Po mnogočemu iznimno turbulentan bend, Giant Sand su, u principu, od samog nastanka solo projekt Howea Gelba, koji je postavu mijenjao jednako revno kao i izdavačke kuće (a za obje stavke može se povući paralela s mijenjanjem čarapa). Rođen u Pennsylvaniji, Gelb je po preseljenju u Arizonu sredinom dalekih sedamdesetih oformio bend tada nazvan Giant Sandworms, prema stvorenjima iz kultnih romana o Dini Franka Herberta. Nakon jednog EP-ja i otkaza gotovo svim članovima benda, priča je nastavljena kao Giant Sand i traje, evo, i do danas.
Gelbov rukopis (on je, naravno, tekstopisac, skladatelj, pjevač i gitarist) njeguje masna srastanja countryja i rocka, pomiješana s diskretnim ekscentričnostima kakve je počesto kuhao Neil Young, najčešće imenovan kao stilski i idejno bliska figura arizonskom doseljeniku. Već spomenute česte kadrovske promjene i skakutanje od jedne izdavačke kuće do druge, uz Gelbovu očitu autorsku egocentričnost i despotizam, činile su, usprkos uskim žanrovskim okvirima, svaki album novim iskustvom i pričom. To je, naravno, počesto utjecalo i na kvalitetu rada, ali bend je odavno stekao svojevrstan kultni status jedne od perjanica americane.
„ProVisions“ je, ako se ne varam, šesnaesti album Giant Sanda i dolazi četiri godine nakon uspjelog „Is All Over the Map“. Prepoznatljivi zvuk je tu, od prve sekunde albuma – u isto vrijeme prašnjav kao pustinjska oluja (doslovno oluja, ne vojna akcija) i mokar kao dosadna, jednolična kiša što puni oluke trošnih montažnih kuća, ljepljiv kao blato natopljene prerije i razvučen kao emocije nekog na životnom raskrižju. Žanrovski, country je opet duša tog zvuka i isprepliće se sa svim nadogradnjama Gelbove gitare, čak i u zadnjoj, ekscentričnijoj i „neurednijoj“ trećini albuma. Tematski, „ProVisions“ bi se mogao sažeti kao snatrenje o gubitku ili iščekivanju gubitka, a svaki pogled unaprijed, makar bio i ohrabrujući, nalik je upozorenju, poput poziva u završnoj „Well Enough Alone“ – „Stand up and face your fears in stormy atmospheres“. Likovi Gelbovih pjesama su tužni koliko životni, svi pred nekakvim dilemama, traumama, strahovima, gubitcima, svjesni mogućih izlaza, ali sumnjičavi i, kao, nevoljni da uistinu uzlete iz tegobne situacije u kojoj se nalaze. Jer, ovaj je svijet iznošen, pohaban i istrgan, kaže Gelb već u uvodnom polurecitalu „Stranded Pearl“, otpjevanom s indie pop heroinom Isobel Campbell (koja ima novi album, kojeg se nadam vrlo skoro recenzirati).
Bilo bi isuviše lako i površno reći da je „ProVisions“ sumoran, pesimističan album. On je, kao većina albuma Giant Sanda, prilično ugodno slušateljsko iskustvo, osobito kad ste zaljubljenik u taj tipično američki zvuk (kao ja, moram priznati). Pa čak se i kroz svo to tkanje tlapnji, strahova i nervoza provlači linija utjehe, makar ona ležala u nečem kao što je ona stara narodna „bit će bolje“. Dakle, svakako preporučujem album za pažljivo slušanje, a prvenstveno obožavateljima americane. Kao vrhunac albuma u tom pogledu izdvojio bih baladnu „Out There“, koja sumira svu ljepotu svoga žanra. Dodao bih još da na albumu gostuje i meni draga kantautorica Neko Case (u „Without a Word“), pa i cijeli album odiše istim „projektnim“ štihom kao radovi srodnika Calexico, koji su, uostalom, i oformljeni od strane Giant Sandove ritam sekcije.
Toni Matošin
Popis pjesama:
01. Stranded Pearl
02. Without a Word
03. Can Do
04. Out There
05. The Desperate Kingdom of Love
06. Increment of Love
07. Spiral
08. Pitch & Sway
09. Muck Machine
10. Belly Full of Fire
11. Saturated Beyond Repair
12. World”s End State Park
13. Well Enough Alone
(Yep Roc)