Zagrebački punk-rock bend Pičke Vrište ove godine ima dvostruki razlog za slavlje. Osim što obilježavaju 15 godina postojanja, nakon osam godina diskografske pauze objavili su treći studijski album „Memento Mori“, kojim su otvorili novo poglavlje svoje karijere. Veliku obljetnicu i novi materijal proslavit će u petak, 6. studenoga, koncertom u zagrebačkom Vintage Industrial Baru, gdje će im se na pozornici pridružiti bend ignor.
Od „Nedovršene priče“ preko „Crne kutije“ do aktualnog albuma, Pičke Vrište prošle su kroz brojne promjene, ali nisu izgubile energiju, melodičnost i iskrenost po kojima ih publika prepoznaje. Novi album donosi zreliji autorski pristup, snažniju produkciju i pjesme koje se bave prolaznošću, gubitkom, osobnim strahovima i prihvaćanjem promjena. Dolazak Marina u bend donio je i novu kreativnu dinamiku, dok je suradnja s producentom Draženom Gavrilovićem Garom dodatno oblikovala zvuk novog izdanja.
Uoči zagrebačkog koncerta za PopRock.hr razgovarali smo s bendom o osam godina dugom putu do novog albuma, osobnim iskustvima koja su oblikovala pjesme, promjenama unutar benda i planovima za budućnost. Otkrili su nam i koje su ih pjesme najviše iznenadile reakcijama publike te što pripremaju za koncert kojim će u Vintageu proslaviti prvih 15 godina zajedničke priče.
„Memento Mori“ stigao je osam godina nakon „Crne kutije“. Kad danas poslušate album od početka do kraja, osjećate li da je tih osam godina na neki način moralo proći da bi album zvučao upravo ovako?
Budući da smo i sami osam godina stariji nego kada smo izdavali album „Crna kutija“, mislim da je taj zreliji pristup stvaranju „Memento Mori“ došao prirodno. Ne kažem da je prethodni album bio „nezreo“, ali u tih osam godina svatko je od nas naučio podosta novoga o samom procesu stvaranja pjesama i htjeli smo naučeno provesti u djelo.
Početkom 2025. još ste govorili o nekoliko novih pjesama i mogućnosti EP-a, a na kraju smo dobili kompletan treći album. U kojem se trenutku dogodio klik kada ste shvatili: „Ovo više nije EP, imamo novi album“?
Trenutak u kojem se dogodio taj klik zapravo nikada nije postojao. Jednostavno smo imali ideje za pjesme koje smo htjeli realizirati i prepustili smo se tome.
„Memento Mori“ bavi se prolaznošću, strahovima, gubitkom, sjećanjima i prihvaćanjem promjena. Koliko su pjesme nastajale iz konkretnih osobnih iskustava, a koliko ste svjesno gradili zajedničku temu koja će povezati cijeli album?
Definitivno mogu reći da je tematika albuma dobrim dijelom povezana s osobnim iskustvima koja smo proživjeli tijekom ovih 15 godina benda, kako na našoj kolektivnoj razini, tako i u individualnim životima. Svatko od nas ima svoje probleme ili strahove s kojima se nosi, a izbacivanje tih osjećaja kroz pjesme odličan je način da se s njima nosimo.
Marin na ovom albumu nije samo novi glas benda nego potpisuje i tekstove. Kako je izgledao proces pronalaženja identiteta Pičaka Vrište u ovoj postavi, da zadržite ono zbog čega vas publika prepoznaje, a da istodobno ne pokušavate ponovno napraviti „Nedovršenu priču“ ili „Crnu kutiju“?
Marin je prije svega naš dobar prijatelj i znali smo što može donijeti našem bendu, tako da je proces prilagodbe protekao glatko. Također, Marin je osoba koja zna naš „DNK“ i imali smo zajedničku viziju smjera u kojem trebamo nastaviti. A što se tiče potencijalne sličnosti novog materijala s ranijim albumima, ranije sam rekao da smo tijekom osam godina pauze naučili puno toga novoga o stvaranju pjesama i htjeli smo primijeniti ono što smo naučili. Isto tako, i dalje smo to isti mi i normalno je da se taj potpis iz zvuka prijašnjih albuma i dalje čuje.
Album otvarate pjesmom „Kada Vrijeme Stane“, a zatvarate sa „Sjećam Se“. Koliko vam je bio važan redoslijed pjesama i postoji li iza njega priča koju bi slušatelj trebao proći od prve do posljednje pjesme?
Redoslijed pjesama je važan, ali više zbog samog osjećaja pjesama nego zbog priče koja stoji iza tekstova. Po mom mišljenju, svaki album treba početi i završiti snažno, s više „upbeat“ ili „singalong“ pjesama, dok se u sredini albuma, kao cjeline, pjesme trebaju logično nastavljati jedna na drugu. Nema baš neke logike da otvoriš album brzom pjesmom, pa nakon nje ide sporija, pa opet brza i tako dalje. Zadnje što smo željeli jest da pjesme na albumu u konačnici djeluju „nabacano“.
„Čuvaj Suze“ bio je prvi veliki znak da počinje novo razdoblje benda, dok su „Sjećanja“ pokazala emotivniju i atmosferičniju stranu albuma. Koja vam se pjesma s „Memento Mori“ nakon izlaska pokazala kao najveće iznenađenje, bilo kroz reakcije publike, bilo kroz to kako funkcionira uživo?
Svakako bih tu izdvojio pjesme „Klinac bez avanture“ i “Kada vrijeme stane”. Osim što ih je publika odlično prihvatila na koncertima, primijetili smo da su dosta slušane i na streaming servisima. Očito ljudi vole brze pjesme.
Produkciju i miks radio je Dražen Gavrilović Gara, a album zvuči istodobno čvršće i slojevitije, bez gubitka melodičnog punk-rock temelja. Što ste ovoga puta u studiju željeli napraviti drukčije nego na prethodnim albumima?
Prije svega, htjeli smo da album zvuči moćno i htjeli smo izvući najbolje moguće iz onoga što imamo i što nam je dostupno. Osim što smo tijekom godina sviranja ulagali u opremu na kojoj sviramo, ovoga puta dosta smo se fokusirali na aranžmane pjesama, poput pozadinskih gitarskih dionica, višeglasja u pjevanju pa čak i sampleova. Drago nam je što smo odabrali Garu kao partnera u zločinu jer je odlično razumio i podržao smjer u kojem želimo ići.
Krajem listopada svirate s Mašinkom u Palachu, a 6. studenoga slijedi Vintage s ignorom i obilježavanje 15 godina benda. Kako danas slažete set-listu između tri albuma i koliko prostora želite dati „Memento Mori“ na koncertima?
Trudimo se napraviti nekakav balans tako da su sva tri albuma ravnomjerno zastupljena na set-listi. I u Palachu i u Vintageu planiramo napraviti presjek naših 15 godina sviranja, a možda vas i iznenadimo nekom od pjesama koje nismo svirali jako dugo. Najbolje bi bilo da dođete i vidite sami.
Nakon tako duge diskografske pauze i velikih promjena u životu benda, djeluje kao da je „Memento Mori“ istodobno završetak jednog razdoblja i početak drugog. Imate li već nove pjesme ili ideje koje pokazuju kamo bi Pičke Vrište mogle krenuti nakon ovog albuma?
Ideja za nove pjesme već imamo, tako da, u kojem god smjeru krenuli, čut ćete još toga od nas.
Ako se ponovno čujemo za dvije ili tri godine, što biste voljeli da tada možemo reći da se Pičkama Vrište dogodilo nakon „Memento Mori“, više koncerata po regiji, nova publika, novi album, festivali, inozemstvo ili nešto sasvim drugo?
Imamo želju svirati u što više gradova u kojima dosad nismo imali priliku svirati, vratiti se na mjesta na kojima smo već imali priliku svirati, nastaviti raditi nove pjesme i uživati u svemu što dolazi u paketu s time.
Za kraj, želio bih se u ime cijelog benda zahvaliti svima vama na ogromnoj podršci koju ste nam pružili tijekom ovih prvih 15 godina benda. Vidimo se svi u Palachu i Vintage Industrial Baru.
Vole vas Pičke!
