Terra Nox / Terra Nox

Priča o zagrebačkom bendu Terra Nox traje nešto oko 5 godina, a ona konkretnija, da se tako izrazimo, nešto preko dvije. Otada, naime, djeluje u aktualnoj postavi (Dominik Sem, vokali, gitara, Nino Hiveš, gitara, Martin Restović, bas i Matej Jurić, bubnjevi).

I u tom su razdoblju momci napravili značajne pomake u mnogim segmentima. Potpisali su ugovor s najjačom domaćom izdavačkom kućom, Croatia Records, koja im je na izdisaju prošle godine objavila debitantski, S/T album. Dvije su to stvari koje su ključne za svaki bend koji je na počeku svoje karijere. 

Koliko god da digitalija može biti kategorizirana kao ‘Službena objava albuma’ ili, internacionalizirano kazavši, ‘Release date’. Al’ ajde, takva su vremena, pa im se i mi, naučeni da prije preslušavanja u rukama držimo nešto konkretno, moramo tome prilagoditi. Htjeli, ne htjeli.

U povijesti je bilo nekoliko žestokih sastava kojima je CR objavio studijske albume, pa se nadamo da je ovo novi početak kontinuiteta, a ne (još) samo jedan od primjera  isprekidane navike. Prije svih prisjećamo se 90-ih i, nedvojbeno, najboljeg metal benda kojeg je Hrvatska imala, Anesthesie, a pred 17 godina Avicularia je s „Born To Be Vile“ dostigla nešto najagresivnije s čime je naš najveći diskograf izašao u javnost. Do nekih novih vremena, toliko o usporedbama, pa se, u iščekivanju da digitalije „Terra Nox-a“ budu ‘preseljene’ na LP i CD izdanja, fokusirajmo na, što je moguće prihvatljiviji, opis ovog albuma.

Iako se predstavljaju kao groove/black metalci, samo ime Terra Nox potencijalnog konzumenta nekako bi više moglo navoditi na heavy i progressive formaciju. I koliko se čini nakon višekratnog preslušavanja kompletnog materijala, ima u tome istine. Uz sve spomenute, glazbena im priča putuje i drugim (metalnim) putevima, to isto treba istaknuti. Ne daleko od spomenutih, ali drugačijim, slobodno možemo kazati i nešto modernijim. Poput onih (melodic) death metala, metalcorea ili mathcorea. 

Generalno, „Terra Nox“ je  koncentriran, temeljit i tematski fokusiran album, neukroćene energije i snažnog karaktera. Proučava ‘teške’ teme, iako bi ‘realistične’ bio primjereniji i prihvatljiviji izraz, no zagrebe li se dublje, u njegovoj se nutrini može pronaći i mnogo relaksirajućih elemenata. 

Autoritativno pjevanje, jako dobar, pedantan, precizan i slojevit gitaristički rad sa snažnim oslanjanjem na stasite, čvrste, ali i maksimalno fleksibilne bas ‘n’ drum ritam sekcije, te zamračena atmosfera, spojeni su u jednu poprilično dojmljivu glazbenu cjelinu. Koja zvuči i sirovo i sofisticirano, i proračunato i spontano, i napeto i opušteno. Tome u prilog svakako ide i, da se tako izrazimo, pogođena i, konceptu prilagođena produkcija. 

(Pre)složene strukture pjesama i instrumentacije s poprilično jasno uočljivom, visokom razinom individualne glazbene vještine, stopljene u duboko, široko i visoko smislenu, zdravorazumsku cjelinu koja se bavi psihološkim procesima, dubljim značenjem i značajem života, navode na čvršću povezanost s progresivnim idejama.

Kad smo već istaknuli black metal, kažimo da se on najviše manifestira kroz oštra, sablažnjivo-vrišteća vokalna izražavanja, a groove se prepoznaje u riffovima i ritmovima (objedinjuju ih „Hands of Karma“ i „Deciever“).  Osim scream ‘izražavanja’, snažan i konkretan vokal se komotno, onako ‘iz rukava’, nosi i s growl, harsh, katkada i s, ambijentu prilagođenim, clean dionicama. Gitarski riffovi kombiniraju potrebnu agresivnost i (mračnu) melodiju, poprilično energije, sadržajnosti i britkosti sadrže i solaže (sjajne u, već spomenutoj, pjesmi „Deceiver“), koje se fino ‘poklapaju i preklapaju’ s ritmovima i riffovima druge gitare. 

Dramaturgiji su izloženi i povremeni akustični elementi, povremene kontrole tempa, a na visokoj razini održavanja zamračene atmosfere svojim solističkim dionicama puno pridonose i, iz nutrine izranjajući, pulsirajući basevi, koji kroz suradnju s dinamičnim bubnjevima pjesme, naprosto, ‘guraju’ prema naprijed. U nova, neistražena područja. 

Sadržaj tekstualne tematike da se naslutiti već i kroz same naslove pjesama, među kojima bi „Heroine’s Fall“ i „Negative Blessing“, najboljeg gitarističkog rada, spadale u red onih s naglašenijom progresivnijom strukturalnošću. A iz stilski kombiniranog naslova „Inside Your Mind“, u koju uvode atmosferične akustike i staloženija pjevanja, a nastavlja se u energičnom, na momente i poprilično agresivnom srednjem ritmu, lako bi bilo zaključiti kakve teme prevladavaju. Odnosno, iz kojih se sfera crpi inspiracija. Na što, uostalom, upućuje i utjecajan cover Jelene Tucak. 

Problem ovog albuma bi mogao biti samo oko pola sata njegova trajanja, pa taman dok se zaletiš, i očekuješ finiš s još 2 intenzivna naslova, shvatiš da je to – to.

No s  druge strane, gledajmo to pozitivno. Tako da je kompleksni „Terra Nox“ uvod u još kompleksniji „Tera Nox II“. 

Što, u neku ruku, i najavljuje.