Therion / Con Orquesta

Mnogi su se metal bendovi, neki više, a neki manje uspješno, oprobali u svirkama sa simfonijskim orkestrima, no teško da ijedan u svojoj glazbi ima jaču podlogu za takav vid suradnje kao Therion.

Nastao 1987. godine kao death metal bend, tu je priču ‘na životu’ održavao tri studijska albuma („Of Darkness….“ (1991.), „Beyond Sanctorum“ (1992.) i „Symphony Masses – Ho Drakon Ho Megas“ (1993.)). Četvrti, „Lepaca Kliffoth“ (1995), s više heavy i simfonijskih elemenata, smatra se tranzicijskim izdanjem, koje ga je usmjerio u drugom i drugačijem pravcu. Od narednog „Theli“ (1996), pa sve do današnjih dana, Therion u svoj glazbeni stil dodaje značajan volumen elemenata klasične glazbe, uključujući zborove, glazbenike, vokale opernih predispozicija i romantičarsko-teatralnu atmosferu. Stoga se, opravdano, Christofer Johnsson smatra začetnikom podžanra simfonijski metal.

Upravo su to opravdani, i očekivani, razlozi da se Therion u nekoliko navrata odvažio na suradnje s orkestrima. Prije ovog u Mexico City Areni 2024. godine, bilo je to 2006. u rumunjskom Bukureštu, a godinu poslije i u Miskolcu u Mađarskoj, nastupu koji je završio na koncertnom izdanju „The Miskolc Experience“. Btw., to je negdje i razdoblje u kojemu je Christofer prestao growlati na koncertima Theriona, a koje se poklopilo i s dva nastupa u Hrvatskoj (Boogaloo, veljača i prosinac 2007.). Pred ovaj meksički nastup Christofer se konzultirao s dirigentima i skladateljima, te im prenio svoje zamisli da njegove pjesme prošire, reinterpretiraju ih tako da im dodaju nove aranžmane. Uz to, dodali su oni i neke nove uvode i male interludije, čime je kompletna izvedba dobila snažniji i autentičniji zvuk. Rekli bismo da je omjer klasike i metala negdje u ‘egalu’ i to je jedna od (naj)većih vrijednosti ovog koncerta.

Therionove nastupe i inače karakteriziraju snažni utjecaji klasike, no oni uokvireni sa simfonijskim orkestrima, u konkretnom slučaju s Orquesta Sifónica Nacional de México, bitno su drugačiji. Autentičniji, snažniji, dublji, intenzivniji, proživljeniji i dramatičniji, a u naglašenoj orkestraciji do izražaja dolaze (i) ženski vokali (Rosalia Sairem, Lori Lewis) dajući izrazu ‘operatic metal’ puno konkretniji smisao. Studiozan pristup cijeloj ovoj priči za ‘posljedicu’ je imalo sjajan nastup, gdje je oko 11.000 obožavatelja benda uistinu moglo uživati. A taj je događaj vjerodostojno prenesen na audio i vizualan format, u kojem će fanovi Theriona, a i općenito metal glazbe kombinirane s klasikom, uistinu moći uživati. A razloga za uživanciju priuštit će im i set lista, koja je obuhvatila veliki broj naslova iz svih perioda Therionova djelovanja. Dakako da se i minimum minimuma s 19 studijskih albuma nije mogao ‘ukrcati’ u nešto preko dva sata nastupa, ali ono što jest, daje razloga za zadovoljstvo. Većini, vjerujem.

Posebno zato što je Christofer tijekom turneje, koja je popratila izlazak albuma „Leviathan III“ (2023.), preporučio fanovima da dođu na koncerte, najavivši mogućnost da neko vrijeme za to neće imati prigodu. I iz tog je razloga ovo izdanje itekako značajno. 

Jer, do nekih novih turneja u kontinuitetu će smo s njim i uz njega moći prisjećati koliko je Therion značajan metal bend i čekati neki sljedeći nastup.