Guided By Voices / Thick Rich And Delicious

Robert Pollard nije normalan čovjek. Ako i ne zaslužuje biti headliner nekog Marvelovog filma/stripa, onda sigurno zaslužuje biti ovjekovječen kao netko iz tabora profesora Xaviera (ipak je on good guy i nikad se ne bi spandžao sa zlim Magnetom, taman da ga i Mystique krene zavoditi, jel’ da?). Jer, kako rekoh, on nije normalno ljudsko biće nego nekakav mutant. Kladim se da je u stanju na zahtjev napraviti pjesmu u roku od par minuta. Ne vjerujete? Evo, prebrojite sve studijske albume Guided By Voices. Četrdeset dva komada. Pa prebrojite njegove solo albume…još dvadesetak. Jel’ se to vama čini kao nešto što su u stanju napraviti „normalni“ ljudi?

Ono što svi ljubitelji GBV (i indie glazbe općenito) cijene kod Pollarda jest činjenica da se nikad nije „prodao“. Njegova se glazba suptilno mijenjala, ali je uvijek ostala duboko unutar granica do-it-yourself  etosa, i to do te mjere da sam objavljuje svoju glazbu. Jest, danas su njegova djela tehnički bolje snimljena, miksana i producirana, ali u samoj glazbi nećete naći nikakve suštinske razlike od njegovih početaka u osamdesetima. Kritika će nekoliko zadnjih GBV albuma okvalificirati kao „pod utjecajem prog-rocka“, ali to zapravo znači da su malo pritajili svoje melodije, a ne da su krenuli istraživati sonične mogućnosti bitno drugačije od uobičajenih. Slušajući ih, nećete osjetiti da su svoje sviračke sposobnosti izbrusili na, recimo, Juilliardu*, nego su samo s godinama i praksom postali bolji i „čvršći“. Zato neki eventualno novi fanovi neće morati „patiti“ trpeći krive note, raštimani zvuk i one druge, potencijalno odbijajuće aspekte njihova rada.

Dobro je poznata (hahahaha!) činjenica da su GBV veliki fanovi velikog engleskog punk benda Wire, i to se na Thick Rich And Delicious dobro čuje („Siren“ i još poneka) . A još je bolje (hehehehe!) poznata činjenica da je Pollard totalni bog „udica“ („hooks“) – onih malih melodijskih dijelova koji vas „stepu“, a koje moja malenkost smatra esencijom dobre glazbe i koje su praktički izmislili Beatlesi („A Tribute To Beatle Bob“). Stoga je najoportunije ovaj album nazvati zbirkom čvrstih, malo žešćih „udica“. Nazovite to power-popom, nazovite to kako hoćete, ali ovo je upravo sjajna glazba. Zabavna, duhovita, pametna i posve prizemna.

A da su dečki prizemni i skromni dokazuju i njihovi stihovi koji su često kriptični i prepuni referenci na njihovo neposredno okružje. Ja ne znam, primjerice, nijedan bend koji bi posvetio pjesmu svom fanu (osim ako je to neki celeb, eventualno), a to su GBV učinili sa spomenutom „A Tribute To Beatle Bob“, možda i najboljom među ovih petnaest. A stigli su se i malo sprdat s likovima koji odbijaju fizički ostarjeti („(You Can’t Go Back to) Oxford Talawanda“), virtue-signaling ekipicom („Xeno Urban“) i svemu ostalome što je, da si ne lažemo, i vrijedno sprdanja za jednog normalnog 68-godišnjaka koji je svoj život i karijeru proveo principijelno ustrajući na vlastitim vrijednostima. Doduše, ovo „normalnog“ treba uzeti sa zrnom soli, kako sam i napisao u uvodnim rečenicama.

Na albumu ćete pronaći tri instrumentala koje biste na prvu nazvali bedastima, ali ovaj prvi (i naoko bedastiji – „Babies And Gentlemen“)  je zapravo sjajna priprema za sve ono što vas čeka u narednih 36 minuta. Drugi („Dance Of The Picnic Ants“) je neki baš duhoviti prog-rock intermezzo, a treći („Ozark Ivanhoe“) mudro izdvaja zadnju pjesmu „Captain Kangaroo Won The War“ jednako kako je na Sgt. Pepperu izdvojena „A Day In Life“. A „Captain Kangaroo“ je možda i najjasnija od svih na albumu i govori o karijeri autora u „moglo je biti“ načinu, jer da je Svijet drugačiji, GBV bi bili uspješniji. No, ni ne pomišljajte da GBV žele više novaca i slave, aaa-ne! Njihova je deklaracija zapravo duhoviti osvrt na Svijet kakav jest i „mehanizme“ koji njime upravljaju. Vrlo profinjena pjesma.

Pročitah negdje da su gotovo sve ove pjesme zapravo nastale još tamo u 80-ima i vrtjele su se u Pollardovoj glavi desetljećima, a sad ih je odlučio dogotoviti i snimiti ih uživo, s minimalnim produkcijskim intervencijama. Naravno – a bilo bi potpuno blesavo da to nije tako – daleko je to od njihovih ranih uradaka snimanih u garaži na običnom kazetofonu. Međutim, nema tu nikakvih produkcijskih „peglanja“. Sve je sirovo, ali pedantno odsvirano, a to se baš čuje i odaje zvuk kakav su proizvodili velikani British Invasion scene iz 60-ih: The Who, Small Faces, The Searchers,…i horda drugih s kojima GBV dijele dobar dio DNA koda.

Ovim albumom nam GBV pokazuju kako starjeti dostojanstveno i kako glavu održati čistom i mladenački zaigranom. To možda i ne zvuči kao neka važna poruka i velika znanost, ali osvrnite se oko sebe i bacite kritički pogled u vlastitu „unutrašnjost“, pa se možda iznenadite kako to može kompliciran pothvat. Kao samo malo mlađi lik od Pollarda, iz iskustva vam mogu reći da su takvi, autentični likovi rijetkost. Eto…osim što će vas zabaviti, Thick Rich And Delicious će vas i zamisliti. Što više možete očekivati od umjetničkog djela?

Jedan od mojih prvih esejčića na poprocku bio je o „najboljem albumu svih vremena“ Alien Lanes koji su GBV objavili prije okruglo 30 godina. Obzirom na profil tog uratka, a pritom mislim na činjenicu da se tamo nalazi 28 kratkih pjesmica koje prosječno traju manje od minutu i pol, često me mučila zamisao da se možda od tog materijala (i uz malo ozbiljniju produkciju) moglo napraviti 3 albuma ozbiljnih hitova trajanja po tri-četiri minute. I, eto, dogodilo se. Thick Rich And Delicious je upravo takav kakvim ga je naslov deklarirao – gust, bogat i slastan. Slušajući ga, činilo mi se kao da ni tjedan nije prošao od onog trenutka kad su me sasjekli divotom „Neobičnih Puteva“. No to nije samo dokaz da su GBV  napravili sjajan album, nego i naglašava točnost moje teze da bi bilo moguće ustrajati u tvrdnji da je Alien Lanes najbolji album ikada. Ovaj, četrdesetdrugi, možda i nije baš toliko dobar, ali vidim ga na svojoj „best of 2025“ listi. Definitivno.

*The Juilliard School je čuvena njujorška glazbena akademija, nekad poznata pod nazivima Institute Of Musical Art i Juilliard School Of Music.