Your Inland Empire / Your Inland Empire

Your Inland Empire logički je, u potpunosti, nastavak francuske grupe Crown, koja je osnovana 2011. godine i u početnoj fazi profilirala se kroz ‘teži’ sludge/doom zvuk. Kasnije je evaluirala, odmaknuvši Stéphanea Azama i Davida Hussera od početaka ‘opterećenih’ sludge/doomom u pravcu produbljene anksioznosti industrial rocka, post-metal nekonvencionalnoj ekspanzivnosti i mračno-ambijentalnog sounda dark-wavea.

Nešto kao na ‘The End of All Things’ albumu Crowna iz 2021., zaokretom (i) u odnosu na dotadašnja dva albuma. Stoga Your Inland Empire ispada i više nego logički nastavak, koji kroz kontinuirani metamorfozični ciklus prati faze Crowna od ranih početaka, pa sve do novog evolucijskog poglavlja. Baštineći kompletnu ostavštinu, vozeći dalje putem gdje je Crown (za)stao. Nastavak je to zajedničkog djelovanja Stéphanea i Davida (gitare, programing, sintesajzeri), te bubnjara Nicolasa Uhlena iz Crowna, kojima se priključio basist Marc Strebler.

Dodamo li svemu poviše značajan utjecaj sintesajzera, koji neke songove preuzimaju djelom, a neke gotovo pa dominantno, ova cjelina djeluje kao reinkarnirani, moderno dizajniran skup relikvija iz 80-ih godina prošlog stoljeća. Album je istodobno i retro i moderan, najkraće rečeno. Zvuk mu je dosta težak, tužan, sumoran i melankoličan, ali  memorabilan, zarazan i pamtljiv. Ambijentalno je zatamnjenog gotičkog usmjerenja, generalno ipak dosta prozračan, s obrisima svjetla.

Stéphaneovi vokali su ispunjeni strašću, jednako u mirnim, staloženim, kao i u nervoznijim, ‘industrijaliziranim’ grlenim izražavanjima, savršeno ‘plivajući’ u prebogatom spektru instrumentalnih kulisa energičnih pjesmama tvrđih struktura, realističnih, ozbiljnih lirika unutarnjih i vanjskih sukoba, strahova i nada. 

Već u „Scars“ nalazimo ‘duhove’ synth-popa 80-ih, jednako kao i u, brzinski nešto umjerenijoj, „There Is No Me“. Bas i bubanj drže ‘marširajući’ ritam hit-songa „Grinding“, a u red razbarušenijih, mračnih industrial dark rock naslova s izraženijim gitarama spadaju „Edge of Perfection“, „Undone“ i “Venom”. 

„Sulfur“ je tempom nešto odmjerenija, post-metal pjesma oštrih, groove ritmova, metodičkog bubnja i stabilnog, monumentalnog basa, a industrial dark „Myself Destruct” s energičnijim gitarama i synth pop „I’ll Be Your Night“ još dvije u nizu koje bi mogla naći svoje mjesto na ljestvicama popularnosti 80-ih.

Negdje uz bok, ili barem blizu onima od Depeche Mode, čiji bi fanovi ovdje sigurno mogli naći mnogo toga pogodnoga za svoj (glazbeni) ukus.