Grave Digger u klubu Boogaloo

Ako bi se u jednoj (prosto proširenoj) rečenici trebala sažeti večer koju su u klubu Booogaloo priredili Grave Digger, Power Surge i Crystallion ona bi glasila u stilu stihova jedne ‘old-school’ pjesme austrijskih legendi No Bros – “This Is The Heavy Metal Party, This Is The Heavy Metal Show”.

Ekipa na pozornici i u publici je, baš ono, sastavila pravu heavy metal partijanu. Glazbenu zakusku za sladokusce. Metal sladokusce, dakako. S puno drugačijim smislom za party nego je ‘narodski’ poimano.

Da će tome biti tako dalo se naslutiti već tijekom nastupa grupe Crystallion, koja je u dvadeset i neku godinu djelovanja iskrcala pet studijskih albuma. I svemu tome usprkos, čini se da su po popularnosti među metal svijetom još nekako na startnim pozicijama. Kažimo da je u to doba ispremiješano 15-ak članova, među njima tri pjevača i jedna pjevačica, a aktualni Tony Sunclear je za mikrofonom 4 godine. I još nema studijski debi s bendom.

Svirka, a ono, klasika. Tipični predstavnik njemačkog power / heavy metala, rekli bismo. Vesela ekipa, zdrav i pozitivan nastup koji je poprilično dobro zabavio ekipu koja ih je gledala i dosta dobro reagirala na njihov repertoar. Zvuk je, za Boogaloo bio tradicionalno problematičan, no nije bitno utjecao na činjenicu da je Crystallion korektno odradio svoj zadatak. Prije svega iz razloga jer se radi o, glazbeno, poprilično dobroj, uigranoj, razigranoj i zaigranoj ekipi, pjesme im pršte pozitivnom atmosferom, a pjevač konstantno radi na animiranju publike, držeći je budnom u svakom trenutku nastupa. I to mu dosta dobro ide. Za razliku od povišenih tonova, koji mu stvaraju omanje probleme, no kazali smo već da je Crystallion ‘tipičan njemački heavy/power’, pa mu nećemo to uzeti za neko (preveliko) zlo. Nikome nismo, nećemo niti njemu. Dobra priča završila je prisnim pozdravom glazbenika i publike, u stilu starih, dobrih poznanika.

Nakon njemačkog, na pozornicu se popeo ‘internacionalni’ sastav Power Surge, koji okuplja članove iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Češke i Engleske i isporučuje sirovi, žestok, beskompromisan, tradicionalni ‘In your face’ heavy metal. Nama najpoznatiji je Roko ‘ Rökindja” Nikolić, frontman zagrebački hevijanera Flesh i, bez dvojbe, top vokal naših prostora. Ostatak ove odlične metal ekipe su Radek Koval (bas), Milan Jejina (bubnjevi), Srđan Bilić (gitara, prateći vokal) i Calvin Lever (gitara). Moramo ih spomenuti, zaslužili su.

E, oni su bili konkretniji, energičniji, rastrčaniji i još raspoloženiji od prethodnika, s vidljivo i čujno jakom međusobnom povezanošću i potpunom uključenošću u nastup svakog od njih. Što i jeste odlika dobrog tima, a to Power Surge nedvojbeno jeste. Naprosto, djeluju kao da su godinama na okupu, a ne tek nešto oko dvije. Jedino što ih malo zna usporiti su kablovi, no i taj segment svojom spontanošću iz problema pretvaraju u rješenje. Dinamičnom, zanimljivom, opuštenom i, također pozitivnom, nastupu okosnica je bio lanjski debitantski album “Shadows Warning”.

Svirali su “Breathe New Life”, “Last Man Standing”,”Calm Before the Storm”, a zanimljiv ‘vokalni okršaj’ u pjesmama “A Dream Into a Nightmare” i “Carry On” (Warriors)” imali su Rökindja i Grk Tasos Lazaris (Erase, Fortress Under Siege). Em je pojam ‘internacionalni metalci’ dobio prošireniju dimenziju, em je izuzetno snažan dojam da se radi o uigranom dvojcu kojem ovo nije bio prvi susret ovakve vrste na pozornici.

Kontroverzni dio nastupa (nekome) bio je miksom pjesama “Unchain the Night” (Dokken) i “Hard Ride” (Pantera) posvećen nekada dobrom, a u međuvremenu bendu koji je postao “ku**ina”. Koji je to od ovo dvoje, svakome na volju i (pr)ocjenu, no publika se i u tom segmentu dobro zabavljala, pa je i završni dio nastupa, uz još neke numere (“Shadows Warning”), praćen slavljenički, a na kraju bend ispraćen (zasluženim) ovacijama i pohvalama za stvarno dobar nastup.

Iz svega čitanog jasno bi moglo biti da su Crystallion i Power Surge posao predgrupa odradili jako dobro, te da je Grave Digger imao izuzetno dobro pripremljen teren za svoju nastup. Prije svega ono najvažnije, raspoloženu publiku, koja je nestrpljivo očekivala izlazak legendarne njemačke metal četvorke.

Koja se u Hrvatsku, Zagreb i klub Boogaloo nije vratila nakon 17 ili 18, kako su neki u javnosti prenijeli, već nakon gotovo pa točno 15 godina, s obzirom na to da su svoj nastup prije ovoga imali 5. travnja 2011. Nastup koji je, podsjećamo se, imao dosta problema. Naime, najprije su trebali svirati 6. travnja, pa su nakon potvrde Slayera i Megadetha za taj isti dan u Areni, zamijenili termin s Ljubljanom i u Zagreb došli dan ranije. Otpale su putem bile i prvotno planirane predgrupe Sister Sin i Grand Magus, no Infernal Tenebra i Orden Ogan pokazali su se i više nego dobrom alternativom koncertu kojemu je nazočilo tek oko 100 posjetitelja. Jedna od ključnih razlika tadašnjeg i ovog ovdje koncerta, na kojem ih je bilo jedno 4 puta više fanova. Barem.

Dvije su snažne poveznice ondašnjeg i sadašnjeg koncerta. Odličan nastup i ‘Scottish History Set’. Iz bogate ostavštine Grave Diggera na površinu su u oba slučaja izvučeni albumi koji su se bavili škotskom nacionalnom poviješću. 2011. je aktualan bio “The Clans Will Rise Again”, tematski nastavak kultnog albuma “Tunes of War”, koji je tada slavio 15, a sada 30 obljetnicu izlaska, pa se i turneja održava pod tim nazivom. Samim tim je on sada okosnica cijele turneje.

Već od bendovog izlaska na pozornicu bilo je jasno da će ovo biti posebna večer. Oduševljenje, radost, nestrpljivost, snažne emocije, sve se to, i još ponešto preraslo u euforičnost koja, praktički, nije jenjavala niti u jednom trenutku oko sat i pol dugog koncerta. Kojemu je pokoji crowd-surf i istaknuta zastava benda davali dodatni dekor. Chris je i dalje u sjajnoj pjevačkoj formi, jednostavan i prisan kao osoba, samouvjeren i samosvjestan kao pjevač. Njegovi hrapavi, razlomljeni, snažni i glasni vokali suvereno vladaju koncertom, a sposobnost animiranja publike i stalnom održavanju (pozitivnih) tenzija na iznimno visokoj mu je razini. Iako se tu i nije trebao puno truditi, jer se publika raspričala i raspjevala već na početku nastupa i takva ostala sve do kraja.

No tomu usprkos, kontinuirano je s njom komunicirao u opuštenoj, zdravoj, iskrenoj, dubokoj i nadahnutoj atmosferi. Bend je snažan, uigran tim, čak je i zvuk bio solidan, dobro su se čule gitare s naglaskom na solaže, a ritam sekcije su snažne, kompaktne, podupiruće poput najčvršćih stijena. Iako, druga gitara, koja bi ‘pokrivala’ glavnu kod izvedbi spomenutih solodionica, ne bi bila na odmet, ali tako je kako je. A dobro je.

Teško bi bilo izdvojiti neku kompoziciju koja je bila bolje ili manje bolje odsvirana, od publike prihvaćena ili otpjevana, jer su sve bile ‘tu negdje’. Odlično i odsvirane i odlično prihvaćene. Ali, ‘ajde, da izdvojio, recimo, “The Dark of the Sun”, “William Wallace (Braveheart)”, “The Ballad of Mary (Queen of Scots)” i(li) “Rebellion (The Clans Are Marching)”.

Nakon što su u prvom setu odsvirali “Tunes of War”, drugi dio je pripao skraćenom ‘Greatest Hits’ presjeku karijere, s vrhuncima uz pjesme “Excalibur” i “Heavy Metal Breakdown”. Nakon kojih je okupljena publika s koncerta mogla otići i više nego zadovoljna. Prezadovoljna, moguće čak. Grave Digger je još jednom pokazao da je kvalitetan bend u svim aspektima. I kreativno i svirački, a bogme i ljudski. Bez gizdavosti, napuhanosti, razmetljivosti. Prirodno, susretljivo, ljudski iskreno, a metalno kompletno, stručno i kompetentno.

Sve to na okupu već godinama drži Chris, no očito je da unutar tima vlada pozitiva, pa se sva nova lica u kratkom roku uklope kao da su starosjedioci. Tako je i sada slučaj s gitaristom Tobiasom, koji se u bendu tek treću godinu, dok bubnjar Marcus ima više od deset godina staža. Veliku pomoć Chrisu i postojećem timu u asimilaciji novih članova daje dugogodišnji suradnik i bassist Jens, koji sve dobro (i ono manje dobro) s njima dijeli gotovo pa tri desetljeća.

Grave Digger setlista:

Set 1 (Tunes of War):
The Brave (Intro) / Scotland United
The Dark of the Sun
William Wallace (Braveheart)
The Bruce (The Lion King)
The Battle of Flodden
The Ballad of Mary (Queen of Scots)
The Truth
Cry for Freedom (James The VI)
Killing Time
Rebellion (The Clans Are Marching)
Culloden Muir
The Fall of the Brave (Outro)

Set 2:

Knights of the Cross
The Keeper of the Holy Grail
The Round Table (Forever)
Morgane le Fay
Excalibur

Bis:

Headbanging Man
Witch Hunter
Heavy Metal Breakdown

A da bi ova večer ispala metalno veličanstvena, niti na kraju teksta ne smijemo zaboraviti značajan doprinos Crystalliona i Power Surgea.