David Bowie – “Let’s Dance”
Za opisati ovaj jedinstveni i neponovljivi lik trebam najprije zaviriti u Klaićev rječnik stranih riječi kako bih adekvatno opisao sva „agregatna“ stanja Davida
Lambchop – “Mr. M”
Nizanje albuma, nekom logikom, kad-tad zapadne u stagnaciju i, konačno, u degresiju. Tako to ide s kreativnošću – floskula koliko i praksom dokazana
Wilco – “A Ghost Is Born”
Najteže je zaputiti se. Kad se jednom otisneš iz svoje sigurne luke, otvaraju se pučine, bespreglednosti, a svaki novi korak, svaka nova milja
Arsen Dedić – “Arsenal”
Nakupilo se godina, ali ipak nisam toliko star da znam iz prve ruke. Dakle, ovako iz druge, koliko sam mogao tu i tamo
Wilco – “Yankee Hotel Foxtrot”
Nekim albumima uvijek se vraćate, pa vam se ipak rijetko nametnu kad dođe do slatkorječivih inventura i polutrijeznih analiza. Neki su vam zaparani
Wilco – “Summerteeth”
“Nešto u mojim venama, krvavije od krvi”, ponavlja Jeff Tweedy uzduž i poprijeko jedne od ključnih pjesama trećeg mu domaćeg rada s kolektivom
Wilco – “Being There”
Svjestan sam da ponos nije vrlina, pa ipak sam ponosan na svoju kućnu fonoteku s pažljivo biranim naslovima datiranim još od debelo prve
Wilco – “A.M.”
Ne znam koliko je mlađahni Jeff Tweedy sredinom devedesetih, dok je s kolegom Jayem Farrarom raspuštao instantno kultni alt-country-rock bend Uncle Tupelo, bio
Colosseum – “Colosseum Live”
Sasvim adekvatno parafraziranje one poznate Balaševićeve, Al se nekad dobro jelo baš, glasilo bi u većini slučajeva podsjećanja na sedamdesete godine: Al se
Smashing Pumpkins – “Siamese Dream”
Billyju Corganu, gnjevno-depresivnoj alfi i omegi vječno mutirajućeg i urušavajućeg benda Smashing Pumpkins, možete prigovarati što želite, možete lako naći milijun mana i