David Gilmour / On An Island

S recenzijom novog albuma Davida Gilmoura kasnimo iz jednog jedinog i vrlo jednostavnog razloga. Naime, u nadi da vam na što bolji način prezentiramo ovaj album angažirao sam osobu koja je vrsni znalac glazbe Pink Floyda da napiše recenziju jer pošto sam i sam njihov veliki obožavatelj želio sam da recenzija bude što kvalitetnija. Međutim nakon stalnih odgađanja vidio sam da od recenzije neće biti ništa pa sam se sam prihvatio pisanja nekoliko redaka o trećem studijskom albumu Davida Gilmora On An Island.

Kao što se i moglo očekivati albumom prevladavaju lagane note, chill out ugođaj i sanjiva atmosfera. On An Island prva je pjesma na albumu u kojoj na Gilmoure odmah predstavlja čitavo čudo gostiju. Za Hammondom se tako našao Richard Wright vokalne dionice su uz Gimorua izveli David Crosby i Graham Nash dok je na bassu bio Guy Pratt. Sama pjesma zvuči kao da je izašla iz radionice Alana Parsonsa ili da ju je on u najmanju ruku producirao. Sve vokalne dionice otpjevane su u tri glasa, a u pojedinim pojedinim dijelovima ostavlja dojam Parsonsove Turn Of The Lucky Card .

Richard Wright gostovao je i u idućoj skladbi, The Blue, ali ovaj put kao vokal dok je za Hammondom bio Chris Stainton. Glasoviti Jools Holland ovu je skladbu obogatio svojim umijećem sviranja glasovira, a pomoć mu je pružala Polly Samson. Nešto čvršća Take A Breath s naglašenim ritmom i tvrđim zvukom gitare te zapovjedničkim stavom u pjevanju ostavlja dojam stroge vojničke skladbe. No već idućom skladbom Red Sky At Night album se vraća u normalu. Okosnicu ovog instrumentala čini saksofon kojega je kao i glavninu instrumenata u ostalim skladbama odsvirao potpisnik ovog albuma.

Jedan od najljepših instrumentala na albumu je Then I Close My Eyes koji kao da svojim naslovom indirektno poručuje “zatvorite oči i sanjajte…”. Nakon nje slijedi i ponajbolja pjesma na albumu. Smile ne samo da ima očaravajuću melodiju već i sam tekst ima blistavi sjaj. Pjesma je kao stvorena za maštanje, izležavanje, ljenčarenje, odmaranje, opuštanje i najbolje opisuje ugođaj ovog albuma.

Autor svih skladbi na albumu je David Gilmoure dok mu je u stvaranju pojedinih pomogla njegova životna družica Polly Samson, koja je otpjevala vokal u skladbi Smile te koja je bila koautorica nekolicine skladbi na posljednjem albumu Pink Floyda Division Bell.

Namjerno tijekom svog osvrta na ovaj album nisam želio povlačiti nikakve paralele ni poveznice sa glazbom Pink Floyda kad ovo nisu Pink Floydi bez obzira što im je na posljednja dva albuma Gilmour bio pokretačka snaga i bez obzira što sada samo u njegovim rukama stoji njihova sudbina. David Gilmoure je napravio album za vlastiti užitak, album za sebe ali album koji će steći veliki broj štovatelja i izvan kruga ljubitelja glazbe Pink Floyda.