Marianas Rest / The Bereaved

Kotka je lučki i industrijski grad smješten na obali Finskog zaljeva, istočnog zaljeva Baltičkog mora, u kojeg nakon svog, 204 kilometra dugog, puta utječe rijeka Kymi. Za pretpostaviti je da mnogima ovi geografski podaci baš i ne govore puno toga, kao i onaj da iz tog grada dolazi grupa Marianas Rest.

Da detaljnije obrazlože i približe navode iz prve rečenice ostavit ćemo nekom (ili nekima) drugom, eventualno zainteresiranima za putovanja i biznis, a za onaj iz druge rečenice ćemo se zadužiti mi. I odmah kazati da je Mariana Rest, na žalost, premalo poznat metal bend. Kažem na žalost, jer se radi o jednom od boljih predstavnika finske melankolično-depresivne škole. Ili kako sami za sebe kažu: „Marianas Rest je bend koji utjelovljuje finsku melankoliju i tugu surovog zimskog krajolika, društvenu hladnoću ljudi. Stvorili smo zvuk koji ima duboke korijene u našoj kulturi i čvrstu vezu s dijelom Finske iz kojeg dolazimo.“

U 13 godina duge karijere ovog sjajnog benda „The Bereaved“ mu je peti studijski album. Iznimno mračan, sumoran i tužan, duboko osobna priča koja tekstualno progovara o posljedicama gubitka, mnogim oblicima pojavljivanja kraja i različitim fazama tugovanja. Neke od podtema su i one forme “Tko se s gubitkom teže nosi? Oni koji odlaze ili oni koji za njima ostaju?” Dakle, teme su, koliko god teške, istodobno u potpunosti realistične prirode. Neizbježan, sastavni dio života. Fuzija je to melodičnog death metala, dooma, gothica i black metala s maksimalno zamračenom, gustom, epskom atmosferom filmske dramatičnosti, emotivno putovanje u samu esenciju tuge, beznađa i očaja. Ponekad spora, mutna i teška, ponekad nešto brža, energičnija i agresivnija, glazba ovog sastava u svim presjecima u sebi nosi izvorni finski DNK. Dakle, nešto kao ‘Soundtrack (kraja) života’.

Impresivni, hrapavi, mučni, gorčinom (i nesputanim emocijama) ispunjeni vokali Jaakka Mäntymaa ‘sudaraju’ se s krasnim hipnotičkim melodijama, brutalni gitarski riffovi s uglađenijim solažama Harrija Sunile i Nica Mänttärija, a elegantne, složene i raskošne klavijature Aapa Koivista s dubokim, srčanim ritam sekcijama basista Nika Lindmana i bubnjara Nica Heininena, koje oko glazbenih kulisa formiraju fleksibilan, čvrst i neprobojan zvučni zid.

Narativni dijelovi uvoda nekih pjesama, među kojima i početnog doom-death naslova „Thank You for the Dance“, dodatno naglašavaju njihovu dramaturšku orijentaciju. Melodičniji doom i nešto opuštenijih ritmova nalazimo u pjesmama „Rat in the Wall“ i „Diamonds in the Rough“ (vokalna suradnja Okko Solanterä (Horizon Ignited)) i „Again Into The Night“. Bolno depresivan, klavijaturama ispunjen instrumental „Tyhjä“ uvod je u posljednju, najdužu pjesmu „The Colour of You“, protočnijeg sporog i srednjeg ritma, s uočljivijim kontrastima oštrih riffova i solaža i emotivnijih akustika, te režećih i clean vokala.

Generalno, glazba sastava Marianas Rest najviše podsjeća na Swallow The Sun, ponešto i na Insomnium, no to je tek orijentacijski izrečeno, za nekog tko ih ne sluša da mu se približe na ovaj način. Marianas Rest ima svoju glazbenu formulu, svoja uvjerenja, svoj put i možemo ga, bez ustručavanja, dodati među plejadu bendova koji njeguju prepoznatljiv stil. Među tisućama sličnih.

Stoga bi svi koji vole sumoran, tmurni i melankolični metal težih ritmova, a da to do sada nisu napravili, ovaj bend trebali itekako ozbiljno razmotriti. Jer su već na njezinu samom početku najavili ozbiljnu kandidaturu za album godine.