Petak, 9. listopada bio je tragičan dan za sve ljubitelje glazbe. Napustio nas je jedan od velikana rock and roll-a i bluesa, neponovljivi Goran Bare. Njegov utjecaj na hrvatsku i regionalnu scenu, uključujući glazbenike s kojima je istu dijelio, a i one koji su tek dolazili i ugledali se na njega, nemjerljiv je. Iako s težinom, u ovakvim trenutcima možemo mu samo skromno odati počast i dalje slaviti glazbu upravo glazbom.
Tvornica kulture sinoć se našla u središnjici turneje Mile Kekina na kojoj promovira svoj novi album “PUN K. Mile Kekina”. Nakon već dva odsvirana koncerta u Nišu i Beogradu i planiranih u Ljubljani, Novom Sadu i Rijeci, na domaćem terenu dokazao je zašto već desetljećima opstaje na sceni, iako je jedan od glazbenika kojega opći puk “voli mrziti”.
No prevrtimo priču na početak večeri u koju nas je uveo koprivnički duo – Šiza. Kako to obično biva na koncertima već etabliranih glazbenika, odaziv na predgrupe je često slabiji tako da je dvorana u 20:30, kada je Šiza stupila na stage bila poluprazna, ali to je samo značilo da oni koji su se našli tamo u pravo vrijeme imaju više prostora da pošize!
Kroz pola sata koje im je bilo dostupno na rasporedu dečki su odsvirali kako su nam i prilikom intervjua (a koji stiže uskoro) rekli – “svoje spotove”. Veliku pohvalu dobivaju za snalažljivost u kriznim situacijama, budući da je frontmenu Bruni Antoliću puknula žica prilikom druge pjesme te je bez ikakve pomoći uspio riješiti nesretni problem dok je kolega Marko Kuhar na bubnjevima jammao Sabotage od Bestie Boysa.
Lakoća stage performansa na razini svjetskih izvođača definitivno je nešto što odlikuje ovaj dvojac, a to osjeti i publika koja ih možda nužno do sada nije slušala. Progres atmosfere doživio je vrhunac na pjesmama “Skromnost” i “Ponašaj se tako”, što ne čudi budući da obje osim žestokog ritma nude i dozu introspekcije, koja nam svima dobro dođe!
Prava predgrupa treba zagrijati publiku pa se tako na posljednjoj pjesmi frontmen spustio sa stagea i podijelio “jednu kratku” žednim grlima.
U 21 sat s dolaskom Kekina na stage, prostor Tvornice, iako manje od očekivanog, popunio se publikom raznih generacija pa smo tu mogli vidjeti zaklete fanove iz doba Hladnog piva, ali i mnoštvo mladih, pa i obitelji s djecom što uvijek daje jednu posebnu dozu topline svakom koncertu.
U narednih dva sata Kekin je izveo presjek svoje karijere od singlova s novog albuma do najvećih hitova koji su je upravo i obilježili. Glazbenik kojemu je pozornica prirodno stanište nerijetko je između pjesama ubacivao dosjetke pa smo tako mogli čuti da je u mladosti bio punker, a danas je feminist i to je postao s danom kada mu se rodila kćer kojoj je posvetio pjesmu “Mala”.
Naglašavajući tokom nastupa interakciju s publikom tako je i “popisao” klasični koncertni outfit i prozivao kome sve pjeva večeras, od Parafa, Sistema, Springsteena, Skotnog Vraga i mnogih drugih, a našla se tu i poneka revolucionarna majica s natpisom ”Studenti pobeđuju”. Prigodan uvod u stihove koji su slijedili “Kad sam na bini volim da se vidi da imam majicu, imam majicu”.
Ne može se zanemariti činjenica da su najveću atmosferu napravili upravo hitovi iz doba Hladnog piva, pa je tako Kekin u jednom trenutku i podijelio stage s mladim fanom koji je dokazao znanje stihova, kao i plućnog kapaciteta u “Teško je ful biti kul”.
Ponadali smo se da će možda zasvirati i koju od Majki no omaž Baretu Kekin je dao monologom kojim se prisjetio njihovog prvog susreta, nekada davno u Gjuri, a pozdravio ga je s poznatim stihovima Ezoterije.
Zaključno, u danu kada je glazbena scena doživjela jedan veliki gubitak trebala nam je ovakva katarzična večer u kojoj zajedno pjevamo, skačemo i slavimo rock and roll.
Galerija fotografija; Mile Kekin i Šiza u Tvornici kulture, foto: Mario Vuković
