Ghost / Skeletá

Ghost svojim šestim studijskim albumom Skeletá uspješno nastavlja privlačiti pažnju hard rock i metal javnosti. Skeletá je njihov prvi album koji se našao na vrhu američke ljestvice Billboard 200, a i bili su 8. mjestu po prodaji inozemnih albuma (18 tjedan) u Hrvatkoj po podacima  Hrvatske diskografske udruge. Osobno pratim razvoj Ghota od 2014. godine kada je bio moj prvi susret s ovim Šveđanima i to na Nova Rock festivalu u Austriji. Tada su bili relativno nepoznat bend s reputacijom “sotonski obojenog” sastava. Očekivao sam neku verziju black metala, a dobio malo popa, stadionskog rocka, hard rock gitare i himničkih refrena. Ispostavilo se kako je to vrlo dobra kombinacija, koju su Ghost u ovih jedanaest godina uspio usavršili. Drugi put sam ih uživo gledao 16. kolovoza 2019. na stadionu Ernst Happel u Beču, gdje su nastupali kao predgrupa Metallici. Već tada se vidjelo kako su vješto premostili jaz između heavy metala i popa, i doveli ga gotovo do savršenstva. Na tom nastupu uočio sam i prisutnost elemenata glam metala u njihovom izrazu. Dosad najdraži mi Ghost album, Impera (2022.), mračne je tematika o usponu i padu imperija, uz melodične pjesme, raskošnu produkciju i jasni iskorak prema širem, specifičnom pop-rock zvuku. Osim same glazbe, Ghost su prepoznatljivi po teatralnoj, okultnoj i pseudoreligioznoj estetici: maske, svećeničke odore i simbolika inspirirana katoličkom ikonografijom. Kombiniraju mračni glam, horor estetiku i crkvenu parodiju, stvarajući jedinstveni scenski spektakl. 

Uoči izlaska albuma Skeletá, predstavili su novu inkarnaciju svog karizmatičnog vođe Papu Emeritusa V, zvanog Papa Perpetua. Najnovija inkarnacija zamijenila je Fratera Imperatora (Papa Emeritus IV) koji bio četvrti frontmen Ghosta od 2018., koji je pak zamjenio Papa Emeritus III. Uz Papu Perpetuu, Skeletá je najavljen kao “najintrospektivnije djelo” Ghosta dosad. Za razliku od prethodnih izdanja koja su se bavila vanjskim temama (npr. Impera secira uspon i pad imperija, a Prequelle pjeva o posljedicama pošasti). Pjesme na Skeletá su izuzetno zarazne i melodične. Ghost su još jednom usavršili umijeće skladanja čvrstih rock himni, balansirajući na rubu popa i žestokog zvuka. Prvi singl koji je najavio album nazvan je „Satanized“, a objavljen je u ožujku 2025. Pjesma je to s pamtljivim hard rock riffom i himničkim refrenom, uz prepoznatljivu bogohulnu teatralnost u videu. Tekst se može tumačiti kao priča o čovjekovu posrnuću pod teretom iskušenja. Drugi singl, „Lachryma“ (lat. lacrima, suza), donosi dobar riff i melodije koje kao da su nastale u popu osamdesetih godina prošlog stoljeća. Poetski koriste se mračne metafore: “Ripping through every poem / Like a vampire should”. Vampir koji trga poeziju simbolizira osobu koja iscrpljuje emocionalnu ranjivost druge. Refren donosi oslobađajući prekid: “I’m done crying over someone like you”. Po meni, najbolja pjesma albuma – najbliža duhu Impere. Treći singl, „Peacefield“, objavljen tik pred izlazak albuma, sam Forge opisuje kao pjesmu koja slušatelju nudi osjećaj utjehe prije nego album zaroni u tamnije teme. Počinje nježno – melodijom nalik zborskoj himni sa ženskim vokalom anđeoske čistoće. Taj intro naravno ustupa mjesto snažnom riffu koji slijedi. Lirski koriste se biblijske i povijesne aluzije kako bi obradio teme revolucije i kolektivne boli (“Pieces of what we could have been / Pieces of a shattered dream”). Tu su opet pop-refreni, upečatljiv gitarski solo i zanimljiv klavijaturistički solo. „Missilia Amori“ (lat. “projektili ljubavi”) ritmična je pjesma sa zaraznim refrenom. Igra se motivima ljubavi i razaranja. Glazbeno spaja pop-rock i ono što bi mogli nazvati glam metal groove. „Marks of the Evil One“ jedna je od naj heavy pjesama albuma, blasna, s doom ugođajem i temom suočavanja s vlastitim grijesima. „De Profundis Borealis“ (“Iz dubina sjevera”) ambijentalna je i atmosferična pjesma. Glazba se gradi kroz slojeve klavijatura, gregorijanskih harmonija i gitare.

Skeletá je album kojim Ghost dokazuje kako je moguće tematski i glazbeno rasti, a ostati vjeran vlastitom identitetu. Introspektivniji, emotivniji, ali i dalje dobar i teatralan. Ghost ovdje potvrđuje svoj status predvodnika modernog rock teatra. Ipak, uspoređujući Skeletá s albumom Impera, zasad bih blagu prednost ipak dao prethodniku. Ali Skeletáu treba svakako imati u svojoj kućnoj kolekciji.