Ovoga petka Cave Romane bio je mjesto spektakla od kojega se još uvijek sliježu dojmovi. U poznatom istarskom kamenolomu BSH je okupio više od pet tisuća ljudi koji su plesom dočekali jutro. Glavni razlog bio je dolazak Carla Coxa, jednog od najvećih svjetskih imena elektroničke scene. Popularni nadimak Uncle Carl zavrijedio je kroz svoju dugogodišnju karijeru i „odgoj” niza generacija, a što se dalo primijetiti i iz šarolikosti publike.
Događaj se rasprodao u rekordnom roku i mnogo prije samog održavanja, a večer su upotpunila još tri kvalitetna izvođača. Yakka, Pablo Panda i DJ Jock zagrijavali su atmosferu setovima od otprilike sat i pol, sve do ključnog trenutka kada je pult preuzeo Uncle Carl, koji je ondje ostao i puno dulje od planiranog.
Uz centralnu pozornicu, cjelovečernji event pružio je i dodatni manji stage na kojemu su se mogla poslušati imena s domaćeg terena, poput mlade i perspektivne DJ-ice Aurore Valić, koja je, osim u Caveu, sa svojim setom nastavila i na after partyju u Ližnjanu.

Sama Cave Romane i dalje je jedan od onih prostora koji gotovo da ne trebaju dodatnu scenografiju. Monumentalne kamene stijene oko plesnog podija stvaraju atmosferu koju je teško usporediti s klasičnim klubom ili festivalskim prostorom, a upravo je spoj lokacije, rasvjete i elektroničke glazbe jedan od razloga zbog kojih su BSH-ovi događaji ondje posljednjih godina postali prepoznatljivi.
Organizacijski dio priče nažalost je malo kaskao za programom. Najveća problematika primijetila se na šankovima, kojih je na toliku količinu posjetitelja bilo premalo, pa su nastajala uska, a moglo bi se reći i žedna, grla zbog kojih je čekanje u redu za piće u određenim trenucima večeri prelazilo i pola sata. Ono što je dodatno utjecalo na nezadovoljstvo bila je ograničena ponuda alkoholnih pića, kao i topli sokovi, što nije baš idealno kada se događaj održava za vrijeme toplinskog vala.
Cave Romane ima dovoljno prostora da velika količina ljudi ne mora nužno značiti da se ne možeš normalno kretati, ali kada osnovne stvari poput dolaska do šanka postanu avantura, teško je to potpuno zanemariti.
Srećom, taj nesretni element ipak je nadmašio glazbeni dio večeri.

Kada je Uncle Carl preuzeo pult, sve je bilo zaboravljeno.
Četiri desetljeća karijere ostavila su mu dovoljno prostora da danas može raditi upravo ono što želi, a njegov set bio je odličan podsjetnik zašto se smatra jednim od ključnih imena elektroničke scene.
Umjesto držanja prepoznatljivog obrasca, pokazao je kako uvijek ostavlja mjesta za igru, ubacujući neočekivane reference poput „The Real Slim Shady” i „Psycho Killer”, čiji su prijelazi setu dali dodatnu dinamiku i ponovno dokazali koliko dobro zna čitati publiku.
Iako je prema prvotnom rasporedu finale trebalo biti u 5 ujutro, Uncle Carl prepoznatljivo je produljio svoj set još sat vremena i pružio savršen soundtrack za doček prvih zraka sunca na prepunom podiju.
Za one kojima nije bilo dovoljno, program se nastavio after partyjem u Ližnjanu, a za noć koja nastavi u jutro teško je reći da je nešto nedostajalo.
Možda samo malo kraći red za vodu.


