Anna Calvi / Is This All There Is?

„O Ana, o Ana, tugo mojih dana“ pjevao je svojevremeno Vlado Kalember uz podršku ekipe iz Srebrnih krila.

Ovoj Anni bi za njen najnoviji EP (i ne samo zbog njega) treba pjevati: „O Anna, o Anna, srećo mojih dana“.

Anna Calvi britanska je glazbenica (po ocu  italijanskog porijekla), bila je podjednako inspirirana djelima Jimmy Hendrixa i Debussya pa je zapela je za oko Brian Enou koji je želio proniknuti u njenu gotovo nevidljivu žarnu nit iskrenih i čistih emocija koje je svojevremeno znala njegovati Patti Smith u osvitu svoje znakovite i valorizirane karijere. Što je očito bila dobra referenca za nastavak uspješne karijere.

Prošlo je već osam godina od nastanka njenog zapaženog i valoriziranog proboja u probranu  glazbenu elitu s  gotovo eponimnim albumom „Hunter“ (na kojem je istraživala aktualne teme bliske mladim ljudima, poput seksualnosti i na kojem su sudjelovali kolege Julia Holter, Charlotte Gainsbourg, Courtney Barnett, Joe Talbot iz benda IDLES));  stoga se opravdano može postaviti pitanje je li u međuvremenu izgubila nešto od svog glazbenog naboja, jedinstvenog habitusa uslijed bitnih životnih promjena (postala je majka). Uz zrelost za koju stoji tvrdnja da će pravi plod sazrijeti tek poslije cvijeta, dolazi iskustvo koje joj sugerira da će inicijalni plamičak utrnuti, ne postavši nikada oganj, ako se o njemu nema tko brinuti.

Iskreno na ovom EP-u nije još prisutan močan oganj, no temperatura na ova četiri nova uratka sasvim je pristojna, na momente i impozantna.

Inače ovo je prvi dio trilogije u kojoj će  Anna eksploatirati identitet kroz metamorfoze oblikovane i rasplamsane kroz iskustvo zaljubljene osobe. Ideja gostovanja glazbenika s albuma „Hunter“ prisutna je i na ovom novom uratku, uz napomenu da su ovog puta gostovali neki od glazbenih kapitalaca: Iggy Pop na „God’s Lonely Man“, Laurie Anderson na „Computer Love“ (inače obrada Kraftwerka, u kojoj Laurienin kristalno hladan vokal daje pomalo na Andy Warhola, a na kojeg se nadograđuje gotovo Annin operetski vokal), te Matt Beringer iz benda National u naslovnoj pjesmi.

U svakom slučaju, ovo je vrlo dobra inačica provjerenog Santaninog koncepta realiziranog na albumu „Supernatural“. 

„God’s Lonely Man“, jedna tipična rock kavalkada  ne bi bila tako dobra i moćna da se u tu priču nije uključio najžilaviji protagonist (istina nešto omekšalog torza) iz rock n’ roll cirkusa – Iggyy Pop, svojom je neputanom punk/rock energijom i vokalnom izvedbom u savršenoj  korelaciji s gotovo vilinskim Anninim vokalom koji para nebo u svojim visokim lagama.

Apsolutni favorit ovog uratak naslovna je „Is This All This Is“, balada sa sjajnom melodikom, bogatim aranžmanom, smirujućim vokalom Matta Beringera kojeg donekle paralelno prati adekvatan Annin vokal koji će u nekom momentu „pobjeći“ u artikulirane visine od kojih se koža ježi. 

Četiri pjesme, kao četiri lica istog autora/izvođača nisu u međusobnoj kontradikciji (istina je da su prisutna dva covera i dva autorska djela), naprotiv slažu se poput lego kockica tvoreći zanimljiv uradak, na momente s elementima evokativne noar drame, pa je prava šteta što umjesto ovog formata nije izdano prošireno izdanje. No njena je odluka da će i dva naredna uratka biti u EP formatu, te se nadamo da će zadržati nivo ovog, friško objavljenog.