MOONSPELL – Far from God (2026.)

Ploču Far from God naručio sam početkom ožujka, a stigla ja poštom samo dva dana nakon što je službeno objavljena.Radi se o 13. studijskom albumu portugalskih Moonspell. Kao što je poznato, Moonspell su počeli s radom 1989. u portugalskoj Brandoi, najprije pod imenom Morbid God, a ime Moonspell uzimaju 1992. Kroz karijeru su se stalno gradili, nadograđivali i mijenjali, bilo je tu gotha, blacka, pa i ponešto industriala i art rocka. Nije ih bilo strah koketirati sa svime što su smatrali dobrim za vlastiti zvuk i dobru pjesmu. Ipak, kroz svo to vrijeme gotovo su uvijek zadržali ono najvažnije: osjećaj za atmosferu, tamu i onu specifičnu romantiku, romantiku s druge strane. Zato je bilo teško unaprijed znati što ćemo dobiti na 13. studijskom albumu Fernanda i ekipe. Far From God ugledao je svjetlo dana 3. srpnja 2026. i odmah pokazao da Moonspell još uvijek znaju kako zvučati kao Moonspell, a da pritom ne djeluju kao vlastita kopija.

Naslovna pjesma “Far From God” objavljena je kao prvi singl 25. ožujka 2026., zajedno s videospotom. Već nakon prvog slušanja, ali i sam naslov i tekst pjesme, upućivali su na svojevrsnu nietzscheansku tradiciju. Kako je Fernando prije potpisivanja prvog ugovora studirao filozofiju, ta pretpostavka i nije bila daleko od istine. Uskoro se pokazalo da sam Fernando Ribeiro doista kaže kako ga je Nietzsche izravno inspirirao za naslov Far From God. U intervjuu za New Noise Magazine rekao je kako ga je Nietzsche snažno nadahnuo pri smišljanju naslova te da ga zanima vraćanje riječima i pojmovima u njihov izvorni smisao, a potom njihovo prevođenje u suvremeni kontekst. Zato “Far From God” nije samo zgodna gotička fraza, nego naslov s jasnom filozofskom pozadinom. Ali isto tako, “Far From God” nije samo nietzscheanska, nego i izrazito gotičko-vampirska pjesma. Ribeiro je rekao kako ju je napisao nakon ponovne fascinacije tragičnim, romantičnim vampirom, potaknute Eggersovim Nosferatuom iz 2024., te da je to njihova prva pjesma o vampirskoj ljubavi nakon dugo vremena. Upravo zato ova skladba sažima srž cijelog albuma. U njoj je zgusnuta sva ona moonspellovska mješavina gotičke romantike, vampirske simbolike, tame i uzvišenosti koja ih godinama razlikuje od bendova koji su gotiku sveli samo na imidž. Pjesma je mračna, elegantna i teatralna, ali ne karikaturalna. Dojam je da upravo ovom pjesmom Moonspell pokušavaju vratiti dostojanstvo gothic metalu.

Drugi objavljeni singl, koji ujedno i otvara album, “Cross Your Heart”, objavljen je 27. svibnja 2026. Pjesma djeluje kao svojevrsni povratak Moonspellu devedesetih: melodična klavijaturistička atmosfera i vrlo dobro usmjeren Fernandov vokal nose stvar od početka do kraja. Pjesma je mirna, jednostavna i učinkovita, a pritom ima i neku neobičnu, gotovo uzvišenu toplinu. Nije to skladba koja će vam odmah ući u uho, ali nakon nekoliko slušanja stvari se počinju mijenjati i njezina prava vrijednost postaje sve očitija. Treći singl, “The Great Wolf in the Sky”, objavljen 30. lipnja 2026., spaja staru i novu poetiku benda. Sam naslov vraća nas jednom od ključnih moonspellovskih motiva, vuku. Bend ovdje vlastitu mitologiju uzima ozbiljno, ali bez pretvaranja u vlastiti tribute bend. Zanimljiv dodatak pjesmi je gudački doprinos Alicie Nuhro, koji joj daje dodatnu širinu i atmosferičnost.

Pjesma “Biblical” nešto je drukčija. Zaraznija je, izravnija i ima refren koji se lako pamti, ali i dalje ostaje unutar dark estetike albuma. To je jedna od onih pjesama koje s lakoćom ulaze u uho, a ipak ostaju autentične. Iskreno, bila bi vrlo dobar izbor za sljedeći singl, ali tko mene pita.

Tu su i “Your Promise of Light” i “For the Love of Mortals”, romantične, gotovo dekadentne pjesme. Netko ciničan mogao bi ih nazvati patetičnima, ali upravo u toj otvorenoj osjećajnosti Moonspell često zvuče najiskrenije. Posebno “For the Love of Mortals” djeluje kao skladba u kojoj Ribeiro najviše pušta da ga glas vodi kroz emociju. U toj pjesmi nema puno viška, ali ima dovoljno tuge, čežnje i mračnog mira da ostane sa slušateljem dugo nakon što završi. Žešću stranu albuma predvode “Our Freedom to Fall” i završna “Reconquista”. Upravo na tom dijelu postaje jasno da Moonspell nisu odustali od metala, nego ga samo koriste štedljivije i promišljenije. “Our Freedom to Fall” vjerojatno je najžešća pjesma na albumu: rifovi su suzdržani pa bučni, dovoljno moćni da podsjete i na stari Moonspell, ali i na način na koji je Type O Negative znao spojiti težinu i atmosferu. “Reconquista” pak zatvara album kao epski, tamni marš. Prvi dio albuma je zavodljiv i obavijen maglom, dok je završnica čvršća, oštrija, metalskija i odlučnija.

Naslovnica albuma Far From God djelo je Elirana Kantora. Vizualno djeluje kao tamna, romantična i pomalo sablasna slika dviju figura koje se susreću u poljupcu kroz uzak prozor, što savršeno odgovara atmosferi albuma koji bend i etiketa opisuju kao mračan, romantičan, dramatičan i težak povratak čistijem obliku gothic metala. Cijela ploča, omot i dodaci ujednačene su estetike. U dodacima su tekstovi pjesama, plakati i fotke benda.

Ono što Far From God čini dobrim albumom nije ni povratak vukovima, ni vampirskim motivima, ni sama činjenica da Moonspell opet zvuče “više kao Moonspell”, iako ni to nije mala stvar. Njegova snaga leži u tome što bend djeluje sigurno i ne boji se istodobno gledati unatrag i ići naprijed. Nema tu očajničkog traženja novog identiteta, ali nema ni mehaničkog kopiranja staroga. Album je dovoljno suzdržan da izbjegne pretjerivanje, a dovoljno emotivan da ne ostane samo na stilu. Upravo zato i funkcionira: ne pokušava dokazati da je veći od klasika benda, ali je dovoljno dobar da se može izgovoriti uz njih bez nelagode. Far From God možda nije njihov apsolutni vrhunac, ali jest jedna od onih kasnijih ploča koje potvrđuju da veliki bendovi ne preživljavaju samo zahvaljujući katalogu, nego i sposobnosti da vlastitu prošlost pretvore u novi izraz. Moonspell su ovdje mračniji nego na Hermitageu, sabraniji nego u nekim lutanjima iz prošlosti i romantičniji bez skliznuća u kič. I baš zato ovaj album djeluje kao nešto više od još jedne kasne ploče veterana: zvuči kao ozbiljna, promišljena i uvjerljiva izjava benda koji još uvijek zna tko je i čemu teži.