Chicago Transit Authority – “Chicago Transit Authority”

{mosthumbviewer: images/SGrecenzije/2010/12/30/chicagoc.jpg, images/SGrecenzije/2010/12/30/chicagocm.jpg, Chicago Transit Authority – Chicago Transit Authority, Left} Prije pravnog pritiska od strane gradske prijevozne tvrtke, Chicago Transit Authority svirali su pod tim imenom diljem SAD, prije promjene imena u Chicago. Izvorna sedmeročlana grupa odlikovala se izvrsnim glazbenim umijećem svakog člana, u što se možete lako uvjeriti slušajući njihov prvijenac izdan na dva vinila (tada popularni dvostruki albumi) na etiketi CBS 1969. godine.

Njihova specijalnost bila je u fuziji bluesa, jazza i tada žestokog rocka u finalni visokooktanski uradak. Toliko kvalitetnog materijala moglo je stati samo na dva vinila, a za što prisniju vezu sa svojom publikom uključena je i svirka uživo u trajanju od 15:41 u kompoziciji Liberation. Sav raskošni glazbeni potencijal upravo je došao do izražaja u toj kompoziciji, u kojoj su osim za publiku svirali i za svoju dušu kroz virtuozne gitarske i brass improvizacije i čvrstu ritam podlogu.

Chicago su uz Beach Boyse zasigurno najkomercijalnija američka grupa u povijesti popularne glazbe. Izdali su (bez kompilacija) dvanaest albuma od kojih prva dva imaju istaknuto i nezaobilazno mjesto u američkom glazbenom Parthenonu.

U svom debiju nisu prezali ni od eksperimentalnih izraza, uobličenim u skladbi Free form guitar. Skladba je odsvirana na Fender Stratocaster gitari na Showman pojačaju i Bogan pretpojačalu bez ikakvih aditiva u vidu elektronskih gadgeta ili studijskih efekata.

Skladbe Does anybody really know what time it is i Questions 67 and 68 imale su ulogu singlova za komercijalno probijanje na top ljestvicama. Uobičajena američka melodioznost, sa perfektnom brass linijom na tragu Blood, Sweat & Tears, sasvim "muški" vokal – bili su uspješna formula.

Jedna od najboljih ikad cover verzija je svakako I’m a man (u originalu The Spencer Davis Group i njihovog klavijaturiste i pjevača Steve Winwooda). Uništavajući bas, fina orguljaška podloga za gitarske rifove i imrovizacije uz dodatak Wah-Wah efekata te nezaobilazni bubnjarski solo, čine ovu izvedbu vječno mladom i uvijek interesantnom za slušanje. Upravo je ova bubnjarska dionica nadahnula DJ Francisa Grassa da u fuziji sa Whole Lotta Love bude zapamćen kao rodonačelnik tzv. Beat mixinga.

Grupu su sačinavali:
Daniel Seraphine: bubnjevi
Peter Cetera: Bas gitara,vokal
Terry Kath: gitara, vokal
Robert lamm: klavijature, vokal – inače autor većine skladbi
James Pankow: Trombon
Walter Parazaider: Flauta
Lee Loughnane: Truba, vokal

Skladbe:
Strana A
1. Intruduction – prepuna jazz elemenata, promjenama ritma i blistave brass linije – klavirski dio uveliko podsjeća na Gershwina
2. Does anybody really know what time it is – sasvim uspješni singl za komercijanije proboje, višeglasno pjevanje
3. Beginnings – fluidna melodija, ugodni gitarski i brass pasaži, zahtjevnija bubnjarska podloga

Strana B
1. Quastios 67 and 68 – uspješan singl, melodiozna glavna nit, dobre solo dionice brass linije – podsjeća na uratke BOSTON, STYXS, CARS
2. Listen
3. Poem 58 – Bas kao nositelj ugođaja, solo dionice na tragu Cream i Hendrixa, veliki jazz utjecaj i moćna ritam sekcija

Strana C
1. Free Form guitar – Eksperimentalna glazba
2. South California Purples – blues ugođaj, očaravajući zvuk Hamonnda i dominirajući bas
3. I’m A Man – a što reći osim slušati i slušati

Strana D
1.Prologue
2.Someday
3.Liberation – tipična beskonačna svirka uživo sa svim potrebnim "atributima“ tog vremena

Osobna karta albuma

{youtube}LcHlHk27noM{/youtube}