Dok je bendova poput glazgovskih Belle and Sebastian, moja vjera u dobru pop glazbu neće gubiti na snazi. Njihova snažna a krhka, sjetna a vesela, pametna a lakoprohodna, kalorična a prozračna glazba esencijalan je primjer tzv. kvalitetnog popa, dakle, glazbe kakva bi vladala top-listama u nekom savršenijem, alternativnom svijetu gdje pop nije ni šuplja konfekcija raznih Britney i Christina, ni namjenska crossover prenemaganja raznih Vanessa i Mrvica, a ni pretenciozni kvaziintelektualizam raznih Stingova i Boltona. Dakle, upravo Belle and Sebastian, samozatajni, a već odavno toliko kultni i sveprisutni band iz škotskih vrleti, koje nikad nisu oskudjevale dobrom glazbom. Nazvani po istoimenoj francuskoj dječjoj knjizi i TV emisiji, postoje od polovice devedesetih, od kada su snimili sedam studijskih albuma i čitav niz EP-jeva i stekli kultno sljedbeništvo i, bar u dijelu inače gotovo bezuvjetno naklonjene kritike, status najvećeg škotskog sastava ikad.
Ono što krasi zvuk Belle and Sebastian su toplina i suptilnost, odnosno, brz osjećaj da je posrijedi nešto iskreno, bitno i pametno, koliko god ovo subjektivno zvučalo. Nepogrješiv osjećaj za finu melodiju kakvog njeguje frontmen i autor pjesama Stuart Murdoch već im je poslije izdavanja prvijenca „Tigermilk“ u ograničenoj nakladi, i to samo na vinilu, osigurao visok položaj u indie krugovima (ti se primjerci danas prodaju i za 400 funta), koji su utvrdili odličnim „If You’re Feeling Sinister“ i „The Boy with the Arab Strap“, te niskom sjajnih EP-jeva (nedavno skupljenim na jednom mjestu u esencijalnoj kompilaciji „Push Barman to Open Old Wounds“). „The BBC Sessions“ okuplja „žive“ snimke pravljene za BBC-jeve emisije baš u njihovom kreativno najplodnijem razdoblje, odnosno, od 1996. do 2001, a donosi i četiri ranije službeno neobjavljene pjesme da upotpune odličnu zbirku.
Prve četiri pjesme nastale su na sessionu Marka Radcliffea u srpnju 1996., dakle, neposredno pred izlazak albuma „If You’re Feeling Sinister“, na kojem su se našle „Like Dylan in the Movies“, „Judy and the Dream of Horses“ i „The Stars of Track and Field“ („The State that I am in“ je skinuta s prvijenca „Tigermilk“). U ovom izdanju, koje se ipak ne razlikuje isuviše od studijskih snimaka, pjesme zvuče još intimnije i gotovo da mogu zamisliti bend kako u radijskom studiju svirucka svoj repertoar za sjetne večernje sate. A set lista kao predstavljanje albuma je bila pogođena savršeno.
„I Could Be Dreaming“ je također s Radliffeovog sessiona, ali iz prosinca iste godine, a sljedećih pet pjesama datira iz srpnja 1997. kad je bend gostovao u večernjoj emisiji Stevea Lamacqa. „Lazy Jane“, odnosno, jedna od verzija čuvene „Lazy Lane Painter Jane“ s istoimenog ranog EP-ja, zvuči uistinu briljantno, od prvih, tihih taktova do završnog raspašoja u najboljoj pop maniri, koji se programski pretače u vrckavu „Sleep the Clock Around“. Za „Slow Graffiti“ teško nalazim druge riječi osim „prelijepo“ i meni osobno je vrhunac kompilacije.
Četiri zaključne pjesme posebno su bitne za fanove, ali i ostale „dobronamjernike“ jer ne potječu ni sa kojeg od službenih albuma ili EP-jeva. Snimljene su u okviru glasovitih John Peel Sessions u svibnju 2001. To je bio ujedno i zadnji nastup Isobel Campbell kao članice benda, a predstavila se u najsjajnijem izdanju. Dosta je čuti „The Magic of a Kind Word“ koja zvuči kao najljepši ljetni pop u kojem se mazni, nježni Isobelin vokal lijepi za osunčanu tra-la-la harmoniju kao najfiniji komad svile uz glatku put. Isobel gotovo jednako briljira u melankoličnoj „Nothing in the Silence“, dok je završna „(My Girl’s Got) Miraculous Technique“ presladak duet Murdocha i Isobel na sempliranoj podlozi pogodnoj za kakav stari francuski film. Upravo je ta završna pjesma drugi vrhunac CD-a i kao takva idealna kao poziv za najvišu ocjenu.
Drugi se disk u cjelosti sastoji od snimke nastupa u Belfastu 2001. Koncert je prezentiran s dvanaest pjesama, među kojima su i obrade Beatlesa („Here Comes the Sun“), Velvet Underground („I’m Waiting for the Man“) i Thin Lizzy („The Boys are Back in Town“). Ovo duplo deluxe izdanje ipak bih preporučio isključivo najvatrenijim fanovima, a ostalima regularno single disc izdanje. Razlog? Cjelokupna se snimka čini kao kvalitetan bootleg nedovoljno „pročišćen“ da bi izašao kao službeni projekt, prije nego reprezentativan live. Usto, baš mi se i ne uklapa u samu ideju ove kompilacije. Bend, naravno, briljira, te koncert kao takav svakako zaslužuje pažnju fanova s neutaživom žeđu za glazbom Belle and Sebastian. Glazbom koja, možda bolje od ijedne srodne pa čak i približno slične, zorno pokazuje kako zvuči pametni pop za svako uho, odnosno, hipernježni rock za svačiju dušu.
Toni Matošin
Popis pjesama:
Disk 1.
01. The State that I am in
02. Like Dylan in the Movies
03. Judy and the Dream of Horses
04. The Stars of Track and Field
05. I Could Be Dreaming
06. Seymour Stein
07. Lazy Jane
08. Sleep the Clock Around
09. Slow Graffiti
10. Wrong Love
11. Shoot the Sexual Athlete
12. The Magic of a Kind Word
13. Nothing in the Silence
14. (My Girl”s Got) Miraculous Technique
Disk 2.
01. Here Comes the Sun
02. There”s Too Much Love
03. The Magic of a Kind Word
04. Me and the Major
05. Wandering Alone
06. The Model
07. I”m Waiting for the Man
08. The Boy with the Arab Strap
09. The Wrong Girl
10. Dirty Dream No. 2
11. The Boys are Back in Town
12. Legal Man
(Jeepster Records)