Ovu kartu sam kupio vrlo rano po najavi turneje jer mi se kombinacija činila besprijekornom. Putešestvija je već klasična autom do Rijeke, pa Flixom do Beča u noći da se može spavati, pa malo šetnje Bečom i Parndorfom, pa popodnevni relaks, pa odlazak na meet and greet s Behemothom.
Da, dobro ste pročitali popodnevne sate utrošio sam u društvu Behemotha i još nekih 40-tak fanova koji su se htjeli vidjeti sa svojim idolima.
Ono što me je dojmilo je staloženost i strpljenje Negala i ostalih članova koji vjerojatno odgovaraju na ista pitanja, ali niti u jedom trenutku nisu pokazali niti jedan znak dosade i svakome su potpisivali merch, slikali se, odgovarali na pitanja i bili i više nego ljubazni.
Vaš izvjestitelj je naravno izrazio žaljenje prema Nergalu što i Lijepa Naša nije uključena u njihov raspored (jer po kapacitetima prostora gdje sviraju je to bilo izvedivo), te na priču o starim i novim fanovima čije smo predstavnike vidjeli na ovom druženju.
Na samom kraju Nergal se svima zahvalio i rekao da se puno uložilo u produkciju i osmišljavanje samog koncerta, te da nam slijedi „stelar performance“.
Druga sličica koju moram opisati je okupljanje udruge koja sebe naziva „Österreichische Gesellschaft zum Schutz von Tradition, Familie und Privateigentum“ ilitiga po naški „Austrijska udruga za zaštitu tradicije, obitelji i privatnog vlasništva“ (čudnovato zar ne?), koji su svojim molitvama, transparentima i glazbom pokušali odvratiti crno odjeveno, istetovirano, našminkano, metalno mnoštvo od nazočenja ovog, po njima, bogohulnog koncerta.
Bilo je to pomalo ridikulozno i ovo prije spomenuto metalno mnoštvo ih je popratilo vrlo očitom ironijom i sarkazmom.
Idemo mi lagano u utrobu Gasometera, inače bivšeg plinskog spremišta, gdje se mračno metalno mnoštvo uz pivicu i razgovor priprema za nastupe. Puno, ali baš puno sam čuo našeg jezika i bilo mi je drago da je tako, po dijalektima iz svih krajeva Hrvatske što pokazuje da smo volji potegnuti bilo kuda u Europu na dobru svirku.
Mercha ću se kratko dotaknuti. Iskreno od Behemotha (znajući što sve imaju u svojoj paleti proizvoda) sam očekivao više od majica i hoodica. Rotting Christ i Satyricon su imali nešto raznovrsniju ponudu. Cijene, hm, paprene – najjeftinija majica 35 eura, Behemothove 45 eura, hoodice do 90 eura – poprilično. No, nije to spriječilo stalnu gužvu na štandovima.
Idemo mi na ono po što smo došli.
Rotting Christ su meni osobno vrlo dragi i ja volim taj helenski black metal i naslušao sam ih se na mnogo koncerata. Cijela ta priča vrti se naravno oko braće Solis. Upad sa „666“ je već relativno klasičan i od toga trenutka nadalje moćni Grci su imali bečku publiku u „chocke holdu“. Grčevito stisnute šake u zraku, moćna zvučna kulisa koja dolazi iz publike, lijepo usklađeno svjetlo i naravno vrhunska svirka – sve su to bili začini jedne TOP svirke i nastupa odličnih Grka. Čuli smo klasike poput „Like Father, like Son“, „Fire, God and Fear“ i „Non Serviam“ i jedini minus je da su kao prvi dio trilogije dobili i najmanje vremena. 35 godina metalnog iskustva nas je poput parnog valjka pregazilo na početku ove, po mnogome, nezaboravne večeri i velika većina od gotovo 3000 ljudi je od samog početka bilo ispred pozornice Gasometera. Urlik zvijeri nakon završenog koncerta koji je umnogome nalikovao onom kojeg je iz svog grla na početku seta pustio basist Rotting Christa Kostas zaključio je prvi dio predstave.
Lagani odmor, opuštanje u Ottakringer loungeu uz Fritz-colu (još uvijek sam u fazi čišćenja organizma) i skupljanje snage za drugi akt trilogije.
Satyricon – norveška black metal mašina koja je od svojih početaka evoluirala u moćnu, svjetski priznatu live atrakciju zauzela je središnju poziciju trilogije. Njih bih etiketirao najprogresivnijim izdankom blekera jer u svojoj glazbi kombiniraju mnoge utjecaje koje prije njih nitko nije niti pokušao, niti se usudio koristiti. Ulaz u set sa „Now, Diabolical“ – na Satyrov „now“ uslijedio je naš „diabolical“. Zvuk kristalno čist, brutalan i moćan – iskusnjare su bile u vrhunskoj formi. Valjda su htjeli dati i malo više jer iz u Beču nije bilo preko sedam godina. Za njihov nastup sam se uglavio relativno blizu pozornice i moram priznati da je bilo neizdrživo vruća, no svu tu nelagodu su otjerali Satyricon i atmosfera je bila stvarno uzavrela. Ono što se često zna dogoditi na koncertima bendova koji ostaju u klasičnom izričaju black metala pa uđu u repeticiju i dosadu, se Satyriconu, koji je uvijek pokazivao želju za eksperimentiranjem, nikako ne može dogoditi. Uvijek tu ima nekog klasičnog, čistog rockerskog rifa (kao u K.I.N.G), neke trasherske dionice, a posebni spomen zaslužuje Frost koji je svom bubnju izvadio dušu. Nastup KLASA black metala zaključen je već spomenutom „K.I.N.G.“ – uznojena i bolna, umorna tijela se izvlače iz grotla Gasometera i traže svježi zrak, neki pivo ili bilo kakav drugi vid hidracije, a neki, vjerovali ili ne, duhanski dim u nekim za to predviđenim prostorima ovog zdanja.
Bloodshot eyes (metal skin)
Serpent’s tongue (dagger claws)
Dragon wings (crooked horns)
King
(Satyricon, K.I.N.G.)
BEHEMOTH! Poljski black metal je, po meni, vrlo značajan ogranak ovog žanra i ne bi taj žanr bio isti bez tog ogranka. Nakon Nergalovih riječi znao sam da ću vidjeti puno i stoga sam bio toliko zaokupljen praćenjem koncerta da vam ne mogu priuštiti niti jednu jedinu fotku. Nije mi žao, nadam se da ću vam uspjeti prenijeti barem djelić atmosfere.
Behemothov „The shit ov God“ je po meni remek djelo, no to je opis velikog broja izdanja ovog poljskog banda. Samim albumom ću se pozabaviti u posebnom osvrtu i recenziji, a sada ipak o koncertu.
Postavka na pozornici je bila vrhunska. Centralno bubnjevi, ispred njih razapeti Isus okrenut naopako, već tradicionalni pentagramima i naopakim križevima ukrašeni stalci za mikrofone, iza baner sa logom posljednjeg albuma, mrak isprekidan bljeskovima reflektora.
Orion zauzima svoje mjesto za bubnjem, tri zakrabuljene spodobe se ukazuju, Nergal zauzima centar, desno od njega impozantna figura Inferna, lijevo Seth – i kreće „The Shadow Elite“. I od tog trenutka više nema stajanja – ruke su svima u zraku, permanentni rogovi i krik oduševljene mase željne ovog rituala – ove predstave koje je imala sve elemente koji su potrebni za vrhunski doživljaj.
Baklje u rukama, plameni stupovi koji su sezali visoko do pod strop Gasometera, nesnosna vrućina, tijela u ljuljajućem transu, režanje tekstova zajedno sa Nergalom.
Stvarno je održao svoje obećanje sa meet and greeta – stelar je bio pridjev – rampe lijevo i desno, koje se pretvaraju u tornjeve i na kojima se Seth i Inferno izmjenjuju.
Za mene je vrhunac večeri bio „Christgrinding Avenue“ koju nisu izveli cijelu vječnost uživo, te naravno premijere dvaju pjesama sa novog albuma koje smo imali priliku prvi čuti.
U sredini nastupa kratak Nergalov monolog koji je rekao da je black metal ovom turnejom dosegao novu dimenziju, da nikada nije bio ovako velik i da će „osvojiti sve“ i naravno uslijedila je veličanstvena „Conquer all“.
Cijeli set je postavljen kao presjek njihovih najvećih uspješnica sa novim albumom, te nekim starim, gotovo zaboravljenim pjesmama. Meni je njihov najbolji album „The Satanist“ i s njega su svirali najviše (3) pjesmama.
Hipnotično, mistično, vrijedno zasebne kazališne predstave. Vrhunska scenografija, svjetlo, efekti, pirotehnika, sve, ali apsolutno sve na svome mjestu. Stvarno je dosegnuta nova dimenzija black metala i tih nepunih sat i pol je prošlo u hipu.
LEVEL PRO black metala zaključen je sa „O Father, O Satan, O Sun!“
Mightiest self
Cast out of thy Elysium
With blood of Nazarene
I write the history of man
Two thousand years is nothing
Though it has been enough
Come forth victorious
Muting the foul angelic choirs
(Behemoth, „Conquer all“)
Stvarno je Behemoth osvojio sve, ostavio nakon koncerta iza sebe spaljenu zemlju, pokoreni Beč i umorne i sretne blekere koji su se izvlačili s bojnog polja sa pokojom sitnijom ozljedom. Nergal i društvo su dali „rodu glasa“ – Alistair Crowley i Thelema bi bili ponosni na svoje učenike i prenositelja njihovog učenja.
Vani nas je dočakala neuobičajeno ugodna bečka noć, od naših prosvjetitelja s početka teksta ni traga ni glasa, crnometalne trupe se povlače svojim domovima posložiti dojmove i izliječiti rane. A vaš izvjestitelj laganini na Flixa i put Primorja.
Up the horns!
Robert Katalinić
Setlista:
The Shadow Elite
Ora Pro Nobis Lucifer
Demigod
Conquer All
Ov Fire and the Void
The Shit ov God
Blow Your Trumpets Gabriel
Christgrinding Avenue
Bartzabel
Solve
Wolves ov Siberia
Christians to the Lions
Cursed Angel of Doom
Chant for Eschaton 2000
Bis:
O Father O Satan O Sun!