Nika Turković / Brze suze

U izdanju Aquarius Recordsa ovog je svibnja objavljen drugi samostalni album Nike Turković pod nazivom “Brze suze”.

Iako je ona sama jedna od najistaknutijih domaćih medijskih pop persona generacije ispod 30, moram priznati da sam se nemalo iznenadio kada ju je moj kum, inače ozbiljan čovjek s probranim ukusom, koristeći kombinaciju svoje unutarnje intuicije i dubokog promišljanja označio kao najzgodniju i najzanimljiviju ljepoticu s TV ekrana. Moja zatečenost se tim više pojačala kada mi je poslao nedovršenu pjesmu koju je napisao i u kojoj je Nika Turković bila glavna inspiracija. Kao, nije bio zadovoljan završetkom, treba mu bolji zadnji stih. Možda neki efektniji punch line ili nešto slično. Iako dotični povremeno objavljuje pjesme kroz više medija i ima u svom portfelju objavljenu zbirku pjesama, moja začuđenost se kretala od W preko T pa do F. Kakav, što, otkud?

Ali čovjek tek ostane zabezeknut kada krene čitati o njoj. Pa otkrije da je npr. plemićkog porijekla. I da su joj pretci uspjeli ostati pri vrhu društvene kaste kada plemstvo više nije bilo tako hoch jer su se transferirali u poduzetništvo i industrijalizaciju. I da su kasnije ponovo preživjeli u društvu koje je s prijezirom gledalo na tamo neke barune. A potpuno je nevjerojatan štiglec da joj je jedan od praotaca osnivač glavne zagrebačke pivovare. Ne znam mogu li je zamisliti kako u otmjenom restoranu govori konobaru da joj donese ono, „njeno“ piće?

No možda bih ipak trebao napisati koju o ovih deset novih pjesama?

Ali prije toga još samo jedna fascinacija. Naime, u kvizaškim krugovima, koji se doduše održavaju u birtijama (pubovima), a ne u restoranima (restaurantima) postoji ekipa pod nazivom „Fun club Nike Turković“, koji kao pravi fanovi prate svaku njenu pojavnost, hejtaju Matiju Cveka i pod zadnje malo više šmekaju Buč Kesidi. Taj klub obožavatelja mi je prišapnuo kako je Nika Turković objavila novi singl „Glupan“ točno na rođendan bivšeg dečka s kojim je prekinula prije xy godina. Kao neuko i zavidno piskaralo uopće nisam provjeravao ovaj navod ali osjećam da se takvo što moralo negdje zapisati. Pa neka bude ovdje. Jer, kako ostati ravnodušan na album nakon takve informacije? Moraš se definirati. Binarno. Ili si fan ili si hejter. A onda kad kroz tekstove s albuma pokušaš interpretirati poruke o jednom bolnom prekidu s početka srpnja od prije xy godina, a u prvom stihu pjesme „Rođendan“ naiđeš na datum njezinog stvarnog rođendana (sedmi, šesti i drugi, sedmi)…Mislim da je vrijeme da se i sâm učlanim u taj fan club. 

Nije da već otprije nisam uočio da u Niki Turković ima nešto. Prije par godina imala je poprilično uspješan i slušan singl „Gledaj me“, koji je naknadno u rukama Pocket Palme zazvučao kao prava bombetina. Pocket Palma zna napraviti sjajan remix. A gostuje i na ovom albumu. Međutim, „Koža“ je adagio duet. Stoga tek ostaje da saznamo u kojem smjeru će se odvrtiti ova laganica.

S druge strane, imaju „Brze suze“ i taj neki Žanamari moment, odnosno J’animals moment, s uvjetno rečeno divljim gitarama i rokerskim sentimentom. Na primjer u „Noćnim svjetlima“ ili još više u „Dovoljna“, gdje se Nika Turković hrabro postavlja riječima „samo sam dobra kada sam gola/inače daješ mi sve na pola“, i gdje saznajemo sve što trebamo znati o brzim suzama. „Samo me pusti da malo boli“. Uopće neću naglas reći što mislim da je moglo izazvati te brze suze.

Zanimljiva je i naslovnica albuma. Podsjeća me na onaj neki davni album Nine Badrić iz druge polovice devedesetih kad su je dohvatili trendi modni stilisti/mačci/fashion gurui i obojali u plavo u nekoj retro disko vibri iz sedamdesetih. Nina Badrić nije dugo izdržala u tom imiđu. Nije joj ni pristajalo. Niki Turković bi se ovaj look mogao bolje prikeljiti, jer sve mi se čini bolje od dosadašnjeg, pomalo bezličnog appeareancea prosječne srednjoškolke. Nika izdrži.

Još mi se čini da ovoj recenziji nedostaje nekog realnog osvrta na album i njegove pjesme. No možda mi samo fali neki efektniji završetak. Neki bolji punch line. „Bilo bi u redu“ da priznam kako lajkam album.