Tvrdokorna je istina da je u metalu najteže izgraditi (pa tako i zadržati) skup stabilnih i trajnih osobina, navika, vrijednosti, temperamenta i načina razmišljanja; postići originalnost i učvrstiti identitet.
Prvi (u pravilu) nesigurni i teški koraci ovih Šveđana bez oklijevanja su upućivali na činjenicu da su očito slušali Tool, Katatoniu, Opeth, Amon Amarth.
„Vrludanje“ od progresivnog metala obilježenog čvrstom ritmikom koja je znala poprimiti hipnotičke konotacije (album „Lyakia“), svojim su glazbenim jezikom solidno popunjenim sasvim primjerenom melodikom uspješno su znali privući i ljubitelje dad rocka (albumi „Imperial“, „Memorial“).
Pomalo gradeći svoju glazbenu filozofiju zvučne čistoće, artističke perfekcije, a koje su preduvjet za ozbiljnu svirku u živo, ovim su albumom (takvog sam dojma) napravili zaokret od 360 stupnjeva, vrativši se nekima od svojih prvobitnih uzora (Opeth, Tool). Poslovično odbacivši površnost, zadržavši pri tome utabani identitet na cijelom albumu usidren je dobar, na momente telurijski groove sa solidnim (ali ne pretjerano originalnim) riffovima, postojanim strukturama, kontroliranim tenzijama koje će ujedno zadovoljiti stare fanove, a možda privući i neke nove (što u praksi, obzirom na monumentalnu količinu konkurenata i neće biti baš lagana šetnjica).
Gotovo da je obveza ovakvog glazbenog pravca žestokom materijalu suprostaviti određenu dozu introspekcije, prozračnijeg sadržaja s kojim album u pravilu treba lakše disati.
Cijeli bend opetovano briljira u iskazivanju svojih artističkih mogućnosti (s kojima su očito pronašli svoj unutrašnji mir, svoju glazbenu nirvanu), ritam sekcija je ujedno monolitna i elastična, gitare su školski primjer kako treba svirati u ovakvom formatu (Cody Ford i Lars Enok Ǻhlund), klavijature su ponekad neupadljive, ali nikad banalne, aranžerski su vrlo pametno postavljene u stvaranju molskih atmosfera; bubnjanje Martina Lopeza (idejnog vođe ove grupe odličnih glazbenika, inače ex člana Opeth, Amon Amarth) uvijek je eksponirano, ali nikad pretjerano u gradnji ove elegantne „metalne tvrđave“; dok je vokal Joela Ekelöfa taj koji podjednako uvjerljivo žonglira između iskazivanja različitih emocija.
Ukratko, Soen su u mogućnosti materijalizirati čak i glazbeno neukim ljudima raznovrstan splet različitih emocija, koje tvore s nepodnošljivom lakoćom stvaralaštva.
Popis pjesama:
1. Primal 4:34
2. Mercenary 4:10
3. Discordia 3:54
4. Axis 4:15
5. Huntress 4:43
6. Unbound 4:32
7. Indifferent 3:37
8. Drifter 4:20
9. Draconian 4:36
10. Vellichor 4:45
Ukupno trajanje: 43:26
