Usred vrućeg kolovoza, zagrebačka Šalata imala je priliku ugostiti jedan od najvrućih bendova današnjice. Amyl and the Sniffers dolaze iz Australije i dan prije Šalatinog koncerta odsvirali su još jednu high tempo svirku u Trstu gdje su započeli europski dio turneje. Koncerti u Zagrebu i Trstu su jedini u ovom dijelu Europe, a već danas sviraju u poljskim Katowicama.
Visokoenergetska turneja i visokooktanska svirka kojom na neki način promoviraju svoj posljednji album iz 2024. godine, pod nazivom „Cartoon Darkness“, za kojeg su u matičnoj domovini dobili silne aklamacije. A to je zapravo odličan nastavak prethodnika iz 2021., „Comfort to Me“, te je većina pjesama na koje je publika pozitivno reagirala dolazila upravo s ta dva albuma.
Pomalo neočekivano je da smo u publici mogli vidjeti značajan broj australskih majica. Aussies i ostala Green and Gold Army prati svoje nacionalne perjanice. I tolika hrpa fudbalerki u Zagrebu na jednom mjestu nije viđena još od svjetskog nogometnog prvenstva u Italiji 1990. Za sve to je zaslužan ovaj nevjerojatan bend koji je punk i punk rock ponovo stavio u žižu. U njihovoj verziji, doduše, glazba koji izvode naziva se pub-rock. Nije ni važno, Amila i šmrkači su nas nasnubili na pravi, brzi i žestoki, rock spektakl. Možemo još dodati, da je za potrebe ove turneje, originalni basist Gus Romer, uzeo pauzu od nastupanja, a kao ispomoć je došla Lakota Vella, gitaristica iz all-girl-benda „Public Figures“, još jedno australsko čudo za koje ćemo tek čuti. Bubnjar Bryce Wilson i prejaki gitarist koji prelazi punk granice Dec Martens, su tu. I naravno, nova kraljica svih punkera, pravim imenom Amy Taylor. Dolazi iz New South Walesa, iz grada pod nazivom Mullumbimby, za kojeg Wikipedia kaže da osim što je glavni australski grad kontrakulture, je ujedno i glavni australski antivakserski grad. Hm, da.
Amy svakako ima energije. Možda zbog teške šminke djeluje dosta starije, no ista ta Wikipedija kaže da je ’96. godište. Neki cinik može reći da samo privlači pažnju, jer je divljački skakala po bini u kratkoj bijeloj majici bez ciclajbeka, ali te male sisice ionako nisu letale na sve strane, pa je sve ostalo kompaktno. Za rulju ispred nje se ipak ne može reći da je ostala kompaktna. Već dugo na koncertima A-klase nismo vidjeli jedan kolektivni pogo, ili jedan značajan mosh-pit. A ovdje ste, osim ako niste bili na tribini, morali čuvati glavu. I noge i ruke u letjele u dalj. I Pivske čaše (s kaucijom od 1 €), također.
Bilo je ludo i nabrijano. Ali, ipak kratko. Jedva sat i sitno u redovnom programu. Na bisu dvije pjesme i otegnulo se na sat i petnaest. Nekome dovoljno, netko bi još.
U toj satnici uračunate su i sve škrte riječi koje su upućene publici. Nije bilo previše govorancije, samo „one, two, three, four“ i pičimo dalje. U rijetkim trenucima javnog obraćanja, Amy je naglasila kako se zalaže za prava žena, svih žena. I transrodnih žena. U svijetlu nedavnih vijesti u sezoni kiselih krastavaca, moguće je da nađemo kako „#Enes Kanter likes this“.
No dosta šprdancije i provociranja. Spomenimo još i predgrupu „Hey Darling!“, talijanske cure koje su kao predgrupa nastupale u Trstu, i vjerojatno idu dalje za Poljsku. Trio je izuzetno dobar te se mogu nadati da će jednog dana nastupati pred isto toliko publike ponovo u Zagrebu, ali na samostalnom
koncertu.
Za Amyl and the Sniffers ne dvojimo da ćemo ih ponovo vidjeti. Njihova zvijezda će još jače zasjati. I danas su već poprilično veliki. „Tiny Bikini“ i „Some Mutts“ u kombinaciji s futkama stvaraju novo poglavlje punk rocka.
