Primal Fear / Domination

Njemački metal komandosi Primal Fear u svojoj su 28 godina dugoj karijeri dogurali do (već) 15. studijskog albuma. Bend su 1997. godine osnovali Mat Sinner i ex-pjevač Gamma Ray-a, Ralf Scheepers, a ubrzo i objavili odličan debitantski album “Primal Fear”. Njime su stekli epitet ‘nasljednika Judas Priesta’, koji je tih godina prolazio turbulentno razdoblje bez Halforda. I za čijeg je nasljednika, kažimo usput, kandidat bio i Ralf. U to su doba Primal Fear, uz HammerFall, bili stjegonoše, ‘ajmo ga tako nazvati, novog vala europskog heavy metala. Ništa manje dobri od debija bili su i oni do njega, „Jaws of Death“ i „Nuclear Fire“, a tada im je u naviku prešlo da albume snimaju u razmaku od dvije, katkada i svake godine. I tako su, eto, stigli do impozantnog broja studijskih izdanja. Mat Sinner se posljednjih godina borio sa zdravstvenim problemima i raduje nas što se vratio. Nekako očekivano i ovaj album, kao i mnogi prethodni, donosi sa sobom promjene postave, pa su tako nova lica gitaristica Thalìa Bellazecca i bubnjar André Hilgers. Dodamo li im već iskusnog ‘starosjedioca’ Magnusa Larssona, dobivamo cjeloviti line-up. „Domination” je iznimna kolekcija snažnih metal himni, izvrsnih pjesama za slušati bez naprezanja i bez opterećivanja, koje u potpunosti zadovoljavaju metalne standarde. I s osjećajem pomjeranja njihovih granica. Djeluje sve to skupa i rutinski i osvježeno, i kompleksno i memorabilno, i sirovo i ukusno, i snažno i osjetljivo. I čvrsto i postojano i dosljedno. Ralf Scheepersov nabildani glas koji mu omogućava isporučivanje sjajnih melodija, izranjajućih, katkada i krvoločnih vriskova, ali i upečatljivih, dojmljivih i razumljivih prijenosa emocije, misli i unutrašnjih stanja duha, i ovdje definira zvuk Primal Feara. Jednako kao i teški, marširajući riffovi, fino uobličene solaže, uzvišeni, trijumfalni refreni i ritam sekcije koje poput najčvršćih stupova podupiru zvukovni sklad. Prvi singl, uvodni „The Hunter“ je snažna pjesma, klasična heavy himna Primal Feara koja prikazuje bend u punoj snazi, jednako kao i „Far Away“ s osnaženijim power-metal shemom s krasnom kombinatorikom gitarskog riffa i sola i slavljeničkim refrenom. „I Am The Primal Fear“ i „Tears of Fire“ ozbiljni su kandidati za izvođenje uživo, potentne pjesme srednjeg ritma naglašene melodioznosti i u prvom redu kandidata za najbolje na albumu. I usput, poprilično podsjećaju na “Under Your Spell” i “Tears of Rage” iz najranijih razdoblja. Power-speed naslov „Heroes and Gods“ sa svojim teatralnim uvodom i simfonijskim zborskim refrenom udara jedan od jačih pečata epske atmosfere, koja je još više izražena u „Hallucinations“, instrumentalu s izvrsnom gitarom koji ‘lomi’ album na dva dijela. Krasan je to uvod u „Eden“, teatralnu, kompleksnu epic-power baladu s veličanstvenom simfonijskom kompozicijom, ponešto opuštenijim gitarskim solom, uz kombinaciju stasitog Ralfovog i emotivnog pjevanja Melisse Bonny iz AD INFINITUM. Heavy-speed naslov “Crossfire” održava silinu zvuka i ritma na visokim granama, jednako kao i agresivna “March Boy March”, u kojoj se prepoznaju thrash elementi, još jednom od naslova koji albumu daje značajnu notu raširenosti, raznovrsnosti i raznobojnosti. Glazbene, dakako. „A Tune I Won’t Forget“, mirniji i filmsko-dramatični dirljiv je kraj albuma s klavirskim i piano dionicama, gdje Ralf u svom emotivnom nastupu katkada djeluje čak i više kao narator no pjevač. Pjesma je to koja svojim umirujućim tonovima i završnim zvonom slavi glazbu. Istinsko veliko finale ove (dominatne) priče. Da rezimiramo. „Domination“ je album prepun samopouzdanja, duboko ukorijenjen u karakter i narav stare škole, oda heavy metalu i dojmljiv dodatak bogatoj diskografiji Primal Feara. Koji ide uz bok najboljim, u uvodu spomenutim, studijskim djelima benda. Što su jasni znakovi da je Teutonski orao, bez ikakve dvojbe, raširio krila i spreman je za novi let.