Zadnji dan travnja, odnosno večer/noć obilježio je koncert u zagrebačkom klubu Boogaloo na čiju su binu izašli njemački Hiraes, portugalski Moonspell te švedski Dark Tranquillity. U našim krajevima zadnja noć u travnju nije vrijedna spomena (po dobrome, zbog tužne obljetnice pogibije Zrinskih i Frankopana), no za nordijce, ali i Nijemce, od davnih vremena predstavlja proslavu plodnosti kada se pale krijesovi, pjeva i pleše do dugo u noć. Srećom, poklopilo se nakon par stoljeća da iza takve noći dolazi Praznik rada pa se nakon proslave može dobro i odmoriti. Inače, i švedski kralj Karlo XVI. Gustav slavi rođendan zadnjeg travanjskog dana pa je tako navršio 79 godina. Nisu se povodom Valpurgine noći u Boogaloou i oko njega palili krijesovi (a bome ni cigarete, unutar kluba), ali se itekako sviralo, pjevalo i plesalo – na heavy metal način.
Večer je u 19:00 otvorio njemački Hiraes, pred solidnim brojem okupljenih gledatelja.

Za razliku od metal velikana koji su desetljećima na svjetskoj metal sceni, Hiraes je „beba“ s dva izdana albuma – „Solitary“ iz 2021. te „Dormant“ iz 2024. godine. Ovu melodic death skupinu od pet članova predvodi energična pjevačica Britta Görtz, a zajedno su napravili jako dobar uvod za metal velikane Moonspell. Britta je bila jako dobro raspoložena, s osmijehom na licu od uha do uha, što je bio upravo suprotan izraz njenog lica dok je izvodila brutalan growl – gotovo nespojiv s njenim fizičkim izgledom. Par pjesama s njihova dva albuma i idemo dalje, na velikane portugalske metal scene – Moonspell, bend koji je se odavno afirmirao na binama diljem svijeta pa je tako Fernando Ribeiro u određenim trenucima svojim pokretima ruku izgledao kao dirigent (bez palica) koji publici daje do znanja što činiti i što slijedi.

Kako je Moonspell neopterećen “obavezom” promovirati išta sa zadnjeg albuma (koji je izašao prije par godina) na njihovoj se set listi našlo svega: od “Opiuma”, “Everything Invaded”, kultne “Vampirie”, Alme Mater” do završne “Full Moon Madness”. Vjerujem da su svi bili zadovoljni jer Moonspell je bend koji ne može razočarati, bili njihovi veliki fanovi ili ne, Portugalci predvođeni karizmatičnim Fernandom Ribeirom imaju jako dobar nastup koji se sluša i gleda od početka do kraja. O vjernoj zagrebačkoj publici da i ne govorim. Maestro Ribeiro je svojim dirigentskim sposobnostima lako animirao publiku da riječi nisu bile ni potrebne. Sve je bilo jasno.

Headlineri večeri Dark Tranquillity promoviraju album “Endtime signals” izdan prošle godine. Poput Moonspella su jednako dragi zagrebačkoj publici i poput Portugalaca također imaju karizmatičnog frontmena fizički potpuno drugačijeg ali jednako neodoljivog. Mikael Stanne ima nevjerovatnu mogućnost transformacije da se od izgleda grubijana dok growla uz osmijeh preobrazi u milo mače koje je jako sretno što publika uživa uz njegove pjesme koje desetljećima izvodi i na većim pozornicama i pred daleko brojnijom publikom ali pokazuje kako ga je i sinoćnja atmosfera iz zagrebačkog kluba itekako dirnula. U nešto više od sat i pol njihova nastupa bilo je tu svega, od pjesama s posljednjeg albuma “Endtime Signals” po kojemu je nazvana turneja do starijih pjesama iz prošlog stoljeća zbog kojih njihova karijera sada jest upravo ono što je. Za bis su ostavili “Wonders at your Feet”, “Lost to Apathy” i “Misery’s Crown”.
Klub je bio prilično popunjen, ispred bine je bilo dosta mjesta za klasično metal veselje, dok su iza bili malo mirniji posjetitelji.

Odličan je bio potez organizatora da se vrata koja izlaze na Lučićevu otvore kako bi unutra bilo što više svježeg zraka ali i kako bi mogli izaći i udahnuti zrak ne prelazeći preko cijele dvorane između mnoštva ljudi.
Ono što mi se ne sviđa i što mi i dalje izaziva čuđenje (jer očito još u glavi imam “postavke” kada su se majice mogle kupiti za 100-120 kuna) su sadašnje cijene od 40 eura po majici. Preskupo za obični komad tekstila s imenom benda i popisom gradova s turneje na njoj. Istina je da smo svi sada stariji i da radimo pa imamo plaće, ali da nas omiljeni bendovi baš toliko moraju “oderati”? No, neka oni i dalje rade nove pjesme i snimaju nove albume, sjedaju u autobuse i obilaze gradove i države, za ulaznice će se naći euri a moda ionako nije njihova primarna djelatnost.