Od 20. lipnja do 12. rujna 2025. slovenska prijestolnica ponovno se pretvara u epicentar vrhunskih glazbeno-scenskih događanja – održava se 73. izdanje Ljubljana Festivala, jednog od najvažnijih umjetničkih festivala u regiji. Tijekom gotovo tri mjeseca, najljepše gradske pozornice domaćini su vrhunskim slovenskim i međunarodnim umjetnicima, uz raznolik program koji uključuje koncerte, operu, balet, kazalište, mjuzikle, jazz i popularnu glazbu.
Od svojeg osnutka 1953. godine, festival privlači publiku iz cijeloga svijeta. Ni ovog ljeta nije drugačije – program je bogat, raznolik i visoke kvalitete. Posebnu pozornost zaslužio je koncert održan 11. 7. pod nazivom Re5piraciones – od Gardela do Piazzolle, večer posvećena velikim majstorima tango glazbe.
Izvedbu potpisuje kvartet harmonika 4 Bellows, 4 Tales (Stefano Bembi, Zoran Lupinc, Maurizio Marchesich i Imad Saletović), uz posebnog gosta – legendarnog argentinskog bandoneonista i skladatelja Rodolfa Mederosa. Mederos je poznat po tome što je granice tradicionalnog tanga proširio fuzijom s jazzom, rockom i drugim glazbenim žanrovima. Već je kao mladi glazbenik surađivao s ikonama tanga poput Astora Piazzolle i Osvalda Pugliesea, a njegovo stvaralaštvo obilježeno je hrabrošću, autentičnošću i inovacijom.
Kvintet je publiku poveo na upečatljivo glazbeno putovanje – od lirskog, klasičnog tanga Carlosa Gardela do revolucionarnog izraza Piazzollinog Nuevo Tanga. Izvedene su antologijske skladbe poput Soledad, Cuesta abajo, Mi Buenos Aires querido, Adiós Nonino, Yo soy María, Oblivion i druge.
Definitivno je riječ o neobičnoj instrumentaciji s obzirom na to da tradicionalni tango sastavi (tzv. orquesta típica) najčešće uključuju bandoneon, violinu, klavir, kontrabas, gitaru, flautu i clarinet. Ovdje je pak u fokusu bila netipična, ali fascinantna kombinacija – četiri harmonike i bandoneon. Ova inovativna postava proširila je zvučni spektar, zadržavajući vjernost izvornoj tango tradiciji.
Međuigra četiriju harmonika stvorila je bogat i slojevit zvučni pejzaž, pun dinamike, vjerno odražavajući melodijsku i ritmičku složenost tanga, dok je Mederosov bandoneon, kao duša argentinskog tanga, unio autentičnu emocionalnu dubinu i snagu.
Zanimljivo je da, iako se bandoneon danas smatra dušom tanga, u ovu glazbenu formu uveden je početkom 20. stoljeća zahvaljujući njemačkim imigrantima. Bez obzira na veličinu sastava, violina i klavir često preuzimaju ključne melodijske i harmonijske uloge, dok kontrabas pruža temeljni ritmički „puls“. A ovdje pak imamo 4 harmonike i bandoneon, što je definitivno inovativni pristup koji proširuje zvučnu i harmonijsku paletu, donoseći prilično originalnu – a istodobno i vjernu tradiciji – interpretaciju tango repertoara.
Repertoar je pratio evoluciju tanga – od Gardelova lirskog i nostalgičnog izraza, do Piazzolline smjele fuzije strasti, ritma i modernističke glazbene vizije. Glazbenici su pokazali iznimnu osjetljivost u fraziranju i dinamici – glazba se kretala između introspektivnih, gotovo meditativnih trenutaka i strastvenih eksplozija, prenoseći publici živopisnu i slojevitu sliku argentinskog tanga.
Zanimljivo je i mjesto izvedbe: crkva Križanke (koja je dio nekadašnjeg samostana, a koji je genijalni Jože Plečnik 1950-ih pretvorio u jedinstvenu festivalsku pozornicu na otvorenom), naime, svečani barokni ambijent ove crkve pružio je veličanstvenu pozadinu večeri posvećenoj tangu.