For My Pain… / Buried Blue

Gotovo četvrt stoljeća, preciznije 23 godine, poslije hvaljenog debitantskog albuma „Fallen“, i tri godine nakon ponovnog okupljanja, finski gotičari predstavili su drugi studijski album. 

For My Pain … je, u biti, ‘super-grupa’ koju su 1999. godine potaknuli Altti Veteläinen i Petri Sankala iz Eternal Tears of Sorrow, te Tuomas Holopainen (Nightwish) i Lauri Tuohimaa (Charon). Zbog tadašnjih obveza u matičnim bendovima službeno okupljanje odgodili su do 2001., kada im se priključuju Olli-Pekka Törrö iz Eternal Tears of Sorrow i Juha Kylmänen iz Reflexiona.

Podsjećamo, godine s kraja XX. i uvodne u XXI. stoljeću bile su razdoblje u kojoj se događala snažna ekspanzija gothica u Finskoj. Nastajali su mnogi sjajni bendovi. Poput Entwine, Charon, To/Die/For, iskusni Sentenced se ‘preobratio’ iz death/dooma, a The 69 Eyes napuštao početni glam-post-punk-rock i ekspresno postao ikona gothica. A da ne govorimo o HIM-u, koji je redefinirao gothic rock/metal. U tom se elitnom društvu našao i For My Pain…. 

No dok je objavio spomenuti album scena se već polako gasila, pa su i oni 2005. godine odlučili napraviti neodređenu pauzu. Koja je, eto, potrajala do 2023. godine, kada se ekipi pridružuje bubnjar Ari-Matti Pohjola, te Marco Sneck, koji je na klavijaturama zamijenio Tuomasa, nezainteresiranog za ponovno okupljanje ovog sastava. „Buried Blue“ je nostalgičan povratak jedno 25 spomenutih godina unatrag, logički nastavak debitantskog albuma koji će sigurno razveseliti brojne fanove benda, ali i cjelokupne, podosta posrnule, gothic scene. 

Zarazne, u memoriju urezujuće pjesme umješno spajaju snagu metala, gotičku zanesenost, romantiku i mračnu, teatralnu atmosferu. Strastvene, intenzivne melodije, melankolični piano, profinjene orkestracije, energični(ji) gitarski riffovi, tamne bas linije i duboki vokali spojeni u jednu cjelinu donose lijep, dojmljiv i očaravajući gothic album. Za prepoznatljiv, naturalan, zatamnjen zvuk koji ide uz albume ovakvog profila, uz produkciju koja je bila više-manje u rukama benda, itekako zasluge ima legendarni Mikko Karmila i jednako legendaran Finnvox Studio. Tim koji je, slobodno to možemo kazati, formirao finski heavy metal zvuk svih razina, žanrova i podžanrova i koji se i ovdje pokazao u najboljem mogućem izdanju. 

Mnoge pjesme, uz poviše navedeno, koriste prateće ženske i muške vokale (Miriam Renvåg Müller, Ellu Malkamäki, Riina Rinkinen, Jarmo Kylmänen), što pogoduje vjerodostojnijem, uvjerljivijem prijenosu priča koje se kriju iza opsežnih glazbenih kulisa. A fikcijske su i introspektivne, temeljene i na osobnim iskustvima, govore o samoći, depresiji, bolu, smrti, te nezaobilaznoj ljubavi. Ali u realističkom formatu.

„Hungry For Desire“ će svojom melodijskom protočnošću, energičnošću i razigranošću mnoge podsjetiti na HIM, a na tom tragu su „WitchBitch Elite“ i „Isle of Solitude“. Epski naslov srednjeg tempa “Windows Are Weeping” s nježnim uvodnim pianom, te gostujućim gajdama i puhačkim instrumentima Troya Donockleyja iz Nightwish, u kontrast gotičke romantike i snažnijih groove ritmova unosi keltske utjecaje.

„Gone Tomorrow“ i „Time Will Heal Our Wounds“, koju je bend predstavio nešto prije raspada 2005. godine, naslovi su naglašenije emotivne naravi, kombiniranog baladnog i srednjeg tempa, u rangu s „Tether“, koja kroz priču o prijevari i izdaji u ravnopravnom omjeru spaja dubok, depresivan i otužan Juhin muški s nježnim i staloženim Riininim ženskim glasom.

Preko šest i pol minuta duga odjavna “Burn-Out Sun” bendova je najopsežnija pjesma,  progresivne strukture, uvodnih akustika, snažnijih gitara, naglašeno sjetnog pjevanja u više tonaliteta, dojmljivog bubnjarskog rada i jako istaknute mračne atmosfere. Prigodna za kraj.

Nećemo kazati da je „Buried Blue“ (nova) renesansa gothica, no ekipi koja je sada u ozbiljnim godinama, a nedostaju joj gornji bendovi, njime bi trebala biti i više nego zadovoljna. Baš ono, lijep, ugodan album. Koliko god bio mračnog (ambijentalnog) predznaka.

Gothic rock/metal scena ima prošlost, a For My Pain…, te reaktivirani Charon i To/Die/For daju naznake da bi mogla imati i sadašnjost. 

A budućnost …. Njome gotičari ionako nikada nisu bili (pre)opterećeni.