Mayales / Boutique Pop, Vol.1

Prva pomisao na spomen grupe Mayales veže se uz njezin album iz 1999. godine Svima želim raj za sve. Nesumnjivo, taj je album jedan od bisera hrvatske diskografske povijesti i rezultat je višegodišnjeg djelovanja ekipe glazbenika koja se prvi put okupila 1993. godine, a diskografsko krštenje doživjela tri godine kasnije na kompilaciji Aquarius Recordsa, izdavačke kuće kojoj je ostala vjerna sve do dandanas. Primarna postava tog pop/acid jazz/funk sastava uključivala je dvoje vrhunskih pjevača – Valeriju Nikolovsku, koja je nedavno predstavila novi EP Green Heart, i Kristijana Beluhana, inače člana opernog zbora Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu – i druge majstore svog zanata: klavijaturista Viktora Lipića, gitarista Vladimira (Vladu) Mirčetu, basista Robina Kneževića, bubnjara Gorana Maričića te idejnog začetnika, osnivača grupe i autora Petra Beluhana.

Glazbenici su nakon nekoliko godina koncertiranja, tijekom kojih je kroz grupu prošlo čak četrdesetak instrumentalista i vokalista, prestali djelovati te se posvetili građenju vlastitih, većinom solo karijera u kojima je još i danas itekako prisutna ostavština te kultne grupe. Samo ime Mayales pažnju je ponovno počelo plijeniti dvanaest godina kasnije. Dvočlanu reinkarnaciju sastavljali su Mirčeta i P. Beluhan, ovoga puta i u ulozi pjevača, radi čega se drugi album, jednostavno nazvan Dvojka, niti ne povezuje s povratkom, nego s novim početkom. Kako jedan, tako i drugi zaslužni su za neo-psihodelični zvuk u kojem se ističu prepoznatljive gitarske dionice te muške vokalne linije mekane boje, gotovo falsetnog glasa. No jedno je, unatoč brojnim promjenama koje su se događale i kasnije – dolazak Luke Gečka na drugoj gitari, izdavanje albuma Simbol za sunce i Domovina – ostalo nepromijenjeno: (brojni) vokalni gosti, među kojima su i neki od članova izvorne postave.

Na Boutique Pop, Vol. 1, lani izdanom, popu okrenutom stvaralačkom plodu spomenutog trojca (P. Beluhan, Mirčeta, Geček), to je K. Beluhan koji gostuje u pjesmi Jedan mali dio tebe, a uz njega se na uratku pojavljuje još samo Edo Maajka (Bilo je blizu). Instrumentalni dio ne pokazuje mnogo veću širinu; tu su Pavle Miholjević (bubanj, gitare, bas), Jura Ferina (klavijature, udaraljke, perkusije) i Davor Herceg – Kemper (harfa, klavir). Produkciju potpisuju Miholjević, Ferina i P. Beluhan, aranžmane sva trojica uz Mirčetu, dok tekstovi ostaju ekskluzivna domena P. Beluhana (iznimka je Bilo je blizu, koju supotpisuje s Edinom Osmićem, to jest Edom Maajkom).

Upravo priča, na kraju krajeva, razlog je da grupa Mayales ostaje respektabilna po, s jedne strane, izuzetno pojednostavljenim riječima, da ne kažemo banalizacijom njih, te, s druge strane, jakim porukama koje slušatelja pogađaju izravno u njegova najranjivija mjesta. Primjeri toga na ovom projektu kratke su sintagme »odrasti, udaj se« (istoimena pjesma), »zavoli me onakvog kakav jesam« (Jedan mali dio tebe) ili »please don’t cry« (istoimena pjesma), pa i pitanja koja u sebi skrivaju mnogo dublje značenje od onoga što poručuju same riječi, mjestimice mogli bismo reći čak i traume, recimo »što bi morali napraviti, ja i ti / da bi se opet voljeli« (Ja ti mi svi).

U glazbenom smislu gitare uz vokal ostaju središnja građa pjesama koje obogaćuju prateći vokali (uz Gečka taj dio pripada i Vinku Mihiću te Ivanu Dečeku) i sintetizirani ulošci iza kojih stoje P. Beluhan, Mirčeta te Ferina. Samim time, pomalo nostalgičan Boutique Pop, Vol. 1, koji svojim nazivom budi nagađanja o nastavku, dobiva sadržajnu zaokruženost iz koje povremeno izađe koja radiofonična melodija (Pogledaj u njene oči, Please don’t cry), a aktualnost je sadržana u uvodnoj Bilo je blizu, u kojoj Edo Maajka naredi ChatGPT-u da mu posluži s harmonijom i grooveom tipa Mayales. I mada dosta iskrenije te kreativnije, devet pjesama sabranih na tom albumu ipak zvuči nekako u tom duhu: donekle dosadno, donekle predvidljivo, donekle generično… u svakom slučaju upravo onako kako bismo od nove grupe Mayales, koja nema nikakve poveznice sa svojim primarnim oblikom, i očekivali.