koji se može gledati na pjesmu. Smatramo da je to iznimno važna tema o kojoj je potrebno govoriti i podizati svijest o toj problematici. To je bila početka točka kada je nastala, no neki pjesmu vide i kao podrugljiv odgovor frajeru koji misli da je najbolji, najzgodniji, neuhvatljiv i bogomdan.
Igor: Tako je. Mislim da mogu reći u ime svih članova benda da, iako nismo aktivistički ili politički angažirani, prilično smo osjetljivi na sve oblike nasilja, kao i na diskriminaciju bilo koje vrste.
Bernard: I nama je trebalo neko vrijeme da proniknemo u bit tih riječi koje je napisao pjesnik i pisac Krešimir Martin Butković, koji je ujedno i naš prijatelj. Snažan tekst mi smo uobličili u moćnu pjesmu iako su sama melodija pa i aranžman nastali prije teksta.
I spot za tu stvar spada u prvi autorski?
Bernard: Možemo reći da smo se s tim prvim spotom ugrijavali i još uvijek tražili i iako je spot izašao van, imali smo i prije par video pokušaja kao što su „Budi sam od grupe“ EKV koja je nastala tijekom korone i naša obrada „Back in the USSR“, na kojoj nam se po prvi put ukazala i Iva.
Kako je došlo do spoja etna i hard rocka? Ispričajte nam više o tome
Bernard: Kao vlasnik tonskog studija Podmornica (Bernard Mihalić) gdje je ženski vokalni sastav „Singrlice“ snimio sve svoje albume od kojih je nekoliko ovjenčano nagradom “Porin“ i stalnim doticajem s etno izričajem, ideja se nametnula sama, a pošto je pjesma već obrađivana, izazov je bio dati mašti na volju, ali ne izgubiti autohtoni izričaj. Cure i njihov voditelj Tomislav Jozić koji je napisao vokalni aranžman, rado su se upustili u neistražene vode i uhvatili u koštac sa sirovim zvukom rock benda.
Preko Drave zvuči iznimno moćno, među ostalim, zbog pratećih vokala….zvuči kao egzotični plesni hard rock
Bernard: Moram napomenuti da zborski zvuk koji smo ovdje ostvarili nisu samo prateći vokali nego osnovna i pokretačka snaga, a istovremeno i odgovor na pitanje mogu li ženski glasovi prkositi prštećim gitarama. Zapravo se radi o nadpjevavanju solo glasa Ive i 14 ženskih glasova Singrlica koje se hvataju u koštac s moćnim zvukom benda.
Pretpostavljam da je stvar Al’ to nije sve autorski nastala među zadnjima? Tekstualno, ali i sam spot je poprilično aktualna u ovo doba inflacije? [Ispravite me ako griješim]
Bernard: Ispravljamo grešku… Pjesma nije nastala kao pomodni odgovor na trenutnu situaciju nego je nastajala tokom zadnjih dviju godina paralelno s ostalim pjesmama i nije pisana namjenski.
Igor: Ako ćemo kronološki, „Al’ to nije sve“ je smještena negdje oko sredine. Tekst i spot obrađuju temu konzumerizma koja je zapravo prisutna već desetljećima, a slučajno je ispalo da je baš sad došlo i do stanovite točke pucanja kod građana.
Iva: Tekst pjesme „Al’ to nije sve“ nastao je zadnji, ali dovoljno davno da nismo znali da će se ovako savršeno uklopiti u trenutno doba bojkota, divljanja inflacije i previsokih cijena. Problem pretjeranog konzumerizma već dulje vrijeme hara našim društvom i prodire u sve pore našega društva, a mi smo htjeli ukazati na taj problem i svjesnost njegovog postojanja kroz parodiju i satiru, koji su nekako oduvijek naš način komunikacije i zezancije.
Album je izašao 31. siječnja, kad možemo očekivati njegovu promociju?
Bernard: Točan datum promocije još nemamo jer čekamo da se materijal malo zavrti, a imamo spremna i još dva video spota. Sve radimo u dogovoru s našom diskografskom kućom „Dancing Bear“, koja se iznimno trudi oko nas. No, da ne bi ispali iz forme, očekujte nas negdje u blizini na nekim manjim svirkama, čisto za zagrijavanje.
Za kraj, želite li nešto poručiti našim čitateljima?
Glavna poruka je: slušajte dobru glazbu koju rade stvarni glazbenici jer emocije živog nastupa, gledanje i slušanje izvođača koji sagorijevaju na bini, ulažući svoje tijelo i dušu te tjerajući vas da se naježite do srži, to vam ne mogu vam pružiti svirači USB stickova i AI (čitaj: umjetno inteligentni kompozitori!)
Pitanja je sastavila Vlatka Dugački.
