Davorin Bogović, legenda hrvatskog rocka, prvi vokal i jedan od osnivača Prljavog kazališta, a po odlasku iz Kazališta i vođa benda Davorin i Bogovići. Potonji je potkraj 2014. godine objavio album “Mijene” s kojega je ovih dana skinut singl “Nebo bez ptica”. Tim povodom upitali smo Davorina da nam kaže kojih je to 7 albuma utjecalo na njega.
Beatles – “The White Album” (1968.)
Mama je bila rokerica i ona me je zakačila na Beatlese, tako su oni moj bend djetinstva. Bijeli album je nešto nevjerovatno, za mene nekako najzreliji. Beatlesi su me, inače, pokrenuli da sam krenuo u smjeru rock n rolla.
Black Sabbath – “Black Sabbath Vol. 4” (1972.)
Taj album i dan danas slušam
Genesis – “Selling England by the Pound” (1973.)
Oni su mi bili otkriće. Moja mama je često putovala Europom i svaki put bih joj napravio popis što da mi donese. Ovaj album se našao na jednom od tih popisa.
Peter Gabriel – “Peter Gabriel 1” (1977.)
Bio sam zaisata fanatik Genesisa, ali u fazi s Peterom Gabrielom. Smatrao sam ga na neki čudan način svojim učiteljem pjevanja. Tako sam ga i nastavio slušati nakon njegovo izlaska iz benda. Ovo mi je njegov najdraži solo album.
Talking Heads – “Remain in Light” (1980.)
Kad je izašao ovaj album nisam ga prestajao slušati i cijeli moj tadašnji bend je obožavao tu ploču.
Joy Division – “Closer” (1980.)
Tu sam uletio u neku svoju dark fazu pa ni taj album nisam skidao s gramofona.
Jean Michel Jarre – “OXYGEN” (1976.)
K’o klinac sam obožavao ovaj album
