U petak, 9. listopada 2026., zabočki Regenerator bio je ispunjen do posljednjeg mjesta. Repetitor i ### pokazali su se kao odlična kombinacija za večer obilježenu bukom, glasnim gitarama i energijom koja nije jenjavala ni na trenutak. Iako različiti u svom glazbenom izrazu, oba benda povezuje beskompromisan pristup glazbi i intenzitet koji posebno dolazi do izražaja uživo. Od mračnih, gotovo hipnotičkih zvučnih pejzaža do eksplozivnog garažnog rocka, večer je opravdala očekivanja.
Večer su otvorili ###, instrumentalni sastav koji čine Anja Tkalec, Goran Nježić, Sven Sorić i Eva Badanjak. Njihov je nastup Regenerator uvukao u mračan, ali zvučno razigran svijet instrumentalnog noisea. Iako je pozornica bila osvijetljena nešto više nego što smo navikli na njihovim koncertima, mrak je i dalje dominirao atmosferom. Ovoga je puta izostao i njihov prepoznatljivi projektor s motivima obrnutih križeva, vizualni element koji dodatno naglašava specifičnu estetiku benda.
Glazbeno, set je donio spoj ranijih radova i materijala s novog albuma Osorno, kojim ### otvara novo poglavlje svojeg zvuka. U odnosu na raniji materijal, novi album donosi izraženiju melodičnost, ali ne napušta eksperimentalnu prirodu benda. Upravo je taj pomak bio zanimljiv za čuti uživo: melodije dobivaju prostor, a da pritom ne nestaju mračna atmosfera i sirovost koje su sastavni dio njihova izraza. I bez karakterističnih vizualnih projekcija, bend je uspio zadržati prepoznatljivu atmosferu i prepustiti zvuku glavnu ulogu.
Nakon tog mračnijeg uvoda, pozornicu je preuzeo Repetitor, beogradski trio koji čine Boris Vlastelica na gitari i vokalu, Ana-Marija Ćupin na basu i vokalu te Milena Milutinović na bubnjevima. Njihov koncertni izraz ne ostavlja mnogo prostora za predah: sirova energija, glasne gitare i neumorna ritam-sekcija od početka su stvarali intenzitet koji se prenosio s pozornice na publiku. U publici nije nedostajalo moshanja ni naguravanja, a atmosfera je odgovarala bendu čije pjesme svoju punu snagu pokazuju upravo u koncertnom okruženju.
Među pjesmama koje su obilježile nastup našle su se „Suženi snovi”, „Kroz vetar” i „Kost i koža”, meni osobno jedan od vrhunaca večeri. Usred koncerta Boris Vlastelica sišao je s pozornice među publiku, dodatno brišući granicu između izvođača i publike. Večer je obilježila i vijest o smrti Gorana Bareta, kojem je Vlastelica posvetio koncert. Ta je posveta nastupu dala i emotivnu dimenziju, povezujući Repetitorov sirovi koncertni izraz s poštovanjem prema glazbeniku koji je ostavio snažan trag na regionalnoj rock sceni. Pred kraj nastupa uslijedio je još jedan upečatljiv trenutak kada je Vlastelica gitaru prepustio publici.
Nakon glavnog dijela nastupa uslijedio je bis s pjesmom „Zli sin” s debitantskog albuma Sve što vidim je prvi put. Povratak pjesmi s početaka njihova diskografskog puta bio je prikladan završetak večeri u kojoj je Repetitor još jednom pokazao koliko dobro funkcionira spoj garažnog rocka, post-punka i sirove koncertne energije.
Koncertna večer u Regeneratoru pokazala je koliko dobro mogu funkcionirati dva benda koja do intenziteta dolaze različitim putevima. ### kroz instrumentalne zvučne pejzaže, melodične pomake i eksperimentiranje, a Repetitor kroz izravnost, glasnoću i neobuzdanu energiju. Njihov zajednički nazivnik nije samo buka, nego spremnost da vlastiti zvuk razvijaju bez odustajanja od njegova karaktera. Pred punim Regeneratorom, uz atmosferu koja se održala tijekom cijele večeri, ovaj se spoj pokazao kao pun pogodak. Zabok je dobio večer koja je podsjetila da se glazba ovakvog intenziteta najbolje razumije onda kada je osjetiš iz prve ruke.
Galerija fotografija; Repetitor i ### u Regeneratoru, foto: Martina Mataković
