U subotu 7.2. Vintage Industrial Bar okupio je mlade i stare ljubitelje novosadskog punk benda Atheist Rap. Legende punka iz doba Juge, koji su 2024. proslavili 35 godina benda, još su jednom pokazali kako i zašto imaju tako vjernu publiku.
Satnicu sam provjerila prije izlaska, vrata se otvaraju u 8 i 30, a prvi bend nastupa u 9 i 15. Činilo mi se to prilično kasno s obzirom da nastupaju tri benda, te sam shvatila da će koncert očito i kasno završiti, logično. Oko pola 10 na binu se penje prvi bend, PMS iliti 5 minuta slave (ime koje me podsjeća na 5 minutes to Steve, referenca 90-ih). Mlade snage iz Novog Sada, među kojima je na bas gitari sin gitarista Vladimira Radusinovića Radula iz Atheist Rapa, sviraju punk rock, a ovo im je bio prvi koncert izvan Srbije. U klubu je oko 50-ak ljudi, od kojih poneki znaju i riječi pjesama. Na zadnjoj pjesmi, obradi pjesme Sarajevo Atheist Rapa, pridružuje se i Radule na vokalima.
Nakon njih na binu dolaze One Step Away, varaždinsko zagrebački punk bend već dobro poznat publici. Počinju brzo i žestoko i tako nastavljaju do kraja seta koji je trajao oko sat vremena. Vintage je već skroz popunjen, a atmosfera je i više nego dobro zagrijana za glavni bend večeri.
Malo nakon pola 12 dolaze na binu Atheist Rap. Zanimljivo mi je kako se publika nekako uvijek nagura na ulazu u salu i onda se čini da se ne može ući, ali zapravo naprijed i u sredini je bilo dovoljno mjesta za stajati, plesati i uživati u koncertu. No, trebalo se je progurati. Ja sam imala svoju ideju za pjesmu kojom će otvoriti koncert, naravno više moja želja nego realnost, jer nisam bila na njihovom koncertu sigurno više od 10 godina. Za mene skroz neočekivano, otvaraju pjesmom Momci se vraćaju u grad, sa albuma iz 2015. godine. Nakon toga jedna starija i meni poznatija, Novosadski vašar, pa Štrikanje i totalni kaos u publici na pjesmu Felićita. Zatim slijedi pokoja laganija stvar, ali odjednom vrijeme kao da se samo okrenulo. Već je prošlo sat vremena. Kreće Wartburg limuzina, totalni hit iz nekih drugih vremena. Zatim slijedi Atheist Rap II (Više ništa nije isto), no na njihovom koncertu iako se stari i iako je prošlo 5, 10, 20, godina, sve je isto. Uzavrela atmosfera, poganje, ruke u zraku, pjeva se u jedan glas.
Između pjesama u trenucima odmora gitarist Radule osvrnuo se na Vučića, studentske prosvjede te previranja na svjetskoj političkoj sceni. Oko 1 ujutro sviraju pjesmu Dr. Pop, koja je ujedno i zadnja stvar, ali nakon kratkog povlačenja sa bine vrlo brzo se vraćaju na bis. E sad, nije to bio samo bis u stilu odsvirat će jednu dvije hit stvari i gotovo. Ne, taj bis je trajao pola sata. Car core, Snajko, te obrada pjesmeMinijatura KUD Idijota, pjesme se redaju, show ide dalje, ali publika se sada već lagano prorjeđuje. Koncert je trajao dva sata, a meni se pred kraj činilo kao da su oni na sceni sve budniji i budniji. Stvarno su bili odlični. Primijetila sam da je i ta raznolika publika bila skroz pozitiva i da se jako malo slikalo i snimalo mobitelom, osim mene, morala sam okinuti par fotografija za članak. Cijeli koncert je bio nekako old school, baš onako kako je uvijek i bilo na koncertima Atheist Rapa prije svih ovih tehnoloških mogućnosti: pogo, pjevanje, zajedništvo, dobre vibracije i trenuci koje živimo i kojih se sjećamo ne po slikama, već po osjećajima koje su ostavili u nama.
