“Bože čuvaj Psihomodo pop” naslov je koji se sam nametnuo nakon sinoćnjeg spektakla u Lisinskom.
Pet minuta do početka koncerta dvorana se još punila. Ubrzani hod i žamor ispunio je prostor dok su mnogi tražili svoja mjesta, a oni koji su se lakše snašli po labirintu sjedala i već smjestili, uzbuđeno su razmjenjivali očekivanja, dijelili kupljeni merch i fotkali se kako bi im ostala uspomena ove večeri.
Stari prijatelji, parovi, obitelji s djecom, oni mlađi i oni malo zreliji, spoj su generacija i različitih karaktera koji prave bazen publike koju je Psihomodo pop sakupio u svojih 42 godine postojanja na sceni.
Volim ih od malih nogu, a zadnji put sam ih uživo slušala 2019. u potpuno drugačijem okruženju, usred šumovite udoline u Skradskoj dragi na tada jubilarnom 10. Woodrocku pa mi je ovakav jos neviđen koncept za njih unutar visoko kulturne institucije bio izrazito zanimljiv.
Dakako, uzimajući u obzir da prvi koncert održan u svibnju smatram zajedno sa sinoćnjim jednom cjelinom.
Moram napomenuti da iako radi rekordno brzo rasprodanog kapaciteta prvog koncerta nisam uspjela prisustvovati na oba, sabirući dojmove onih koji jesu ne mogu se oteti osjećaju da je sinoćnji nastup bio još dojmljiviji.
Možda je to upravo zato što su njime osim jubilarke kako samog benda tako i albuma “Unpljugd” proslavili i uspješno održan prvi koncert.
Sam Gobac otvorio je večer u svom klasičnom humorističnom tonu: Imam deja-vu, ovo je mali korak za mene a veliki za kulturu.
Nakon izvedenih “Kad sam imao 16” i “Telegram” s gitarom u krilu, Gobac se dignuo na noge, a bendu su se na sceni pridružile “Naplam djevice, Next generation” koje su se do kraja koncerta periodično pojavljivale obogaćujući nastup svojim vokalnim sposobnostima, ali i plesom uz jedan poseban swing moment.
Sa svakom sljedećom izvedbom bend je sve više potencirao komunikaciju s publikom, pa se Gobac često mogao naći između redova, a prva pjesma koja je probudila gomilu bila je “Munja”.
Uslijedile su “Vampir”, “Vjerujem u čuda” uz pratnju gudačica i jedna od najčuvenijih “Frida” s kojom je cijela dvorana zaorila.
Osobno najsnažniji dojam ostavila mi je pjesma “Bol” u čijoj izvedbi su sudjelovali svi gosti, a osobito su se istaknuli trubači sa svojom dionicom koja je dala jednu potpuno novu dimenziju slušanja.
Ovo je bila prilika da odsviramo sve one lagane, koje nikad nismo (osim prije mjesec dana na istom mjestu), izjavio je Gobac i ponovno preuzeo gitaru najavivši “Cijeli sam od stakla”, koja je uz jedan pljesak pokrenula domino efekt te je publika držala tempo do kraja izvedbe.
“Ponekad”, “Rano jutro” obrada koja ih prati od samih početaka karijere, “Tužni lutak” i još nekolicina traka prilikom kojih je Gobac pokazao još uvijek zavidno prodoran glas ali i teatralnost ekspresija i scenskog nastupa bile su dijelom prvog dijela seta, unplugged.
A sada prelazimo na struju, prva pjesma je o jednom doktoru,humanisti, zlotvoru, najava je bila za drugi dio seta koji je otvoren s jos jednim od najvećih hitova benda “Ja volim samog sebe”.
Od tog trenutka publika nije stala sa plesom i pjesmom.
“Bože čuvaj psihomodo pop”, “Osjećam se haj, mozak baj, baj” “Donna”, “Mila” samo su neke od pjesama koje su držale publiku na nogama. Ali ne samo pjesme, već i Gobac koji se sve češće spuštao u publiku, plesao, fotkao se i bildao energiju koja nije u nijednom trenutku popustila.
Uslijedila je i jedina kompozicija na koju sam kaže ima političke govore dajući vrlo jednostavan zaključak na stanje u svijetu i nasmijao publiku uz “Sve će biti u redu”.
Ostatak seta uključio je angažman publike pa smo tako doživjeli “Freddy Mercury moment” uz “Ay-Oh” dionicu, “Pinokio”, jednu iz ranih dana uz uzvike “Ma u ma me me, ma ma u ma me me”, a koja je jednako zabavila i bend i gledalište te “Ramonu” u dva nastavka, kao što je bio i ovaj nastup u Lisinskom.
Posljednja izvedba bila je Seksi magazin a publika je ispratila bend s gromoglasnim pljeskom koji je potrajao dovoljno dugo da se vrate na bis i izvedu “Boing 747” te “Iste stvari”
Nakon skoro dva i pol sata bend se oprostio s pozornice uz zahvale i najave za neke još veće dvorane.
“Fina lijepa dvorana, ljudi mirišu, ja popijem sok od jabuke” – D.G.
Hvala Psihomodo pop i vidimo se na sljedećem koncertu, u kojem god to obliku bilo!
