Popis je impresivan. Vjerojatno osim za Uadu i Weigedood niste puno čuli o ostalim bendovima, ali zato imate mene da vam to predočim i preoporučim.
Dan nakon monumentalnog koncerta u KC Dražen Petrović povratak u esencijalni crnosmrtni metal. Maksimalna promjena – 360 stupnjeva.
The Fall II – sljedbenik The Falla I koji je bio 2021. godine. Zašto ga nije bilo 2022. ne vrijedi više ni spominjati, a ovogodišnji se održao u Szene Wien, lijepom prostoru koji umnogome podsjeća na našu Močvaru. Možda samo malčice veća, jer je večerašnji Festival bio rasprodan, a prodali su 500 karata. Osim samog koncertnog prostora u kojem se nalazi jedan šank, vanjski dio ima manji bar/restoran gdje se za gladne metalce poslužuju zapečeni sendviči raznih naziva (AC/DC, Janis Joplin, The King – Elvis, Adriano Celentano, itd.), a odmah do njega „Soundgarden“ lijepa vanjska terasa / vrt u kojem po ovom kišnom vremenu sinoć nismo mogli uživati. U tom dijelu smješten je štand sa merchom. Festival je počeo rano u 15:00 sati, prvi bend je počeo svirati već u 15:30 i ono što mi se nije svidjelo je da ne možeš van. Jebi ga, žele potrošnju unutra, a ne u Sparu i Lidlu koji su u neposrednoj blizini. Druga stvar koja je bila stvarno ispod svake kritike je da ni Afsky ni Wiegedood nisu imali svoj merch na štandu, a razlog je da prostor uzima postotak od istoga i to čak 20% – što sam saznao od frontmena Afskya. Eto ga, sad si možete predočiti prostor.
Sam uvod u ovu moju priču u Beču je bio da sam direktno po završetku koncerta u Ciboni (čitajte izvještaj!!) sjeo na Flixbus i otišao za Beč. Nakon obavljenih obaveza jedva sam stigao na smještaj oko 13:30, brzinsko jelo, još brzinskije tuširanje i idemo. Da se stigle sve vidjeti.
Točno u 15:30 Jesajah je zauzeo svoje mjesto na pozornici. Malo sam prije nekoliko dana chatao s njima. Sami su sebe opisali razočaravajući, kritični i žestoki. A kao žanr navode blackened death metal. Dolaze iz Tirola i imaju debi album koji se zove „Legion“. Ikonografija klasična – naopaki križevi, kosti na stalku mikrofona, oni našminkani, pa sam nekako mislio eto sada još jednog spin-offa klasični death metal bendova. No, pozitivno sam se iznenadio, najprije čistoćom i punoćom zvuka. Nisu ekstremni i vrlo impresivni pjevač je čist i razgovjetan (za razliku od velike većine pjevača ovog stila). Imaju DJ-a, semplera ili kako god to htjeli nazvati koji najviše doprinosi toj punoći zvuka. U svojih 25 minuta nastupa odsvirali su pjesme sa svog gore spomenutog albuma. Jako dobro za početak.
Jesajah (AT) set lista:
Legion
Proletheus
the Sabbath
Impaler
Mother of Death
Infant Sacrifice
Clericalist
Assault Rifle Stigmata
Nakon njih stigli su nam Dormant Ordeal – kvartet iz Poljske. Iskreno očekivao sam klasičnu poljsku priču, dobio sam nešto sasvim drugačije. Očito je ovo bilo večer pjevača koje si mogao razumijeti. Kad su izašli na pozornicu imao sam osjećaj da (po izgledu) izlaze Imagine Dragons. Lijepe frizurice, nenašminkani, zgodni, visoki Poljaci. Kad su raspalili već je to bila druga priča. Vrišteće gitare i frenetični bubanj – odlična kombinacija za odlični death metal. Dolaze iz Krakowa i imaju zavidnu diskografiju sa tri dugosvirajuća albuma, te nekoliko dema i EP-a. Definitivno vrijedno slušanja. Većina pjesama sa set liste je sa posljednjeg albuma „The grand scheme of things“. Najjača i zvukovno i tekstualno „Poetry Doesn’t Work on Whores”. Opet ponavljam vrijedno slušanja.
Dormant ordeal (PL) set lista:
At the Garden’s Gates
Derangement Zone, Pt. 2
Bright Constellations
Poetry Doesn’t Work on Whores
The Mist
Letters to Mr. Smith
Conspiracy Within
Here Be Lions
Iz Poljske selimo se u Italiju, točnije u pokrajinu Reggio-Emilia odakle nam dolaze Burial. I tu sam se prije koncerta povezao sa bendom i dobio neke osnovne informacije. Osnovani 2012. godine, sviraju crossover doom-death metal sa tematikom uglavnom svemira i strave i užasa. Prvi i jedini dosad album izbacili su 2021. godine pod naslovom „Inner Gateways to the Slumbering Equilibrium at the Center of Cosmos“. Kao što vidite i Dormant ordeal i Burial vole duge i komplicirane naslove. Optički izgledaju kao braća (a nisu), a zvukovno imaju onaj lijepi doomovski duboki ton koji provlače kroz pjesme. Vole duge, epične pjesme i ponekad to stvarno i malo predugo traje. Odsvirali su taj svoj album u cijelosti i oduševili rasprodani prostor koji su već od dupkom popunjavali koncertni prostor. Samo informacije radi ovaj festival je bio sold out, a to znači nekih 550 karata je otišlo.
Burial (I) set lista:
The Curse Of The Unbornlike God
Halls Of The Formless Unraveler
Absent Visions Conceive Unspeakable Beings
Dark Womb Of Outern Creation
Inner Gateways To The Slumbering Equilibrium At The Center Of Cosmos
E, sad već počinje malo ozbiljnija priča, uz svo štovanje dosadašnjim bendovima. Ja sam osobno bio vrlo zaintrigiran sa Afsky. Iza ovog projekta stoji Ole Luk, Danac, koji je u principu one man show u studiju, a za turneje ima postavu koja ga prati jer ne može čovjek odsvirati sve. Ono što njega ili Afsky odvaja od bendova ovog žanra je atmosfera na albumima. Konkretno čovjek pjeva i piše isključivo na materinjem jeziku (što treba respektirati) i izdao je do sada tri albuma od kojih je posljednji vrlo aktualan iz ove godine „Om hundrede ar“ (za stotinu godina). Ajmo o toj neobičnoj atmosferi – iz svih ovih uradaka zrači pozitiva – znači nema onih klasičnih tema straha, horrora i Sotone, već Ole Luk ima jedan pozitivan pristup u svojoj umjetnosti. Ovo mi morate vjerovati jer, ako ne govorite danski, teško možete provjeriti, ali u pjesmama se provlači tema života i uživanja u životi znajući da će mu morati doći kraj, ali ne raditi od toga tragediju. E sad, kad čovjek zapjeva imate osjećaj da ga goni stotine vragova, taj vrisak je nezemaljski. Malo dugačak uvod, ali zaslužili su i bili su po meni najjači nastup ove večeri. Osobno su donijeli na pozornicu upravo tu atmosferu iako je podloga blekerska po svim pravilima struke. Opet je baza bila na posljednjem albumu. I da ne bi bilo da sam jedini fan, reakcija publike je bile vrlo slična mojoj. Frenetičan i dugotrajan aplauz na kraju, pozivi na još, no nemilosrdni raspored nije davao vremena ni za kakve dodatke.
Afsky (DN) setlista:
Stormfulde haf
Frosne vind
Tak fo alt
Det der var
Tid
Fred vere med stovet
Kanonenfieber je metal projekt iz Bamberga, Njemačka. Osnivač i jedini član je “Noise”, glazbenik iz Bamberga – opet imamo poveznicu sa prethodnim bendom. Žarište ovog projekta je interakcija „Noisea“ i i njegovoj prijatelja povjesničara, da napišu album o Prvom svjetskom ratu, čiji se sadržaj temelji na pismima i originalnim dokumentima iz tog vremena. Osnivanje se dogodilo 2020, a od rujna do kraja studenog 2020. u Noisebringer studiju snimljeno je devet pjesama debitantskog albuma „Menschenmühle“. I njih smještaju u crni death metal. S obzirom na tematiku i atmosferu blizu su bendovima 1915 i Bolt Thrower. Njihov izlazak na pozornicu je bio impresivan. Ponajprije jer su i oni bezlični (sa onim čudnim crnim maskama) i uz to su bili obučeni u uniforme vojnika iz prvog svjetskog rata, a sam Noise je ipak imao malo bolju uniformu i onaj šljem sa šiljkom kojeg je pri svakom benganju naravno morao skinuti i staviti pod ruku. Ono što sam prije njihovog nastupa primijetio je veliki broj njihovih fanova u karakterističnim majicama. I on/oni su izabrali njemački jezik za tekstove i nekako sam u nekim dijelovima čuo i malo marševa u stilu Rammsteina. No, da ne bi bilo zabune osim tih malih vinjeta u glazbi nema to nikakve veze sa njihovim zemljacima. I onu su otprašili sve što su mogli u svojih skoro sat vremena nastupa, pa su još dodali nove singlove Füsilier I i II. Vrlo živ nastup ima tu puno melodičnosti i publika je super reagirala na njih. Odličan koncertni nastup koji me je natjerao u trošak kupnje njihovog CD-a.
Kanonenfieber (D) set lista:
Feuertaufe
Dicke Berta
Die Schlacht bei Tannenberg
Grabenlieder
Grabenkampf
Die Fastnacht der Hölle
Der Füsilier I
Der Füsilier II
The Yankee Division March
Ako smo počeli s (nogometnim žargonom rečeno) HNL-om, na početku, u središnjem dijelu smo već bili u ligama petice, a sada dolazimo u žanrovsku, kraljevsku klasu death i black metala.
Najprije Wiegedood iz Belgije. Wow, kad sam čuo njihov album i podijelio ga sa svojim istomišljenikom Zhootim dobio sam koncizan odgovor: „Surovo, a sa smislom i melodijom!“ Eto, to vam se sukus Wiegedooda. Tehnički to je black metal koji dolazi iz Genta u Belgiji, a zanimljiva je činjenica da su članovi umjetničkog kolektiva „Church of Ra“ jednog od bitnijih, ako ne najbitnijih kolektiva iz područja post black metala. Gonjeni strašću i osobnim tragedijama njihov se opus u prvom dijelu karijere svodio na tu osobnu tragediju obrađenu u trilogiji „De doden hebben et good“ (Mrtvima je dobro) I, II i III.
Na zadnjem albumu „There is always blood at the end of the road“ bave se, kako sami kažu, najodvratnijim dijelovima ljudske prirode i društva općenito. Kako to zvuči morate sami poslušati, ako ste ljubitelj ove vrste glazbe, bit ćete oduševljeni. Od deset pjesama sa set liste osam je sa ovog zadnjeg albuma i uživo su meni čak i bolji i izražajniji nego na albumu. Perfekcija u svakom smislu. Po meni pjesma koju su odsvirali drugu je najbolji uradak na albumu „And in old Salmanos room, the dog wimpered softly“ ispirirana Albertom Camusom i njegovim „Strancem“ tj. likom iz romana Salmanom i njegovim psom.
Sama atmosfera na njihovim nastupu je bila baš onako prava crna, noćna mora, kulisa minimalistička i kao i kod svih bendova magla i samozatajno osvjetljenje koje je pridonijelo osjećaju kojeg Weigedood žele prenijeti svojom svirkom.
U svakom slučaju jedan od onih bendova koje svakako morate vidjeti i poslušati ako vam se ukaže prilika.
Wiegedood (B) set lista:
FN SCAR 16
And in old Salamanos room, the dog wimpered softly
Until it is not
Ontzieling
De doden hebben et good II
Noblesse oblige, richesse oblige
Now will always be
Wade
Nuages
Carousel
„What falls will rise again, for it is in the parallel dimensions where all shall ascend”
Ako volite melodični black metal, volite i Uadu. Četveročlana ekipa iz Portlanda kroz svoje pjesme opisuje natprirodne događaje kojima su svi oni bili izloženi i dok bi ih se u nekim drugim krugovima gledalo s podozrenjem u ovom našem crnometalnom okruženju se to prihvaća bez postavljanja puno pitanja. Svojim izričajem puno me podsjećaju na švedski bend iz devedesetih Dissection, daleko više poveznica imaju s njima nego s Mglom što im se stalno na teret stavlja. Ok, jesu zakrabuljeni kao Poljaci, melodiozni su kao Poljaci, ali mislim da tu svaka sličnost prestaje.
Jedva sam se ugurao u koncertni prostor i znatiželjno iščekivao njihov nastup. Imao sam ih prilike gledati u Zagrebu prije koju godinu i bili su izvrsni. Niti večeras nisu razočarali i pokazali su da spadaju među “velike dečke” black metala. Mistični ulazak i zaglušujući tonovi, obavijeni maglom uz šaku u zraku za rasprodani koncert i ulaz sa Djinn s njihovog zadnjeg istoimenog albuma. Pakleno zavijanje i snažni bubnjevi prate ovu pjesmu sa odličnom metal teksturom. I slijedeća je sa ovog albuma “The great mirage” na kojoj, vjerovali ili ne imamo i malo bluzerskih rifova, a sve to zahvaljujući majstorstvu svirača – harmonična izmjena neizmjerno brzih i žestokih tonova sa mističnim, melodioznim dijelovima koji ti daju nekakav osjećaj daljine i ugode. Time nas pogađa izravno u naše crno srce i “In the absence of matter”.
“Into regions I need not find, As within and so without, Away into the vastness of infinity, Shatter vessels of thriving doubt, And devour diadems of decaying divinity” – duboko, zar ne????
Drugi dio koncerta je bio rezerviran za klasike koji svaki polovni bleker zna napamet. “Retraversing the void”, pa zatim legendarna “Cult of the dying sun”. Blekerske glave pune kose vrte se poput vjetrenjača, usprkos vrlo minimalističkom kontaktu s publikom (osim one šake na početku ništa) poput nekakvih čudnih čarobnjaka upravljaju prepunom dvoranom. Tu i tamo se složio i pokoji pit, a ovaj trijumf black metala završio je nakon nekih sat i pol sa još jednom himnom “Black autumn, white spring”.
Kako su mistično došli na pozornicu, tako su u izmaglici Szene u Beču i nestali. Instrumentalno moćni, vokalno izuzetni, sa savršeno složenom set listom, Uada je još jednom dokazala da su s pravom tu gdje se nalaze.
Ako imate mogućnosti popratite ih na njihovoj turneji “Crepuscule Europa” gdje ih prate Afsky. Odlična kombinacija koja vraća vjeru u black metal.
Uada (USA) set lista:
Djinn
The great mirage
In the Absence of Matter
Retraversing the void
Cult of a dying sun
Black Autumn, White Spring
The Fall II je pun pogodak kao festival. Ima tu nekih sitnica koje treba poravnati (napomenuo sam ih na početku), ali ukupno gledano jako dobra promocija žanra na jednom odličnom mjestu koje je kao stvoreno za takve događaje. Lijepa, klupska atmosfera i odlično raspoložena ekipa koja je uživala u gotovo 9 sati vrhunskog black/death/ metalu. Rekao bi pokojni Oliver: „Vridilo je“!
A vaš metalni reporter je skoro u ponoć izašao iz Szene Wien i imao nekih dva sata da se dokopa autobusa i vrati se kući. Uglavnom nedjelja 11,00 sati sam uspješno došao kući. Polomljen, ali sretan da sam uspio vidjeti, čuti i doživjeti ova dva događaja u dva dana.
„And we crawl higher, over the dying
Without remorse, for life we’re praying
And we push forward, we march on
Into nothing, where we belong
Into nothing, where we belong“
Uada, Cult of the dying sun
THE FALL II FESTIVAL
Feat. UADA, WIEGEDOOD, KANONENFIEBER, AFSKY, BURIAL, DOMANT ORDEAL I JESAJAH
SZENE WIEN – BEČ, 25.03.2023.
