U subotu 25. travnja u zagrebačkom klubu Boogaloo održano je prvo izdanje velikog punk događaja Polupani lončić. Najavljenih osam bendova na dvije pozornice pružilo je spektakl koji je po trajanju bio skoro pa jednak vremenu koje provedemo na poslu.
S obzirom na broj bendova početak koncerata je najavljen u 20 sati nakon čega su se bendovi izmjenjivali bez ikakve pauze. Moram spomenuti da me nije začudila količina ljudi na koncertu jer su organizatori napravili odličnu promociju te su skoro svakodnevno objavljivali na stranici eventa na društvenim mrežama spotove bendova, najave događaja, te intervjue s bendovima. Kad sam ja stigla, na ulazu je bilo još nešto karata za kupiti, a što je možda i otišlo tijekom večeri.
U maloj dvorani koja je bila prilično popunjena, sa malim zakašnjenjem koncert počinju brzo i žestoko Socijalna služba. Svirali su 45 minuta, a dok su oni završavali svoj set, velika dvorana već se je punila s fanovima Gužve u 16-ercu. Po završetku koncerta u maloj dvorani publika se je samo preselila u veliku dvoranu gdje je koncert odmah krenuo. Gužva u 16-ercu svirali su nešto više od predviđenih 45 minuta, a hitove poput “Mene više nema, “Shupack” te “Mcdonalds” publika je pjevala glas uz glas s bendom. Bisa nema već se po završetku publika ponovno seli u malu dvoranu gdje odmah počinju već uštimani i spremni One step away. Ponovno pogo, ponovno kaos. Shvatili ste koncept, nema odmora, nema minglanja, nema čekanja pojavljivanja bendova, sve je već spremno te po završetku jednog benda samo treba otići iz jedne prostorije u drugu.
Na velikoj pozornici slijedi pop punk bend Ignor koji se vratio na scenu nakon dugogodišnje pauze. Njihov nastup bio je veseli i dodatno upotpunjen s maskotom Super Maria koji je dizao atmosferu plešući na sceni i bacajući balone u publiku koji su nas zabavljali i ostatak večeri. Malo me cijela ta atmosfera podsjetila na high school prom iz američkih filmova. Bili su super i baš su dodatno podigli raspoloženje. Bez odmora publika se nakon njihovog završetka ponovno seli u malu dvoranu, gdje su fanovi već spremni i čekaju Petar punk. U prepunoj maloj dvorani publici nude odličan punk rock nastup, kaos je od početka do kraja, no sve se opet malo produžilo pa Six pack, za mene zvijezde večeri, iako je teško reći da je ijedan bend bio glavni bend, jer su svi pokazali da imaju svoju mnogobrojnu publiku, počinje pola sata kasnije od planiranog. Oni su se ozbiljno i profesionalno držali svojih 45 minuta, što mi je bilo žao, jer mi se činilo da je vrijeme proletilo uz pjesme, ne želim napisati hitove jer meni su sve to hitovi, “Nekako najviše me boliš ti”, “Ovde je kraj”, “Fabrička greška”, “Viša sila”, “Crveni makovi” i za kraj “Poslednja kap”. Njih sam i slušala 1997. tako da su mi pjesme iz tog razdoblja bile i najdraže za čuti.
Nakon njih ponovno žurim u malu dvoranu, Fraktura mozga već svira, a meni se oči sad već sklapaju zbog umora, vrućine, nedostatka zraka, a možda me emotivno i iscrpio Six pack zbog tog nekakvog povratka u moju punk mladost. Mašinko nažalost nisam dočekala jer u pola 2 još nisu počeli, izračunala sam da će krenuti oko 15 do 2, ali ja stvarno više nisam imala snage. Vjerujem da je bilo ostalo dosta ljudi na njihovom koncertu, bilo je puno mladih koji su se nadam se i dalje nastavili zabavljati pa i u 2 ujutro. Neka imaju ovakvih događaja što više gdje mogu vidjeti bendove koje slušaju na jednom mjestu, ono što nama nije bilo dostupno u nekim drugim vremenima. Lijepo je bilo vidjeti prepun Boogaloo na ovakvom punk eventu, s domaćim i regionalnim imenima, s puno mladih u publici i energijom koja ne staje ni u kasnim noćnim satima. Na kraju večeri osjećala sam se baš kao polupani lončić, strgana od tolike količine glazbe, od toliko bendova, ali zadovoljna i ispunjena pozitivom koju su pružili punk bendovi, a na kraju krajeva zato i volim punk. Zbog te energije, zbog tekstova, zbog poga i zajedništva koje na koncertu dijelim s ostalim posjetiteljima.
Bilo je odlično i svaka čast organizatorima, no uz jednu zamjerku koju ću samo kratko spomenuti, a to je zabrana točenja vode u WC-u. Ne znam jel do kluba ili je takav bio dogovor, ali zabraniti vodu, pogotovo mladima od 15 godina koji su ti koji najviše pogaju pa su i najviše žedni, stvarno nije u redu. U većini europskih zemalja na koncertima se voda može natočiti bez ikakvog problema i to besplatno na šanku, a na festivalima je to već i obveza te postoje punktovi s vodom kako bi se izbjegla padanja u nesvijest i druge moguće posljedice dehidracije. Kod nas je filozofija drugačija i nije ovo jedino mjesto gdje se ovako postupa. Ne želim završiti u negativnom stilu, osim ove zamjerke koja se može ispraviti, sve ostalo je bilo odlično te se nadam se da će ovaj punk događaj imati još puno edicija u budućnosti.
