U subotu, 9. svibnja, prepun Sax u centru Zagreba bio je poprište glazbenog udara, snažnog utovara dobre vibre i mjuze koju svi mi, koji smo tamo bili, toliko volimo. Ne radi se ovdje o tome voli li netko Allmane, Little Feat, CCR, Ike & Tinu Turner, The Band, Joe Cockera ili pak Bosak & The Second Hand Band, već o kompletnom ugođaju i totalnom istovaru njihove prezentacijske forme – i to na mjestu gdje je sve počelo, gdje je band jednostavno doma, gdje su se kalili i gdje se u konačnici sve posložilo u ono što smo mi jučer dobili.
A što smo to dobili? Ako je sve počelo oko 22:40, a završilo u 1:25 iza ponoći, to je ukupno 165 minuta mjuze koju svi mi jednostavno volimo, uz koju uživamo, plešemo, dobro se zabavljamo i – što je najvažnije – osjećamo se izvanredno.
Tu je zapravo početak i kraj, tu je sve što se može ispričati o njihovom koncertu Bosak & The Second Hand Band u klubu Hrvatskih glazbenika – u poznatom Saxu, kojeg sam uvijek volio uspoređivati s poznatim londonskim Klooks Kleekom. Zašto? Razlog je jednostavan: na takvim mjestima okuplja se ekipa koja voli, koja živi tu glazbu, fanovi i prijatelji banda, i to je jednostavno jedna velika obitelj koja bez zadrške podupire ovu opaku ekipu od deset članova – oprostite, možda i više, 12, 14, sve ovisi koga ćete ubrojiti, a poznavajući Marka, on bi još i više ljudi ubrojio u band. Toliko za uvod.
Kroz dva sata i 45 minuta Bosak & The Second Hand Band istovarili su sve svoje osjećaje, snagu, kompaktnost i izuzetno pozitivnu vibru koju ne možete lažirati niti glumiti. Kako sam ih više puta slušao i gledao uživo, na kraju svega upio sam dojam da su ovo u subotu bili Bosak & The Second Hand Band koji na svom terenu praše i doslovno sve razvaljuju pred sobom. I to je glavni razlog što ih toliko podržavam i stojim iza onoga što rade.
Iako u bandu imamo nove – stare članove, njihova priča nije izgubila ništa u pogledu prezentacijske forme i kompletne scenske izvedbe. Od samog početka band zvuči vrlo kompaktno, a kako je koncert odmicao, novi gitarist postajao je sve sigurniji i opušteniji – a to je najvažnije. Treba se osloboditi prvotnog grča i treme, a potom, uz ovakvu ekipu i podršku, posebno Marka, koji je cijelo vrijeme bio tu da ga vodi kroz nastup, sve je ispalo odlično. Vjerujem da će mladi gitarist izvući sve što treba, a još ćemo čuti za njega na ovaj ili onaj način.
Bosak & The Second Hand Band jednostavno razvaljuju na način da vas doslovno rastavljaju na proste faktore. Publika je stalno uz njih, viče, podržava i uživa zajedno s bendom. Kada se ta uzajamna sinergija spoji, sve se pretvara u snažan protok glazbe u kojem ne bih nikoga posebno izdvajao – svi su, svaki na svoj način, izuzetno doprinijeli da nastup ispade ovako dobro, izvrsno i upečatljivo. Ta iskrena predaja i spoj uzajamnih osjećaja čine ovu glazbenu obitelj skladnom i jedinstvenom.
Valja istaknuti i solo nastupe pratećih pjevačica koje sa svojim gospel ugođajem u pozadini pjesama doslovno briljiraju. Tajana Belina prva sve prisutne baca u trans izvedbom “River Deep – Mountain High”, trnci idu niz leđa. Malo kasnije, Petra Batelja Majić izvela je ”Angel from Montgomery” u štihu Bonnie Raitt. Publika je ponovno oduševljena kada Ana krene s “The Night They Drove Old Dixie Down” velikih The Band. Cijeli Sax je uz Bosak & The Second Hand Band.
Kad Bosak & The Second Hand Band nastupaju u svom klubu, pred svojom publikom, nema glume, nema razmišljanja – samo međusobno davanje i razmjenjivanje pozitivnih vibracija. Ova ekipa svojim nastupom pokazuje apsolutnu koncentraciju, naglašavajući sound i jasnoću izvedbe gotovo kao da sviraju u studiju.
S druge strane, teško je pisati o nastupima banda koje sam toliko puta slušao uživo, jer to nije tipičan osvrt iz publike, već osvrt onoga tko je sasvim slučajno ”otkrio” bend i bio zarazen njihovim iskrenim, čvrstim i direktnim pristupom prezentaciji svega što vole oni koji u sebi nose duh r’n’r-a.
Njihova prezentacijska sposobnost može osupnuti svakog ozbiljnijeg poklonika mjuze koju volimo. U dva sata i 45 minuta BSHB nas doslovno okupira svojom glazbom, uvlači nas u sve njene pore i skrivene kutke te nas jednostavno pokupe – i tu želimo ostati.
Sjetim li se njihove autorske glazbe, jasno je da bend posjeduje izraženi potencijal koji samo treba biti razumno raspoređen i vođen. Nema glumatanja – bend živi ono o čemu se pjeva na pozornici. BSHB duboko i iskreno vjeruje u ono što izvodi, i tu nema rasprave.
Svaki od nas ima svoje ukuse, no osobno smatram da, ako bend nešto stavi na set listu, to je kraj priče – tko voli, nek’ izvoli. Subotnji koncert u Saxu bio je istinska glazbena poslastica uz nevjerojatan provod.
Nastup ističe instrumentalnu virtuoznost – Pale na Hammondu razrađuje intro ”Comin’ Home To You”, klavijature uvode ”Space Captain” uz potpunu tišinu publike. Izvedbe ”Revolution” i ”Let The Sunshine In” također ostavljaju snažan dojam, a na kraju svi zajedno pjevaju ”Hey Jude”.
Bosak & The Second Hand Band još jednom su dokazali da su veliki bend, spremni za velike stvari, zaslužuju status ”headlinera” i mjesto na svakom glazbenom događanju. Okupljena publika u Saxu uživala je u svakom segmentu nastupa, što se nije skrivalo – komentari su bili jasni: „To nam treba, to se traži, valja ovako nešto češće konzumirati“ – kako bi se održao dobar titar r’n’r-a u krvi svih nas koji smo dio te priče. Ponovilo se čim prije!
Yours bluesy,
Mladen Loncar – Mike