Subotnja večer u Benkovcu pokazala je koliko brzo jedan prostor može postati “mala tvrđava“ kulture ako se na pozornici pojavi bend kao što je Kries. Dom kulture u Benkovcu, taman po mjeri, dovoljno intiman da se osjeti svaki udar bubnja i dovoljno prostran da svatko od publike uživa na svoj način. Najrasplesaniji fanovi svoje su umijeće plesa mogli podijeliti s drugima ispred bine, drugi su malo iza njih mogli cupkati, dok je dobar dio publike mogao sjediti na svom mjestu u amfiteatru i pomno pratiti sve što se događa. Svi skupa su naravno mogli uživati u jako dobroj glazbi. Koncert je organizira udruga Vlajter-ego Benkovac, uz podršku Ministarstva kulture i medija RH i We Move Music Croatia, u sklopu projekta AJMO!.
Dobar izbor za zagrijavanje bio je zadarski kolektiv TRUN koji je nastao prošle, 2025. godine. Četiri djevojke koje izvode tradicijsku vokalnu baštinu s malo suvremene tehnike ispitujući spoj zvuka i glasa.
Kries je svoj nastup započeo bez suvišnih ceremonija. Mojmir Novaković otpjevao je prvu pjesmu „Da nam selo bude zdravo“. To je bila svojevrsna kratka invokacija koju je Mojmir posvetio Benkovcu, Hrvatskoj i Europi. A onda se zakotrljalo, onako kako samo Kries zna: žestoki etno, gust i slojevit zvuk, ritam koji te gura naprijed i melodije koje, koliko god bile ukorijenjene u tradiciji, zvuče potpuno sadašnje. Bilo je tu svega što Kries čini prepoznatljivim. Puls koji se ne objašnjava nego osjeti, hipnotičko ponavljanje koje postaje zajednički trans, i ona posebna mješavina sirovosti i preciznosti kao da je bend istovremeno i na rubu i potpuno pod kontrolom. U tom “bogatom zvuku” čuju se i korijeni i moderna snaga. Publika je na ovakvu koncertu, samo dodatni poticaj, kao publika na nogometnoj utakmici. Redale su se pjesma za pjesmom. “Selo na okuke” zazvučalo je kao poziv na pokret. “Moj javore” pokazao je kako Kriies vješto balansira između meditativnog i eruptivnog. Dobar dio publike je gotovo cijelo vrijeme pjevao zajedno s bendom. Sve je djelovalo kao pažljivo složena priča. Zadnja pjesma u regularnom dijelu bila je “Dodole”. Snažno, obredno, s osjećajem da je završetak istovremeno i vrhunac. No, naravno, nitko nije ozbiljno mislio kako će publika pustiti Kries tek tako. A ni Kries nije djelovao kao bend koji se oprašta samo formalno. Na bisu je uslijedila pjesma “Zumba” iz Legenova repertoara. Legen je bend koji je prethodio Kriesu a predvodio ga je također Mojmir Novaković. Glazbenik je to koji je autentičan, karizmatičan, moćan ali i samozatajan. Ne valja zanemariti ni ostatak benda. Svaki član Kriesa je svoj dio odsvirao baš onako kako je trebao stvarajući savršenu glazbenu sliku.
Na kraju, Benkovac je dobio koncert koji nije bio samo “još jedan nastup”, nego glazbeno-etno – estetski događaj u punom smislu riječi. Nadamo se da će se uskoro nešto ovako opet ponoviti.
