{mosthumbviewer: images/SGrecenzije/2008/10/27/blind%20faith.jpg, images/SGrecenzije/2008/10/27/blind%20faithm.jpg, Blind Faith – Blind Faith, Left} Rubriku – dio portala nazvan Albumi iz prašine doživljavam kao mjesto gdje treba ponovo predstaviti albume koji su obilježili rock scenu na ovaj ili onaj način. Ovdje s vremena na vrijeme napišem nešto o albumima koji su formirali moj glazbeni ukus i interes, pa evo jednog takvog.
Što uopće napisati, ako znamo sljedeće podatke:
* bend je egzistirao samo šest mjeseci
* izdali su samo jedan album
* istovremeno su svojim postojanjem i albumom obilježili rock scenu i tako zauvijek ušli u anale rocka
* bend je bio sastavljen od velikih glazbenika
* malo se uopće zna o razlozima njihovog nastanka, postojanja i razlaza
No, dosta mistike radi se o bendu …supergrupi Blind Faith te njihovom istoimenom albumu.
Obzirom da sam u vrijeme nastanka albuma Blind Faith imao samo devet godina nisam imao mogućnosti čuti ovaj album tada, već gotovo punih deset godina kasnije. Zašto ?
U današnjoj informatičkoj eri i razmjeni informacija to je nepojmljivo, ali tada to je bilo gotovo normalno. Tadašnja diskografska kuća Jugoton nije bila u stanju pratiti svjetske glazbene trendove, više su se bazirali na izdavanju singl ploča gdje su domaći izvođači pjevali prepjeve poznatih hitova tog vremena. Domaća rock scena bila je tek u početnoj fazi formiranja, a neki budući događaji tek su trebali cijelu stvar zahuktati.
Mono gramofon poljske proizvodnje bio je pravo čudo tehnike na kojem su se “derale” brojne singl ploče domaćih pjevača i pjevačica, tek kasnije su se pojavile polivinilske savijajuće singlice koje su svirale na 33 okretaja i predstavljale su neke od tadašnjih najvećih hitova, a mogli ste ih naći u glazbenom magazinu Džuboks. Long play ploče bile su rijetkost i kada ste ih konačno kupili na ovaj ili onaj način one su se slušale dokle god je to bilo moguće (gramofonska igla se opteretila sa 50 dinara da ne preskače). Svi oni koji su imali nekog u inozemstvu bili su sretni, jer su preko njih uspjeli nabaviti ploče koje su imale status raritetnog predmeta i pokušavale su se što bolje sačuvati (iako su te ploče odabrane grupice preslušavale i posuđivale između sebe, pa su krajnje posljedice bile katastrofalne).
{mosthumbviewer: images/SGrecenzije/2008/10/27/blind%20faith3.jpg, images/SGrecenzije/2008/10/27/blind%20faith3m.jpg, Blind Faith, Center}
(Klikni na sliku za uvećani prikaz)
Prije ove ploče slušao sam Creamovce, a upravo Eric Clapton i Ginger Baker došli su od tuda, pridružio im se Ric Grech basista benda Family pored njih tu je bio i klavijaturista Steve Winwood iz Traffica. I eto odličnih glazbenika, koji su se našli u bendu indikativnog imena Blind Faith – “slijepo povjerenje”. Naime, bend su svi prihvatili bez obzira što još tada, u svibnju 1969-e nisu ni snimili ploču, a sama priča oko okupljanja nije baš bila tako bajna. Naime, Ginger Baker molio je nakon raspada Creamovaca da ga Eric povede kud god i sam krene. Neprestana borba sa ovisnošću bila je nešto što određuje velike glazbenike, ali i nesigurne osobe, koji se doslovno nisu znali pomaknuti i krenuti u kvalitetniji i zdraviji život. Srećom neki su to ipak shvatili na vrijeme. No, u to vrijeme to nije bilo moguće, jer se nije uklapalo u ama baš nikakve okvire društvenog života mladih rock zvijezda. Kako znamo mnogi su izgubili bitku i nisu se uspjeli nositi sa svime što je iziskivalo takav život (Hendrix, Morrison i Janis samo su neki od brojnih mladih ljudi – glazbenika, koji su umrli vrlo mladi). A eto, danas sa vremenskom distancom od gotovo 50 godina pitam se kako bi danas zvučao npr. Hendrix ili kako bi danas pjevala Janis, no nije im bilo suđeno.
Nesigurnost izazvana ovisnošću odredila je tada zajednički rad i djelovanje Claptona i Bakera. Budući da su se Creamovci faktički raspali potkraj 1968-me Bruce je otišao na jednu stranu, dok su Clapton i Baker otišli na drugu. Ovoj dvojici u siječnju 1969-e pridružio se Steve Winwood nakon što su se raspali Traffic. Ovaj trojac tijekom veljače i ožujka radio je u Morgan studiju i stvarao svojevrstan kostur cijelog projekta, odnosno albuma, kojeg će tek snimiti. U travnju i svibnju snimali su u Olympic studiju, a pridružio im se i basista Rick Grech dok se stvaranje albuma odvijalo pod budnim okom producenta Jimmy Millera. Kada je sve bilo gotovo u srpnju diskografska kuća Polydor objavila je album Blind Faith. U međuvremenu rock tisak i novinari stalno su plasirali razne dezinformacije ili poluprovjerene informacije i na taj način zbunjivali sve oko sebe. Razni promotori rasprodali su već dogovorene turneje po Europi i Americi. Sve u svemu isplivava je nekako na površinu istina da su članovi benda bili previše samozatajni. S druge pak strane, glazbenici su u konačnici inzistirali na umjetničkoj i instumentalnoj slobodi, a toga su tada imali dovoljno. Shodno tome, na kraju krajeva… sve to njihovo insistiranje nije bilo pretjerano opravdano jer sve što su tražili dobili su, no njihov unutrašnji mir, spokoj i razboritost nitko, osim njih samih, nije im mogao osigurati. Upravo u tome leži sve ono što je i dovelo do njihovog brzog raspada i razlaza. Držim, da je svakako potrebito naglasiti njihovu neospornu nadarenost, visoku umjetničku i instrumentalnu razinu, to svakako zorno oslikavaju legendarne pjesme poput : Sea of Joy, Presence of the Lord, Do What You Like i Can”t Find My Way Home. Ove pjesme našle su svoje mjesto u rocku kao klasici, koji su svojom slobodnom i neograničenom glazbenom formom doslovno zabljesnule sve, i kolege glazbenike, ali i široki dijapazon rock slušateljstva a da o rock kritičarima niti ne govorim. Blind Faith bili su nekako potencirani od svih, kao novi Creamovci, kao nova, jedinstvena i osobita supergrupa.
Had To Cry Today – Slide
{youtube}R2xRYw3DmRY{/youtube}
Kada sam konačno uspio nabaviti album Blind Faith, najprije sam osjetio veliku sreću i zadovoljstvo, potom su me preplavili izuzetni osjećaji samopoštovanja i nekakve i dan danas neobjašnjive važnosti, jer eto konačno imam i taj album. Priznajem proveo sam sate i sate preslušavajući i studirajući album, koji je svojim sadržajem ispunjavo sve moje tadašnje zahtjeve. Sama činjenica da je Clapton tu i da svira, po meni, čak i bolje nego u Creamovcima, jer teme su svakako drugačijeg fluida i forme. Osobno, teme poput Do What You Like i Can”t Find My Way Home izvršile su snažan utjecaj na moju daljnju percepciju rock glazbe uopće. Intenzivna i narastajuća nadgradnja u spominjanim temama jednostavno zapanjuje. A po svemu… najviše se izdvaja, po meni osobno, pjesma Can”t Find My Way Home, koja doslovno strši u svojoj izražajnosti, emocionalnosti i strašno eksponiranoj količini snage i energije, kojom ruši sve pred sobom. Isto tako tu su i skladbe Sea of Joy, Presence of the Lord, koje ne zaostaju ama baš ni po čemu za one dvije već spomenute. Dok je Sea of Joy više “free – rock music”, Presence of the Lord je skladba doslovno i duboko prožeta bluzom po mnogima jedna od najvažnijih skladbi … zapravo to je jednostavno klasika bluza ali i rocka.
Cijeli taj projekt nazvan Blind Faith imao je svoj debi u londonskom Hyde Parku 07. lipnja 1969-te, ispred 100,000 fanova, koji su došli čuti nove “super Creamovce”, nakon dugo vremena uspio sam nabaviti i taj album i dvd pa malo više o tome nekom drugom prigodom. No, od tog prvog nastupa do njihovog prvog nastupa u Americi u Madison Square Gardenu 12. srpnja 1969. godine pred 20,000 ljudi Blind Faith su značajno napredovali u svakom segmentu. Kada su već iscrpljeni 24. kolovoza završili ugovorenu turneju, svi članovi benda bili su osobno u lošem i vrlo rastrojenom psihičkom stanju. Cijeli projekt počeo je biti upitan i temelji su bili značajno uzdrmani. Nakon samo dva mjeseca po povrtaku u Englesku bilo je jasno da od drugog albuma ovog super benda neće biti ništa. Već u studenom 1969. Backer formira Ginger Baker”s Air Force sa kojima eksperimentira i fuzionira rock, jazz, R&B, folk, blues i afričku glazbu. A i ostali članovi benda ubrzo su se posvetili svojim interesima i afinitetima.
ZAKLJUČAK:
Bilo je dovoljno samo 42 minute i 12 sekundi da bi ušli u antologiju rocka. Stoga se mnogi uvaženi kritičari, ali i kolege glazbenici i široki sloj slušatelja slažu se da je album Blind Faith, glazbeno djelo koje je izvršilo veliki utjecaj općenito na rock glazbu.
Sudar različitih utjecaja i kulturalnih sadržaja, raznih poslovno-partnerskih odnosa sa izražajnom talentiranošću i osobnošću svih članova bili su glavni uzrok prestanka rada ove nadasve osebujne i jedinstvene supergrupe. No, ipak za povijest, kao i za buduće naraštaje ostao nam je kao trajan i raritetni dokument, te neprocjenjivi testament jednog davno prošlog vremena album Blind Faith istoimenog benda.
Can”t Find My Way Home live – Video
{youtube}mUW1SGF7bR8{/youtube}
Popis pjesama:
01. Had to Cry Today
02. Can”t Find My Way Home
03. Well…All Right
04. Presence of the Lord
06. Do What You Like
(Polydor)
Ostale fotografije:
{mosthumbviewer: images/SGrecenzije/2008/10/27/blind%20faith1.jpg, images/SGrecenzije/2008/10/27/blind%20faith1m.jpg, Blind Faith u studiju, Center} {mosthumbviewer: images/SGrecenzije/2008/10/27/blind%20faith2.JPG, images/SGrecenzije/2008/10/27/blind%20faith2m.jpg, Blind Faith, Center} {mosthumbviewer: images/SGrecenzije/2008/10/27/blind%20faith4.jpg, images/SGrecenzije/2008/10/27/blind%20faith4m.jpg, Blind Faith live, Center} {mosthumbviewer: images/SGrecenzije/2008/10/27/blind%20faith5.jpg, images/SGrecenzije/2008/10/27/blind%20faith5m.jpg, Blind Faith, Center}
(Klikni na pojedinu sliku za uvećani prikaz)
