Radiohead / Hail To The Thief: Live Recordings 2003-2009

Nisam pohodio puno rock koncerata. Dijelom zato jer nisam baš bio voljan (i financijski osposobljen) putovati na kraj Svijeta da vidim nekog meni dragog izvođača, a dijelom i zato jer meni bliski ljudi imaju nešto drugačiji glazbeni ukus, pa nisam imao društvo. No, i u tim okolnostima sam uspio vidjeti uživo većinu svojih glazbenih favorita. Međutim, nikada nisam vidio Radiohead, a ako je suditi po zloj sreći s pokušajem lova na karte za turneju koju upravo odrađuju – i neću. Tješim se da sam Thoma i Jonnyja vidio prije koju godinu na notornom koncertu Smile u zagrebačkoj Hali. Pa, kako je tomu tako, kroz godine sam pregledao milijun snimki njihovih koncerata na jubitou. Naravno, riječ je bootleg snimkama koje baš i nisu superkvalitetne, da se tako izrazim, ali nesporno se iz njih dalo zaključiti da su Radiohead sjajni uživo. Zato čudi činjenica da su do ove godine, a u 33 godine karijere, izdali samo jedan live album – I Might Be Wrong (2001.).

Kada je izdan 2003. godine, Hail To The Thief nije bio baš najbolje primljen. Najavljivan kao trijumfalni povratak gitarističkom rocku nakon dva „elektronska“ albuma, iščekivan je kao novi OK Computer. Međutim, ono što smo dobili je pomalo zbrkana zbirka pjesama od kojih je nekolicina obožavateljima bila poznata od ranije, a dobar dio je zadržao i dosta elektroničkog zvuka. Najveći problem s albumom je bila izrazito sumorna atmosfera koja se baš i nije uklapala u tadašnju društveno-političku situaciju, koja se činila poprilično dobrom i stabilnom u to vrijeme. Samo su rijetki vidjeli da je nešto ozbiljno pošlo po krivu sa Svijetom, a jedan od tih je, naravno, bio Thom Yorke. No, Thom je to govorio već nekoliko godina, pa smo svi, eto, još uvijek “živi i zdravi”. Obzirom na takvu atmosferu, nije nikakvo čudo da se Hail To The Thief danas nanovo otkriva, pa čak upada i na kojekakve all-time top liste. Reklo bi se – “bio je ispred svog vremena” ili “postao je aktualan”.

Eh, sad…jesu li Radiohead poželjeli iskoristiti ovu okolnost da se financijski “podebljaju” ili je samo riječ o želji da se umjetnički reafirmira jedan pomalo nepravedno zanemaren album…vrag će ga znati. Enivejz, dečki su odlučili izdati album sastavljen od kolekcije live snimki (svih osim dvije) pjesama, posloženih onako kako su bile i na albumu. Usput da dodam…ako je suditi po izvještajima s prvih koncerata tekuće turneje, pjesme s Hail To The Thief su vrlo dobro zastupljene na koncertima. Možda su jednostavno i publika i bend shvatili da je došlo njihovo vrijeme. A možda su ovo izdali i kao promo za turneju o kojoj se u to vrijeme samo nepotvrđeno „šuškalo“. Bilo kako bilo, svaka snimka najvećeg benda današnjice je dobrodošla.

Volio bih da imam „tvrdu“ kopiju albuma dok ovo pišem, tek toliko da pročitam gdje i kad je nastala koja snimka i tako dobijem neki kontekst, jer ovako na streamu nemam tumačenje za (ne)entuzijazam publike, pa su moji zaključci možda krivi. U svakom slučaju, dojam je da su Radiohead u stanju potpuno hipnotizirati publiku i u tišim, introspektivnim pjesmama, publika je, uglavnom, prikladno mirna i tiha i reklo bi se da pozorno sluša. Iznimka je, naravno „There, There“ kada „sve poludi“. Bend je u apsolutnoj top-formi. Svaki ton je na svom mjestu, a Thomov glas je savršen. Izvedbe svih pjesama su jednake kao i na ploči – nema dodanih solaža, introa ili outroa. Jedina značajna razlika koju sam primijetio je distorzirana gitara koja mijenja akustičnu (podržanu klavijaturama) u zadnjoj „A Wolf At The Door“, pa pjesma zvuči značajno „rokerskije“. 

Produkcija je odlična – ambijentalni zvukovi su odlično odmjereni i niti u jednom trenutku ne smetaju u slušanju. Dakle, osim što vam fale dvije pjesme, možete preslušavati ovu verziju u zamjenu za original, ako ste CD posudili frendu. Namjerno kažem CD jer ovaj je album izašao u doba potpune premoći CD formata, pa iako je izdan kao dvostruki LP, vjerojatnije je da posjedujete digitalnu verziju. I tu možda leži razlog za izostavljanje „Backdrift“ i „A Punchup At A Wedding“ – ne bi sve stalo na jedan LP. Šteta za ovu drugu jer je jedna od boljih na originalnom albumu.

Sve u svemu, ako volite Radiohead, a niste uspjeli dobiti ulaznicu za ovu turneju, slušanje ovoga albuma može vam poslužiti kao kakva-takva utjeha. Hail To The Thief je u ovoj live verziji jednako zanimljiv kao i original, a možda i zanimljiviji. Naime, kako rekoh, došlo je njegovo vrijeme. Nažalost.