Ništa od meteoroloških prijetnji da bi ljetni pljusak mogao poremetiti naše planove za lijepu kulturnu večer s Darkom Rundekom i njegovim marljivim, odlično pripremljenim i uvježbanim prijateljima glazbenicima. Bili smo pripremili jednokratne kišne kabanice za svaki slučaj, odlučivši da nas ništa neće odgovoriti od ovog događaja, ali su ostale neraspakirane za neku drugu nevolju. Samo je bezazlena kišica uokvirila koncert Darka Rundeka. Prestala je neposredno prije početka koncerta i ponovno se pojavila odmah po završetku, napajajući tako Rundeku voljene rijeke. Po nama je pljuštala samo kiša raskošnih tonova, stihova i plemenitih poruka.
Kad je ovaj teniski teren i klizalište na zagrebačkoj Šalati ispunjen koncertnom publikom, kažu da se na njemu može okupiti četiri do pet tisuća, možda i nešto više posjetitelja i vjerovat ću da nas je bilo toliko, jer sam imao pametnija posla od brojenja. Toliko je ljudi dolazilo i na koncerte “Haustora” u vrijeme njihove najveće popularnosti, prije četrdesetak godina, što samo potvrđuje da Rundekova slava nije izblijedjela.
Ovo međutim nije bilo nostalgično sjećanje na “stara legendarna vremena” novoga vala, jer kako da tako shvati ovaj koncert i “sjeća se” posjetitelj koji, kao i mi tada, sada ima dvadeset godina, a takva je ove večeri bila uvjerljiva većina. Većina posjetitelja rođena je dvadesetak godina nakon objavljivanja albuma kojemu je formalno posvećen ovaj koncert. Kad se nađemo, primjerice, na koncertu rockabilly glazbe, jasno je da smo se ukrcali u vremeplov koji nas smješta u pedesete godine prošloga stoljeća i da slušamo retro glazbu koja je ostala zarobljena u tim vremenskim okvirima. Ali glazba Darka Rundeka je svevremena, za nju kalendar ne postoji, ona nam ne otkriva iz kojih godina potječe i koliko je stara. Teško joj je odrediti i žanr, čak i podneblje iz kojeg je potekla. Očito je samo da je promišljena, umjetnička, intelektualna, konceptualna… Mješavina je različitih stilova, zbog ritmova i egzotičnih instrumenata ponešto nalikuje “world musicu” ali nije kompilacija već postojećih stilova nego nosi prepoznatljiv rundekovski autorski pečat.
Dok sam slušao albume “Haustora” i kasnije Rundekove solo albume, često sam imao dojam kao da su pjesme pomalo nedovršene, kao krokiji za buduće razrade. No upravo ta njihova nedovršenost, “otvorenost” za nadopunjavanje, daje im “vječni život”. Na koncertu se tek rascvatu, dobiju precizniji oblik, ali ni tada nisu konačne. Na sljedećem koncertu procvjetat će drukčije, u novom ruhu, uvijek svježe i nepredvidivo, držeći publiku u neizvjesnosti na koji će način već poznate pjesme biti iznova predstavljene.
Kao i na albumima, Rundek ne štedi na broju izvođača. Može svoje pjesme izvoditi i sam, u dvoje ili s orkestrom. Ako je zamislio da mu se u nekoj pjesmi, ma i u samo nekoliko taktova, pojavi instrument s Anda, on će pronaći izvođača. Slično je bilo i večeras. Rundek je, računajući i sebe, sakupio osam, na trenutke i devet glazbenika, od kojih neki nisu stalno svirali, ali su njihove brojne solo dionice bile istaknute i zapažene, dajući dominantan ton aranžmanima. Tako nismo mogli prečuti trubu i čak dva saksofona, ne samo zbog glasnoće, i izdizanja zvuka iznad podloge ostalih, nego i zbog bravuroznosti njihovih solo dionica.
Rundek je, uvijek prisutan ali nikad nametljiv, vješto vodio svoj mali, odlično uvježbani orkestar, u kojem su svi došli do izražaja. Glas ga odlično služi. Imao je i izvrsnu video ekipu, pa su projekcije na ekranu iza glazbenika u svakom trenutku suvislo i sinkrono pratile glazbena zbivanja i Rundekove poruke, skladno stapajući unaprijed pripremljene video materijale s prizorima na pozornici. A angažiranih poruka nije nedostajalo, od poziva na očuvanje prirode i okoliša do jasno istaknutih humanističkih stavova koji su dio Rundekova javnog identiteta. U tom me detalju pomalo podsjetio na Rogera Watersa. Rundek ističe da su burne povijesne društvene promjene koje mi zovemo revolucije, samo male revolucije, dok su velike revolucije one koje čovjek pokrene u sebi da bi sebe promijenio.
Rundek je po struci kazališni redatelj i to se osjeća i u njegovom glazbenom radu. Ovaj koncert, tekstovi koje je izgovarao ili pjevao te scenski nastup, spoj glazbe i videa, vrlo su promišljeno dramaturški oblikovani. Nešablonska struktura njegovih pjesama navodi nas na pomisao da su i one rađene za film i kazalište.
Koncert je počeo tiho i diskretno s nekoliko pjesama iz Rundekove solo karijere, kojih je bilo i u tijeku koncerta, uz jednu obradu (Ay Carmela), ali glavninu su iznijele pjesme s posljednja dva albuma “Haustora”, “Bolero” i “Treći svijet”. Koncert je označen kao obilježavanje, malo zakašnjelo, 40. obljetnice albuma “Bolero”, pa smo zapravo s Rundekom & Ekipom slavili 41 godinu tog albuma. Tim povodom naglašena su dvojica iz Ekipe koji su s Rundekom radili i na “Boleru” i “Trećem svijetu”, Zoran Zajec Zexa na gitari i Damir Prica Capri na saksofonu.
Glavni dio koncerta trajao je sat i 40 minuta, počevši u 20 sati i 52 minute, sa sedam minuta zakašnjenja. Kad je Rundek iznenada rekao da je koncert završen, odmah smo mogli uočiti koje “obavezne” pjesme još nisu izvedene. Na gromoglasno “isprovociranom” bisu čuli smo one dvije u koje bih se usudio kladiti da će biti izvedene, čak sam bio siguran i u poredak, “Šejn” i “Šal od svile”.
Rundek & Ekipa djeluju iznimno uigrano i uvježbano, uključujući video ekipu, (decentnu) rasvjetu, miksanje tona i razglas. Očito je da su ovaj događaj pomno pripremali, poštujući svoju publiku. A ona im je to vratila. Brojni Rundekovi “mogli bi mu biti unuci” znaju sve tekstove i kad god je prilika, pjevaju u zboru i solo, sa zavidnim sluhom. Ugodno je biti dio te publike, primjerene kulturnoj razini koncerta.
Ako pitate čemu bi se moglo prigovoriti, barem reda radi, da ne bude sve tako bajkovito, čak ni nakon duljeg razmišljanja nisam se mogao sjetiti ničega. Nitko me nije platio da bih pisao samo lijepo i pohvalno i prešutio nedostatke, mane i propuste. Napisao sam ovaj članak po savjesti i slobodnoj volji a ipak nije mogao biti drugačiji. Ah, da, sjetio sam se: pivo je moglo biti jeftinije, ali kakve to ima veze s Rundekom?
Galerija fotografija; Rundek & Ekipa na Šalati, foto: Dragutin Andrić
