J.R. August / Deep Waters

Kako je 30. siječnja Croatia Records objavila novi studijski album Deep Waters, iza kojega stoji glazbenik J.R. August, koji je ostavio duboki trag u mom glazbenom biću. Sve o tome već ste mogli pročitati u mojim prijašnjim tekstovima vezanim uz glazbu J.R. Augusta.

Jedan od naših najnagrađivanijih kantautora, Nikola Vranić, dolazi iz Zagorja i daleko je poznatiji kao J.R. August, koji svojom glazbom, svojim sviračkim i glasovnim sposobnostima, ali i opakim bendom, koji mu sigurno čuva leđa, definitivno nadilazi ove naše prostore. Njegovi prijašnji albumi, njegov opaki dupljak Live At Peti Kupe, pa i njegovi nastupi na kojima sam bio, jednostavno ukazuju da je J.R. glazbenik koji je definitivno osebujna formula, čije će efekte, bez obzira na sve, mnogi tek upoznati. Naime, njegova se priča prenosi usmenom predajom i svaki put sve više i više ljudi dolazi na njegove izvrsne nastupe, kupuje i nabavlja njegove albume, a svi vrlo pažljivo i studiozno prilaze svakoj novoj skladbi.

Albumi poput Deep Waters zasigurno svojim sadržajem i nadasve eksponiranom kvalitetom odskaču na našoj glazbenoj sceni. J.R. i bend upadaju u svirku, uostalom kao i uvijek, vrlo moćno i jasno daju do znanja da je to njihovo potpuno „IN“, toliko izraženo i itekako snažno u smislu da oni ne samo da podržavaju ovu glazbenu furku, nego su dio nje, i to 100 %. Naravno, ovih malo više od 42 minute to itekako potvrđuju. Naime, kako nisam baš mlad i želim ovo što čujem usporediti s, primjerice, Moody Blues, Alex Harvey Bandom, Strawbsima, Mott The Hoopleom, Stingom ili s nekim drugim… sve pada u vodu. Ovaj glazbenik definitivno ima svoju glazbenu viziju i okupaciju i stoga ne čude sve te dobivene nagrade, kao ni to što svaki novi projekt i publika i službena kritika jedva dočekaju.

Ono što nam se ovdje na ovom albumu nudi jest istinska prezentacija glazbe, koja je toliko nadahnuta i, ono što je najvažnije, originalna i autorska da to jednostavno boli. Vući neke paralele, mislim, doslovno je bez veze, jer ono što J.R. prezentira valja samo i isključivo slušati, a potom sami tražiti gdje su tu utjecaji, granice, koliko je ta umjetnička ljestvica visoko podignuta te gdje njihova glazbena međusobna igra počinje i završava. Je li to burleska? Jesu li to povorke New Orleansa? Kabare ili nešto treće? Teško je zapravo odrediti kolika je širina glazbene orijentacije ove okupljene ekipe.

Deep Waters krase vrlo snažno eksponirane melodijske nijanse koje se samo prelijevaju i nose vas u apsolutno nevjerojatne čulne avanture. Deset skladbi u 42 minute doslovno će vas samljeti i povesti na one destinacije na kojima možda neki od vas nikada nisu bili. A kakva su to mjesta? To su mjesta u kojima ćete za malo love dobiti apsolutno sve, imat ćete vrhunski glazbeni užitak, imat ćete glazbu koju možete slušati, ali i čagati i sanjariti uz nju. Ovi glazbeni valovi koji vas svako malo zapljuskuju i bacaju na pod na vama ostavljaju tragove, modrice i svježe rane, koje samo ova glazba može sanirati.

Deep Waters je treći studijski album J.R. Augusta i onako na prvu shvatio sam to samo kao nastavak priče započete na njegovu nastupnom albumu. Osobno volim takve albume koji bi se lako mogli nazvati nastavljajućim albumima s iskazanom tendencijom konceptualnosti.

Što bih još mogao nadodati? Priča uvijek ide na onu foru: „’Ajde, oslobodite se malo svoje glazbene sputanosti i dajte da glazba čini svoje“ – vrlo brzo ćete osjetiti neka nova kretanja i tada sva ta priča dobiva puni smisao.

Kao samo jedan od slušatelja, nikako kao glazbeni kritičar, mogu slobodno napisati da ima tu još mjesta za napredak, a upravo to i J.R. čini – svakim svojim novim studijskim albumom ide naprijed i dalje i to je jedino ispravno. Ako već niste, svakako poslušajte ovaj album i uvjerite se koliko sam u pravu i koliko sam „fulao“.