Petak, 20:00, Šiza je na rasporedu Tvornice kulture za pola sata, a dečki iz benda opušteno sjede u backstageu spremni zagrijati publiku za zagrebačku stanicu Kekinove turneje “PUN.K Mile Kekina” – no ne prije ćakule s nama!
Zadnjih nekoliko koncerata predgrupa ste glazbenicima koji su već kultni na domaćoj sceni; Psihomodo Pop, Let 3, Mile Kekin. Kakav je osjećaj dijeliti stage s njima, ali i prostor iza pozornice, jesu li otvoreni za komunikaciju?
Bruno: Sve je to prilično spontano. Uglavnom dok koncert završi svi smo već ispucani adrenalinom i onda se nekako prirodno spojimo. Iz dosadašnjeg iskustva mogu reći da što je veća zvijezda, to su normalniji ljudi.
Jesu li možda neki od tih glazbenika imali utjecaj i na stvaranje vaše glazbe?
Marko: Ja sam učio svirati bubnjeve na Psihomodo popu i to se konkretno sjećam na Fridu.
Kada svirate kao predgrupa imate kratak timespan u kojem morate ubaciti svoj opus. Sastavljate li setlistu kao miks oba albuma, postoje li neke ključne pjesme koje uvijek idu?
Bruno: Sviramo svoje spotove! Uglavnom rockamo “najpoznatije” pjesme, pokušavamo ostvariti interakciju s publikom i dobro se zabaviti dok smo gore. Iskreno meni su takvi kraći nastupi i najdraži.
Ozbiljno? Imala sam doživljaj da glazbenici više preferiraju svoje “samostalne” koncerte u odnosu na one kraće ili festivalske.
Bruno: Svirati Šizu kao samostalni koncert je zajebano (smijeh). Imali smo i samostalnih koncerata, kao u Funku, ali češće smo na kraćima.
Marko: Nekada je bolje i nastupiti prvi i onda uživati u ostatku svirke.
Dakle za malo dulje koncerte treba biti u treningu.
Marko: Treba imati češće probe!
Bruno: Ovo je kritika na mene što sam postao purger
Kako funkcionira sada dinamika u bendu budući da ste u različitim gradovima?
Bruno: Uglavnom se fokusiramo na učestalije probe prije nastupa, ali sada pripremamo i snimanje trećeg albuma.
Marko: Ima nešto u tome – što je manje proba to je bolja svirka.
Bruno: To se fakat desi. Kad dugo ne sviraš i dođeš na probu misliš da će biti katastrofa a onda ispadne da baš nakon dulje pauze bude najbolje. Tak da, izgleda da je to naša taktika.
U kojoj ste točno fazi sa snimanjem albuma?
Marko: Doslovno pripremamo snimanje (smijeh). Materijali su gotovi; i tekst i glazba.
Bruno: Moramo snimiti instrumente pojedinačno, a onda idemo nekam na more, s našim toncem i ostatkom ekipno snimati.
Zašto baš na more, tražite inspiraciju?
Marko: Da se maknemo od svega i posvetimo snimanju. Nekoliko dana si tamo, nitko te ne gnjavi i samo si u tome.
U stilu Queena kad je stvoren Bohemian Rhapsody
Bruno: Tako je, mi ćemo napraviti novi Bohemian Rhapsody! (smijeh)
Planirate li izbaciti i koji novi videospot uz album? Čini mi se da ste dosad stavljali naglasak i na taj prateći vizualni dio. Razlog je bolja promocija ili nešto drugo?
Marko: Ja mislim da nije nužno u smislu promocije producirati spotove ali dobro ih je imati i nama je to fora. Imamo super ekipu s kojom radimo. Koprivnica je baš rasadnik talenata.
Bruno: Ali zapravo sve ovo što popratno radimo i spotovi i intervju, društvene mreže, sve je to za svirke. Da bi bio bukiran moraš biti i prisutan, a nama su svirke uživo najvažnije.
Jeste zadovoljni s bookingom? Koliko je teško dobiti danas gažu?
Bruno: Pa to se opet veže na ovaj dio sa prisutnosti. Bilo to u medijima ili putem nekih drugih platformi. Najbolji val bude kada izdaš album – onda te promotori zovu i to traje nekih godinu dana u kojima intenzivno imaš koncerte a kasnije to nekako splasne. Jednostavno moraš napraviti hype. U godini kada je “Zebra” izašla imali smo najviše koncerata.
Najčešći epiteti vezani uz vaše svirke, ali i generalno zvuk je “garažno i sirovo”. Kako vi percipirate svoj zvuk? Više vas se i povezuje s beogradskom strujom bendova u odnosu na sadašnju zagrebačku scenu.
Bruno: Pa da, mi smo fakat žestoki (smijeh).
Marko: Praktički to i je tako – garažno i sirovo. Kada snimamo to uglavnom i ostane taj prirodni zvuk bez nekih dodatnih intervencija.
Bruno: A što se tiče zagrebačke scene ja obožavam i Kliniku Denisa Kataneca, i Seine, Ki Klopa, definitivno i Idem..bilo bi fora napraviti pjesmu koja bi u aranžmanu odgovarala i nekom od tih bendova. Cijenim ljude koji znaju napraviti dobru pjesmu i kaj ja znam – mislim da mi delamo dobre pjesme.
Kad si već spomenuo Idem, nedavno je postao viralan jedan video u kojemu Antun prilikom intervjua odgovara da je upravo Šiza “najunderrated band”.
Bruno: Da, odmah smo dobili 25 novih lajkova na instagramu, čim nas je Antun pohvalio! Antun je hrvatski Kurt Cobain!
Onda vam ne treba nikakva dodatna promocija! Vjerujem da ste nakon toga bukirali i neke gaže. Šalim se naravno, ali otkrijte nam što slijedi – di je sljedeća svirka?
Bruno: Sljedeća svirka i to solo, dakle malo ćemo se ipak namučiti, je 06.11. u Horn Pubu u Virovitici. Imamo bukiranu i Pulu u prosincu, pa i neke planove za novu godinu ali to vas još držimo malo u neizvjesnosti.
To su sve svirke u manjim prostorima – već ste spominjali kako su vam draži od većih pozornica?
Marko: Mali prostor, bez bine. Mislim da bi većina bendova tako odgovorila, čak i ovi “veliki”.
Bruno: Knin mi odmah pada na pamet, A3 u kojemu smo svirali je prostor malo većeg dnevnog boravka, dođe 50 ljudi i bude krcato. Uspiješ se povezati sa svakom “facom” i to mi je najdraže.
Sa sljedećom svirkom ste onda “na svom terenu”. Držim fige da bude dobar i backstage, da se uspijete odmoriti, budući da ipak slijedi samostalna svirka!
Marko: Ne mora biti filmski, nama je sve dobro. Došlo je do toga da koliko sviramo toliko smo se naučili na taj backstage da se više ne znamo ponašati na koncertima. Nedavno smo bili na jednom duljem koncertu u Vintageu , gdje nismo svirali i bilo nam je čudno bez backstagea da se malo odmorimo. A kad već spominjemo ,u Vintageu je jedan od boljih, odmah si kod pozornice i imaš pogled na svirku, a odmaraš.
U to ime nadamo se da će uskoro i neka svirka u Vintageu!
Uz hrpu “ekskluziva” oko novog albuma i nadolazećih koncerata, kao i sitnica što čine život glazbenika otpratili smo Šizu na stage, a jesmo li poŠizili pročitajte u Izvještaju.
